Prof. dr. Dinko Vitezić, predsjednik kongresa farmakoekonomike i istraživanja ishoda liječenja s međunarodnim sudjelovanjem koji je 7. travnja počeo u Rovinju, govori o tome kako ova znanstvena disciplina može pomoći zdravstvenoj administraciji pri donošenju odluka o uvođenju novih lijekova i novih metoda liječenja
	
					U Rovinju je 7. travnja počeo Drugi hrvatski i prvi jadranski kongres farmakoekonomike i 
istraživanja ishoda liječenja s međunarodnim sudjelovanjem na kojem se tijekom 
četiri dana očekuje 200-njak sudionika. 
Kao i na prošlogodišnji kongres pozvani 
su i djelatnici Ministarstva zdravstva i HZZO-a i to kao aktivni sudionici, a 
očekuje se i dolazak djelatnika osiguranja i ministarstava zdravstva iz zemalja 
regije. Aktivno će sudjelovati direktori zdravstvenih fondova iz Bosne i 
Hercegovine te ministarstva, Agencije za procjenu lijekova iz Italije, dirktori 
odjela za lijekove iz Slovenije i Poljske. 
Prof. dr. Dinko Vitezić, predsjednik 
kongresa koji je ujedno i predsjednik Sekcije za farmakoekonomiku i istraživanje 
ishoda liječenja Hrvatskog društva za kliničku farmakologiju i terapiju 
Hrvatskog liječničkog zbora, sa zadovoljstvom ističe kako se očekuje dolazak 
stručnjaka iz regije, ali i da je farmaceutska industrija ovaj skup poduprla i 
ocijenila korisnim te ga koristi za edukaciju svojih djelatnika. 
"Prisutnost 
sudionika različitih profila predstavlja posebnu korist, a velika satisfakcija 
jest u činjenici da se gotovo svi koji su bili prošle godine ponovno vraćaju, uz 
nove koji dolaze po prvi puta. Znači da su procijenili da radimo nešto dobro te 
stručno i znanstveno korisno. Nadam se da će stoga na slijedeći kongres HZZO i 
Ministarstvo doći i tada vrlo aktivno participirati jer svi zajedno možemo imati 
samo koristi", kaže Dinko Vitezić. 
					Kakav je koncept kongresa i što se očekuje? 
Kongres je koncipiran 
radi prikupljanja novih znanja i edukacije iz ovog dinamičnog područja koja nam 
je nužna te isto tako i kao mogućnost rasprave među svima koji su na bilo koji 
način uključeni u ovo područje, od zdravstvenih regulatornih tijela, osiguranja 
pa preko zdravstvenih djelatnika i ekonomista, bolesnika i industrije. Obraditi 
će se različite teme iz područja farmakoekonomike i ishoda liječenja poput 
radionice iz područja analize troškova i učinkovitosti, izlaganja iz područja 
cijena lijekova, potrošnje lijekova, diskontiranja, procjene učinkovitosti 
uporabe zdravstvenih tehnologija, dobrobiti kliničkih ispitivanja, onkološkog i 
individualiziranog liječenja, a biti će prikazano i područje medicinskih 
proizvoda. U okviru kongresa obilježit ćemo u suradnji s uredom Svjetske 
zdravstvene organizacije i 7. travnja, Svjetski dan zdravlja, koji ima za temu 
globalni problem rezistencije antibiotika. 
Na kongresu će se, između ostaloga, raspravljati i o dostupnosti 
novih lijekova u Hrvatskoj. Kakav je proces odlučivanja u Hrvatskoj o tom 
pitanju? 
Nakon odobrenja ili registracije lijeka od strane Agencije za 
lijekove i medicinske proizvode lijek se može propisivati te postaje dostupan 
bolesnicima. No, u praksi za većinu lijekova samo registracijom lijek nije 
dostupan već ovisi o uvrštenju na Listu lijekova HZZO-a. U donošenju odluke 
savjetodavno tijelo Upravnom vijeću HZZO-a, koje donosi Listu lijekova, je 
Povjerenstvo za lijekove. Svakako da se u ovom procesu uzimaju u obzir, 
pojednostavljeno rečeno, tri bitna elementa, a to su vrijednost lijeka 
procijenjena s kliničko-farmakološkog aspekta, cijena lijeka izračunata sukladno 
odgovarajućem propisu i farmakoekonomska analiza tj. isključivo studija utjecaja 
na proračun HZZO-a. Ovom procesu svakako nedostaje procjena troškova i 
učinkovitosti te probitaka koja bi u prvoj fazi tj. do edukacije odgovarajućih 
kadrova i sustava mogla biti nadomještena podacima koji se mogu prenositi 
(transferibilni podaci) iz drugih zemalja. Dakle, samo cijena lijeka ne bi 
smjela biti jedini faktor za donošenje odluke. Proces je u ovom trenutku moguće 
procjeniti samo na temelju donesenih odluka s obzirom na rješene zahtjeve, a 
takva mi analiza nije poznata. 
Znači li to da bi u postojeći sustav 
trebalo uvesti neke promjene? 
Potrebno nam je korištenje 
farmakoekonomskih analiza kao potpunog oruđa i kao pomoć u donošenju odluka. 
Drugim riječima, trebamo razviti sustav procjene zdravstvenih tehnologija, a što 
bi se prema sadašnjem stanju provodilo u okviru Agencije za kvalitetu i 
akreditaciju u zdravstvu. Za to nam je potrebna zakonska infrastruktura, što je 
lakše, ali i edukacija mladih kadrova koji će biti osposobljeni za takve 
procjene, što zahtjeva vrijeme i motiviranost mladih stručnjaka. S druge strane, 
u okviru HZZO-a treba također stimulirati dodatno osposobljavanje i edukaciju 
kadrova. Izvrstan preduvjet za buduće procjene i planiranje svakako predstavlja 
uvođenje elektroničkog recepta. 
Koliko je vremena potrebno za realizaciju tih promjena? 
Teško je procjeniti, ali dobar bi preduvjet bilo donošenje Nacionalne 
politike lijekova te nakon toga određene pravne regulative i sukladno tome 
jednostavnijeg procesa za buduće donošenje odluka. Proces osposobljavanja 
kadrova je dugotrajan proces te bi nam za potpun proces analiza u određenim 
segmentima, na način kako to rade danas etablirane ustanove za procjenu 
zdravstvenih tehnologija, trebalo minimalno pet godina. U Madžarskoj je proces 
edukacije prije aktivnog djelovanja trajao oko deset godina. 
Može li 
nam znanje o vrijednosti lijekova donijeti prosperitet u procjenjivaju 
dostupnosti pojedinog lijeka za bolesnike u Hrvatskoj? 
Svakako. Cilj je 
da stečeno znanje uporabimo u kvalitetnoj procjeni vrijednosti lijekova na što 
transparentniji način. Time će pristup o mogućoj dostupnosti pojedinog lijeka 
biti ujednačen, a to će u skladu s našim financijskim mogućnostima predstavljati 
i krajnju korist za bolesnike. 
					Vrijednost ljudskog života 
U sklopu kongresa održat će se i okrugli stol na temu 'Koliko 
vrijedi život u Hrvatskoj u 21 stoljeću'. Može li se procijeniti vrijednost 
ljudskog života? 
Odgovor sigurno ovisi o onome kome je pitanje 
postavljeno i koliko je onda u tom odgovoru otvoren. Sigurno se kreće od etičke 
postavke da nema cijene, a s druge strane, budući da su financijski resursi 
ograničeni, odgovor može ležati u određenim ekonomskim analizama. Dakle traže se 
realne mogućnosti putem transparentnog sustava te ćemo time opet biti u etički 
prihvatljivim granicama. U farmakoekonomici se ishod mjeri dobivenom kvalitetnom 
godinom života. Znači, radi se ne samo o produženju života već i kvaliteti u 
svim segmentima. O tome o kojem iznosu možemo govoriti postoje različiti 
pristupi. No ovdje bih spomenuo jedan od vrlo često prihvaćenih, a to je da za 
kvaltetnu godinu života društvo treba izdvojiti jednak iznos koliko izdvaja i za 
proceduru godišnjeg iznosa za hemodijalizu odnosno u nas između 20.000 do 25.000 
eura.