Hipertenzija je vodeći rizični čimbenik smrtnosti u svijetu

Hipertenzija danas predstavlja, prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije vodeći rizični čimbenik smrtnosti u svijetu. Prema podatcima smjernica za dijagnosticiranje i liječenje arterijske hipertenzije iz 2013. godine (ESH/ESC smjernice) koje objavljuju Europsko društvo za hipertenziju (European Society of Hypertension - ESH) i Europsko kardiološko društvo (European Society of Cardiology - ESC) ukupna prevalencija arterijske hipertenzije (AH) u svijetu je 30-45%. Prevalencija u Hrvatskoj je 37,5% (prema studiji Epidemiologija arterijske hipertenzije u Hrvatskoj - EHUH). Ljekarnici svojim kompetencijama, u suradnji s drugim zdravstvenim radnicima, mogu doprinijeti uspješnijem liječenju hipertenzije i kontroli ovog velikog javnozdravstvenog problema.

Kako ljekarnici svojim kompetencijama mogu pridonijeti liječenju i kontroli hipertenzije?

• naglašavanjem važnosti samokontrole arterijskog tlaka (AT) u svih hipertoničara, jer  prema ESH/ESC smjernicama kombiniranje svih oblika mjerenja AT omogućuje bolju procjenu kardiovaskularnog (KV) rizika, a time i veću sigurnost liječnika o načinu liječenja.
• naglašavanjem posebne važnosti mjerenja arterijskog tlaka i u mlađih osoba, jer je on jedan od čimbenika kardiovaskularnog (KV) rizika, pa u odsustvu intervencije njihova dugoročna izloženost povećanom KV riziku može dovesti do visokog rizika u srednjim godinama s potencijalnim skraćenjem očekivanog životnog vijeka.
• davanjem uputa o pravilnom mjerenju AT (kako, kada i koliko često treba mjeriti AT), te upozoriti na važnost korištenja orukvice prave veličine i kupnje tlakomjera koji je zadovoljavaju propisane standarde.
• mjerenjem tlaka u ljekarni i organiziranjem savjetovališta o hipertenziji u ljekarni.
• ukazivanjem na važnost primjene nefarmakoloških mjera, jer postoje dokazi da određene promjene životnih navika doprinose sniženju AT, te smanjenju broja i doza antihipertenzivnih lijekova. Treba savjetovati: smanjenje unosa kuhinjske soli; smanjenje unosa alkohola (upozoriti hipertoničare na povećan rizik moždanog udara u slučaju opijanja); pravilnu prehranu (poput unosa povrća i voća 300-400 g/dan, konzumiranja niskomasnih mliječnih proizvoda i ribe); smanjenje tjelesne mase (uputiti pacijente kako se računa indeks tjelesne mase); redovitu fizičku aktivnost (intenzivno izometrično vježbanje poput dizanja utega nije preporučljivo hipertoničarima jer može dovesti do porasta tlaka pa treba savjetovati hodanje, trčanje, plivanje); prestanak pušenja, a kada je nužno preporučivanje i nikotinske zamjenske terapije.
• upozoravanjem na moguće nuspojave antihipertenziva, jer su one čest uzrok nesuradljivosti pacijenta i na moguće interakcije antihipertenziva s drugim lijekovima (npr. s ibuprofenom).
• prepoznavanjem loše kontrole hipertenzije - pitati pacijenta koristi li antihipertenzive svaki dan i savjetovati o ispravnoj primjeni antihipertenziva.
• ponavljanjem da liječenje hipertenzije traje do kraja života i da pacijenti ne smiju na svoju ruku mijenjati ili prekidati terapiju. Ljekarnik može preko tzv. ponavljajućih recepata posumnjati u  nesuradljivost pacijenta (npr. pacijent ne podigne lijek u predviđenom roku jer ga ne koristi svaki dan nego po potrebi). Upravo takvim pacijentima treba ponavljati koliki rizik predstavlja neliječena i nekontrolirana hipertenzija, tj. da trajno povišenje krvnog tlaka oštećuje krvne žile srca, bubrega, mozga i mrežnice i tako povećava učestalost infarkta miokarda, zatajenja bubrega, cerebrovaskularnog inzulta, oštećenja vida itd.

Novosti u Europskim smjernicama za dijagnosticiranje i liječenje hipertenzije

Informacije u punom tekstu Uloga ljekarnika u liječenju hipertenzije u skladu su s najnovijim ESH/ESC smjernicama i imaju cilj pružiti ljekarnicima osnovne informacije o: definiciji i podjeli hipertenzije, patofiziologiji hipertenzije, dijagnostičkoj procjeni hipertenzije, mjerenju tlaka, učinku promjena životnih navika na hipertenziju, glavnim indikacijama, kontraindikacijama i kombinacijama glavnih skupina antihipertenziva, antihipertenzivima registriranim u Hrvatskoj, terapijskoj antihipertenzivnoj strategiji u posebnim stanjima (npr. u starijih osoba, osoba s dijabetesom, nefropatijom i dr.). Također, pružaju i neka nova saznanja koja se razlikuju od prethodnih ESH/ESC smjernica poput npr. novih ciljnih vrijednosti arterijskog tlaka u starijih osoba, dijabetičara i visokorizičnih bolesnika. Preporuka za ciljne vrijednosti AT po novim ESH/ESC smjernicama za sve hipertoničare je < 140 / 90 mmHg, izuzetak su: dijabetičari s preporukom AT < 140 / 85 mmHg i starije osobe (preporučena ciljna vrijednost sistoličkog arterijskog tlaka (SAT) u starijih hipertoničara sa SAT ≥ 160 mmHg je između 150 i 140 mmHg; ako je SAT ≥ 140 mmHg u osoba mlađih od 80 godina koji su dobrog zdravstvenog stanja i dobro podnose terapiju treba uzeti u obzir ciljnu vrijednost SAT < 140 mmHg). Također, naglašava se važnost svih oblika mjerenja AT (ordinacijskog, kontinuiranog i kućnog).

Cilj liječenja bolesnika s arterijskom hipertenzijom

Cilj liječenja bolesnika s AH je smanjenje ukupnoga kardiovaskularnog rizika te posljedično morbiditeta i mortaliteta, pa treba liječiti povišeni AT, ali i druge čimbenike KV rizika. Liječnik će odluku o terapiji hipertenzije donijeti na temelju visine AT i ukupnoga KV rizika.

Terapijski pristup sastoji se od farmakološkog i nafarmakološkog liječenja. Nefarmakološko liječenje podrazumijeva uvođenje promjena životnih navika, ali nikad ne smije odgoditi uvođenje lijekova u terapiji AH u osoba s visokim KV rizikom. Uvođenje antihipertenziva preporuča se kod: osoba sa stupnjem hipertenzije 2 i 3 kod bilo kojeg KV rizika, osoba sa stupnjem hipertenzije 1 s visokim ukupnim KV rizikom, te osoba sa stupnjem hipertenzije 1 s niskim i srednjim KV rizikom kad promjena životnih navika u razumnom vremenu nije bila učinkovita.

Pet je glavnih skupina antihipertenziva (beta blokatori, tiazidski diuretici, blokatori kalcijskih kanala, inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima, antagonisti receptora angiotenzina II).

Iako ESH/ESC smjernice dopuštaju slobodan izbor početne terapije i svaka od ovih skupina lijekova  može biti prikladna za započinjanje i za održavanje terapije, određena stanja (npr. trudnoća, prisutnost šećerne bolesti i sl.) ograničavaju primjenu jednih ili daju prednost drugim antihipertenzivima. Tako npr. u starijih hipertoničara s izoliranom sistoličkom hipertenzijom preferirani antihipertenzivi su blokatori kalcijskih kanala i diuretici. Iako je kombinacija više antihipertenzivnih lijekova potrebna je u većine bolesnika liječenje hipertenzije može se započeti s jednim antihipertenzivom u bolesnika s blagim porastom AT i niskim / umjerenim KV rizikom

Brošura za učenje: Uloga ljekarnika u liječenju hipertenzije (pdf)