Uvod

Zatajivanje srca (engl. heart-failure-HF) je heterogeni klinički sindrom koji obuhvaća zatajivanje srca sa značajno reduciranom istisnom frakcijom (engl. heart failure with reduced ejection fraction-HFrEF), blago reduciranom istisnom frakcijom (engl. heart failure with mildly reduced ejection fraction-HFmrEF) te očuvanom ejekcijskom frakcijom (engl. heart failure with preserved ejection fraction-HFpEF) te akutno srčano zatajivanje (engl. acute heart failure-AHF). Zatajivanje srca je neobično važan zdravstveni prioritet što robustno potkrijepljuju brojni epidemiološki i farmakoekonomski pokazatelji. U Europi, prosječna prevalencija srčanog zatajivanja iznosi 1937 slučajeva na 100 000 stanovnika, uz naglasak da postoji značajna heterogenost navedenog sindroma u općoj populaciji - tako prevalencija iznosi 1192 slučaja na 100 000 stanovnika u Španjolskoj, a preko 4000 slučajeva na 100 000 stanovnika u Rumunjskoj, Litvi i u Estoniji. S druge strane Atlantika, istraživanje Bozkurta i suradnika pokazalo je da gotovo 7 milijuna stanovnika SAD-a starijih od 20 godina ima neki oblik srčanog zatajivanja dok cjeloživotni relativni rizik za razvoj zatajivanja srca iznosi oko 24% što praktično znači da će otprilike 1 od 4 odrasle osobe razviti neki oblik zatajivanja srca tijekom života.

Svaki od prethodno spomenutih fenotipova i oblika srčanog zatajivanja predstavlja specifične dijagnostičke i terapijske izazove u suvremenoj kliničkoj praksi. U posljednje dvije godine, podatci iz randomiziranih kliničkih ispitivanja te upute iz ažuriranih kliničkih smjernica Europskog kardiološkog društva (engl. European Society of Cardiology-ESC) proširili su terapijske i dijagnostičke mogućnosti zasnovane na dokazima među različitim fenotipovima srčanog zatajivanja, a osobito za HFpEF. U europskim smjernicama je ažuriranje ESC‑a iz 2023. godine dalo SGLT2 inhibitorima preporuku klase I za HFpEF/HFmrEF, što odražava dosljedno smanjenje hospitalizacija zbog HF u ključnim studijama.

Ovaj sažeti pregledni članak ističe ključne napretke u posljednje dvije do tri godine, a koji obuhvaćaju novosti u dijagnozi, liječenju i praćenju pacijenata sa HF-om, naglašavajući studije predstavljene na vodećim međunarodnim kongresima uključujući recentni ESC 2025 u Madridu, HFA 2025 u Beogradu te ACC/AHA kongrese u Sjedinjenim Američkim Državama, s praktičnim zaključcima za svakodnevnu kliničku praksu.

Rasprava

Dijagnoza i fenotipizacija zatajivanja srca

Precizna klasifikacija HF fenotipa ostaje temeljni zadatak svakog kliničara/kardiologa koji je u svakodnevnom kontaktu sa bolesnicima koji se prezentiraju sa simptomima i znakovima srčanog zatajivanja. Ažuriranje ESC smjernica za zatajivanje srca iz 2023. godine preporučuje strukturiran i metodičan pristup bolesniku sa zatajivanjem srca, a koji u obzir uzima kliničke znakove/simptome, vrijednosti natriuretskih peptida (NT-proBNP/BNP) te slikovne/imaging metode kako bi se potvrdila dijagnoza zatajivanja srca te odredio fenotip prema rasponu istisne frakcije (temeljna podjela u tri fenotipa - HFrEF, HFmrEF, HFpEF). Za HFpEF fenotip srčanog zatajivanja, a koji je često potaknut multimorbiditetom i visokom životnom dobi bolesnika, nedavni konsenzusi eksperata i signali iz randomiziranih kliničkih ispitivanja naglašavaju važnost u procjeni pretilosti, konkomitantnih metaboličkih bolesti, bubrežne funkcije i amiloidoze, jer ciljane terapije (npr. GLP‑1 agonisti u HFpEF‑u povezanog s pretilošću) mogu značajno poboljšati simptome i svakodnevno funkcioniranje bolesnika.

Optimizacija terapije vođene smjernicama kod HFrEF‑a

Suvremeni standard liječenja HFrEF-a ostaje rano uvođenje i brza optimizacija četiri temeljna stupa terapije - ARNi/ACEi ili ARB, β‑blokator, MRA, SGLT2 inhibitor.

Suvremeni standard liječenja HFrEF-a ostaje rano uvođenje i brza optimizacija četiri temeljna stupa terapije (ARNi/ACEi ili ARB, β‑blokator, MRA, SGLT2 inhibitor), uz postizanje ciljnih i/ili maksimalno tolerabilnih doza u bolesnika. Novije  spoznaje u zatajivanja srca daju prednost simultanom uvođenju više terapijskih linija odjednom (za početak u nižim dozama, ovisno o hemodinamskom statusu te toleranciji pacijenta) dok je tradicionalni, tzv. “sekvencijski” način uvođenja terapije za zatajivanje srca danas napušten. Klinička logika iza tog pristupa se nalazi u tome da je važno istovremeno inhibirati više patofizioloških puteva koji podržavaju zatajivanje srca pa makar to bilo i u inicijalno nižim dozama za svaki lijek, nego selektivno uvoditi “lijek po lijek” te time gubiti mogućnost da se određeni patofiziološki putevi u srčanom zatajivanju pravovremeno i učinkovito inhibiraju. Navedeni pristup ima značajne implikacije na kliničke ishode. Tako je dokazano da, u američkoj populaciji, terapija sa “četiri stupa” produžuje u prosjeku život bolesnika za najmanje 2 do 3 godine, u odnosu na samo dva ili tri stupa terapije te ima povoljan “cost/benefit” omjer. Nadalje, važno istraživanje Trompa i suradnika je pokazalo da npr. 70-godišnji bolesnik sa HFrEF-om koji se liječi sa sva četiri stupnja terapije u maksimalno titriranim dozama ima prosječno produženje života (life-years gained) za 5.0 godina (interval pouzdanosti između 2.5 do 7.5 godina), u odnosu na bolesnike koji ne primaju odgovarajuće liječenje za zatajivanje srca. Ovo istraživanje je bila sustavna mrežna meta-analiza temeljena na analiziranim podatcima 95,444 bolesnika sa HFrEF-om. Naknadna analiza provedena u 2025. godini je pokazala inkrementalni benefit u smislu preživljenja ukoliko se bolesnicima uvede lijek vericiguat (+ 0.7 godina), povrh standardna četiri stupa terapije.

Uz pravovremeno dijagnostiranje i liječenje zatajivanja srca, od iznimne je važnosti kliničko praćenje tih bolesnika. Multicentrično randomizirano istraživanje, STRONG‑HF, nedavno je pokazalo da intenzivno doziranje nakon otpusta iz bolnice zbog vodeće dijagnoze HF-a, uz blisko kliničko praćenje (follow-up), smanjuje smrtne događaje ili ponovnu hospitalizaciju zbog zatajivanja srca tijekom perioda praćenja od 180 dana, u usporedbi s uobičajenom kliničkom praksom čime se podupire proaktivan pristup postizanja ciljnih doza (up-titracija) i rane kliničke kontrole nakon akutne hospitalizacije zbog HF-a. U praksi, protokoli „prvih 4–6 tjedana“ s unaprijed zakazanim kontrolama, standardiziranim pragovima za titraciju i timovima za HF značajno skraćuju vrijeme do postizanja punih doza optimalne medikamentozne terapije i spriječavaju ponovne bolničke prijeme. Jednako tako, suvremena istraživanja poput HF-OPT studije su pokazala da je potrebno sačekati i preko 180 dana kod bolesnika sa HFrEF-om na značajan oporavak ejekcijske frakcije kada je inicirana optimalna medikamentozna terapija jer tijekom konvencionalnog perioda od 90 dana praćenja dobar dio bolesnika ipak neće pokazati značajan oporavak sistoličke funkcije. Naime, oko 46% bolesnika pokazuje oporavak sistoličke funkcije nakon 90 dana terapije sa četiri stupa u odnosu na značajan rast na 68% tijekom 180 dana, dok taj postotak dostiže gotovo 80% unutar godine dana praćenja. Zaključno, potrebno je dati više vremena kod procjene oporavka sistoličke funkcije kod bolesnika sa HFrEF-om jer ovo ima važne terapijske implikacije poput npr. donošenja odluke o ugradnji ICD uređaja.

Akutno zatajivanje srca: dekongestija i rana uvođenje terapija koje modificiraju tijek bolesti

Dva klinička randomizirana istraživanja koja mijenjaju praksu razjasnila su intrahospitalno liječenje bolesnika sa epizodom akutnog zatajivanja srca. U randomiziranoj studiji ADVOR, dodavanje acetazolamida klasičnim diureticima petlje povećalo je učestalost uspješne dekongestije i skratilo trajanje vremena hospitalizacije kod bolesnika s akutnim srčanim zatajivanjem i volumnim opterećenjem.Slično tomu, studija EMPULSE je pokazala da rana uporaba empagliflozina (nakon hemodinamske stabilizacije bolesnika) tijekom hospitalizacije zbog akutnog zatajivanja srca poboljšava kliničke ishode unutar perioda praćenja od 90 dana, neovisno o istisnoj frakciji ili dijabetičkom statusu bolesnika. Navedeni podaci snažno podupiru rano započinjanje terapije sa SGLT2 inhibitorom tijekom hospitalizacije te prije otpusta iz bolnice, uzimajući u obzir prethodno postignutu hemodinamsku stabilnost bolesnika.S druge strane, odabir vrste diuretika petlje pri otpustu bolesnika čini se fleksibilnim u kliničkoj praksi - pragmatično TRANSFORM‑HF istraživanje nije utvrdilo značajnu razliku između torasemida i furosemida što se tiče smrti zbog svih uzroka tijekom jednogodišnjeg vremena praćenja bolesnika sa zatajivanjem srca.

HFpEF i HFmrEF: SGLT2 inhibitori, finerenon i GLP‑1 agonisti

Uporaba GLP-1 agonista u pretilih bolesnika sa HFpEF-om čini se u ovom trenutku klinički racionalna iako je važno istaknuti da navedena primjena nema formalnog uporišta u trenutačnim smjernicama ESC-a.

Svi smo svjesni da su SGLT2 inhibitori transformirali skrb za bolesnike sa HFpEF te HFmrEF fenotipovima zatajivanja srca. Studije EMPEROR‑Preserved i DELIVER konzistentno su dokazale značajno smanjenje kombiniranog ishoda hospitalizacija zbog srčanog zatajivanja ili kardiovaskularne smrti (dominantno na račun smanjenja novih hospitalizacija zbog zatajivanja srca), što je dovelo do preporuka klase I ESC‑a za bolesnike sa zatajivanjem srca i istisnom frakcijom lijeve klijetke ≥40%.

Osim više puta spomenutih SGLT2 inhibitora, nesteroidni antagonist mineralokortikoidnih receptora (MRA), finerenon, u FINEARTS‑HF studiji dokazao je značajno smanjenje ukupnih nepovoljnih događaja poput pogoršanja srčanog zatajivanja te kardiovaskularne smrtnosti u odnosu na placebo kod simptomatskih bolesnika sa HFmrEF/HFpEF fenotipovima zatajivanja srca, te sa dosljednim benefitima u čitavom rasponu istisnih frakcija te podjednakom učinkovitosti kod oba spola.

Za HFpEF koji je povezan sa pretilosti, recentna studija STEP‑HFpEF pokazala je da subkutana primjena 2,4 mg semaglutida jednom tjedno postiže značajno poboljšanje simptoma, smanjenje fizičkih ograničenja te značajan gubitak tjelesne mase u usporedbi s placebom nakon 52 tjedna praćenja. Susljedna analiza koja je pratila navedene bolesnike kroz godinu dana potvrdila je navedene efekte. U 2024. godini, Europska agencija za lijekove (engl. European Medicines Agency, EMA) je podržala proširenje indikacije semaglutida tako da sada uključuje stanje HFpEF-a povezanog sa pretilošću. Ekspertni dokumenti Američkog društva za kardiologiju (ACC) također ostavljaju mogućnost uporabe GLP-1 agonista kod pretilih bolesnika sa dijabetesom i HFpEF-om uz naglasak da treba biti oprezan kod potencijalnog gubitka glatke mišićne mase/sarkopenije kod klinički fragilnih bolesnika. Zaključno, u RH je, slijedeći regulatornu odluku EMA-e, semaglutid trenutačno registriran za indikacije dodatka dijeti sa smanjenim unosom kalorija i povećanom fizičkom aktivnosti za kontrolu tjelesne težine, uključujući smanjenje tjelesne težine i održavanje tjelesne težine, u odraslih bolesnika sa početnim indeksom tjelesne mase od ³30 kg/m² (pretilost) ili kod bolesnika sa indeksom tjelesne mase ³27 kg/m² do <30 kg/m², uz prisutan najmanje jedan komorbiditet povezan sa tjelesnom težinom, kao što su disglikemija (predijabetes ili šećerna bolest tip 2), arterijska hipertenzija, dislipidemija, opstruktivna apneja u snu ili kardiovaskularna bolest. Zaključno, uporaba GLP-1 agonista u pretilih bolesnika sa HFpEF-om čini se u ovom trenutku klinički racionalna i pragmatična sa solidnim signalima benefita, iako je važno istaknuti da navedena primjena nema formalnog uporišta u trenutačnim smjernicama ESC-a. S druge strane, vrlo je izvjesno da će u narednim ažuriranim smjernicama ESC-a za srčano zatajivanje GLP-1 agonisti naći svoje mjesto i razinu preporuke.

Suplementacija željeza u HFrEF: mješoviti nalazi, ali uz generalni signal benefita

Intravenski primjenjeno željezo je važan dodatak za simptomatske pacijente s nedostatkom željeza (engl. iron deficiency-ID) u populaciji bolesnika sa zatajivanjem srca i sniženom istisnom frakcijom, ali podaci o jasnom i nedvosmislenom smanjenju “tvrdih” nepovoljnih događaja poput smrtnosti su inkonkluzivni. Studija IRONMAN je pivotalno istraživanje u ovoj populaciji, a u kojem je korištena intravenska suplementacija feričnom derisomaltozom kod bolesnika sa zatajivanjem srca te istisnom frakcijom £45%, a koji su laboratorijski imali saturaciju transferina <20% ili serumski feritin manji od 100 mg/L. Navedena studija je pokazala da je suplementacija intravenskim željezom u navedenoj popupulaciji bila povezana sa smanjenjem rizika kardiovaskularne smrti i rehospitalizacija zbog zatajivanja srca. Nasuprot tome, druga studija - HEART‑FID u kojoj je korišten intravenski pripravak ferične karboksimaltoze pokazala je neutralan rezultat u glavnom kompozitnom hijerarhijskom ishodu, a koji je uključivao smrt zbog svih uzroka, hospitalizaciju zbog zatajivanja srca te poboljšanje hodne pruge na šestominutnom testu hodanja (engl. 6-minute walking test-6MWT). Obje studije su bile provedene na sličnoj populaciji bolesnika sa zatajivanjem srca te je važno naglasiti da je u obje intravenski pripravak željeza pokazao povoljan sigurnosni profil. Zaključno, pažljivi odabir kandidata za intravensko željezo među bolesnicima sa HF-om bi trebao biti temeljen na saturaciji transferina (%) jer su ti pacijenti pokazali veći benefit te upravo taj parametar može biti ključan kod razmatranja primjene IV željeza.

Strukturne intervencije: transkateterski popravak trikuspidalnog zalistka

U posljednje dvije godine dogodila su se brojna uzbudljiva događanja u domeni strukturnih intervencija na srcu. Jedno od izazovnijih područja u tom smislu je svakako teška trikuspisna regurgitacija (insuficijencija). U vidu liječenja uznapredovale teške trikuspidalne regurgitacije kao posljedice zatajivanja srca (tzv. sekundarna/funkcionalna TR), studija TRILUMINATE nudi zanimljive rezultate. Ovo pivotalno multicentrično randomizirano ispitivanje demonstriralo je da transkateterski „edge‑to‑edge“ popravak trikuspidalnog zaliska (T‑TEER) značajno smanjuje težinu trikuspisne regurgitacije te poboljšava opći zdravstveni status/olakšava simptomatologiju kod bolesnika (mjereno validiranim KCCQ upitnikom, engl. Kansas City Cardiomyopathy Questionnaire) u odnosu na samo medikamentoznu terapiju. Dodatne subanalize potom su potvrdile superiornost navedene transkateterske terapije u vidu hijerarhijskog kompozitnog ishoda koji uključuje mortalitet, naknadni kirurški zahvat, hospitalizaciju zbog zatajivanja srca i poboljšanje funkcionalnog statusa bolesnika mjerenog KCCQ upitnikom. Shodno navedenom, na nedavnom generalnom skupu ESC-a u Madridu, transkateterski popravak trikuspidalnog zalistka dobio je razinu preporuke IIA za liječenje simptomatskih bolesnika sa teškom TR i visokim kardiokirurškim rizikom, dok je transkateterski popravak mitralnog zalistka dobio najvišu razinu preporuke (IA) kod simptomatskih bolesnika sa teškom sekundarnom ventrikularnom mitralnom regurgitacijom. Kod simptomatske teške sekundarne atrijske MR dokazi učinkovitosti trenutačnih transkateterskih terapija su značajno skromniji pa je shodno tomu i takva razina preporuke koju daje ESC (IIB).

Telemedicinsko praćenje bolesnika sa zatajivanjem srca

Rizik budućih nepovoljnih događaja i nagle srčane smrti nakon otpusta zbog zatajivanja srca i u današnje doba vrlo je visok. Zbog toga je strukturirano praćenje te udaljeno telemedicinsko nadgledanje stanja bolesnika sa zatajivanjem srca jedna od mogućnosti koja bi mogla pomoći u poboljšanju kliničkih ishoda. U open-label multicentričnom istraživanju MONITOR‑HF, koje je sprovedeno u 25 medicinskih centara u Nizozemskoj, pokazalo se da je farmakološko liječenje vođeno na temelju invazivno mjerenog tlaka u plućnoj arteriji pomoću trajno ugrađenog CardioMEMS uređaja značajno poboljšalo kvalitetu života i smanjilo hospitalizacije zbog zatajivanja srca među bolesnicima sa kroničnim zatajivanjem srca te reduciranom istisnom frakcijom. Nadalje, recentna meta‑analiza randomiziranih ispitivanja pokazala je konzistentno i značajno smanjenje bolničkih prijema zbog zatajivanja srca, temeljeno na hemodinamskim parametrima vođenom medicinskom skrbi, što je rezultiralo preporukom klase IIb u odabranih pacijenata, u aktualnim smjernicama ESC-a za zatajivanja srca.

Zaključak

U čitavom spektru zatajivanja srca, posljednjih nekoliko godina donijelo je neke opipljive napretke. Većina navedenih novosti, a koje su inkorporirane u službene smjernice ESC-a, zbirno su prikazane u Tablici 1. Ukratko, dobili smo učinkovita rješenja za HFpEF te HFmrEF poput SGLT2 inhibitora, finerenona te metaboličku terapiju zasnovanu na GLP‑1 agonistima. S druge strane, u akutnom zatajivanju srca pokazalo se da dodatak acetazolamida poboljšava diurezu i dekongestiju pacijenta te skraćuje vrijeme hospitalizacije, a rano uvođenje SGLT2 inhibitora u terapiju bolesnika sa AHF-om, nakon hemodinamske stabilizacije, pokazalo je značajno poboljšanje ranih ishoda. Jedinstven je konsenzus također da proaktivna optimizacija temeljne HFrEF terapije smanjuje rizik nepovoljnih događaja i rehospitalizacije nakon otpusta te, na duge staze, značajno produljuje kvalitetu i kvantitetu života bolesnika. U svijetu strukturne intervencijske kardiologije, trikuspidalni TEER širi terapijske mogućnosti za simptomatsko olakšanje kod bolesnika sa desnostranim srčanim zatajivanjem te teškom trikuspidalnom insuficijencijom dok hemodinamsko telemonitoriranje bolesnika sa HFrEF-om posredstvom invazivno implantiranog senzora u plućnoj arteriji poboljšava čitav niz kliničlih ishoda i osigurava veću stabilnost kod visokorizičnih pacijenata. Implementacija ovih spoznaja u svakodnevnu kliničku praksu ima veliki potencijal značajno poboljšati skrb za bolesnike sa zatajivanjem srca, kako u Hrvatskoj, Europi, a tako i šire.

Literatura

1. Bozkurt B, Ahmad T, Alexander K, Baker WL, Bosak K, Breathett K, Carter S, Drazner MH, Dunlay SM, Fonarow GC, Greene SJ, Heidenreich P, Ho JE, Hsich E, Ibrahim NE, Jones LM, Khan SS, Khazanie P, Koelling T, Lee CS, Morris AA, Page RL 2nd, Pandey A, Piano MR, Sandhu AT, Stehlik J, Stevenson LW, Teerlink J, Vest AR, Yancy C, Ziaeian B; WRITING COMMITTEE MEMBERS. HF STATS 2024: Heart Failure Epidemiology and Outcomes Statistics An Updated 2024 Report from the Heart Failure Society of America. J Card Fail. 2025 Jan;31(1):66-116. doi: 10.1016/j.cardfail.2024.07.001.
2. Seferović PM, Polovina M, Savarese G, Milinković I, Stanisavljević D, Lund L, Chioncel O, Abdelhamid M, Lopatin Y, Störk S, Anguita Sanchez M, Piepoli M, Maggioni AP, Jankowska E, Bayes-Genis A, Cohen Solal A, Ristić A, Tokmakova M, Yilmaz MB, Skouri H, Miličić D, Amir O, Rakisheva A, Filippatos G, Rosano G, Metra M, Coats AJ. Insights into the European heart failure epidemiology. Eur J Heart Fail. 2025 May 30. doi: 10.1002/ejhf.3710. Epub ahead of print. PMID: 40444537.
3. Mebazaa A, Davison B, Chioncel O, et al. Safety, tolerability and efficacy of rapid optimisation, helped by NT‑proBNP testing, of heart failure therapies (STRONG‑HF): a multinational, open‑label, randomised trial. Lancet. 2022;400(10360):1938‑1952. doi:10.1016/S0140‑6736(22)02076‑1.
4. Mullens W, Dauw J, Martens P, et al. Acetazolamide in acute decompensated heart failure with volume overload (ADVOR). N Engl J Med. 2022;387(13):1185‑1195. doi:10.1056/NEJMoa2203094.
5. Voors AA, Angermann CE, Teerlink JR, et al. The SGLT2 inhibitor empagliflozin in patients hospitalised for acute heart failure (EMPULSE). Nat Med. 2022;28(3):568‑574. doi:10.1038/s41591‑021‑01659‑1.
6. Anker SD, Butler J, Filippatos G, et al. Empagliflozin in heart failure with a preserved ejection fraction (EMPEROR‑Preserved). N Engl J Med. 2021;385(16):1451‑1461. doi:10.1056/NEJMoa2107038.
7. Solomon SD, McMurray JJV, Claggett B, et al. Dapagliflozin in heart failure with mildly reduced or preserved ejection fraction (DELIVER). N Engl J Med. 2022;387(12):1089‑1098. doi:10.1056/NEJMoa2206286.
8. McDonagh TA, Metra M, Adamo M, et al. 2023 Focused Update of the 2021 ESC Guidelines for the diagnosis and treatment of acute and chronic heart failure. Eur Heart J. 2023;44:ehad195. doi:10.1093/eurheartj/ehad195.
9. Borovac JA. Early in-hospital initiation and optimization of comprehensive disease-modifying pharmacotherapy in patients with heart failure with reduced ejection fraction: a time for the paradigm shift. Expert Rev Cardiovasc Ther. 2022 Feb;20(2):91-94. doi: 10.1080/14779072.2022.2039626. Epub 2022 Feb 9. PMID: 35129038.
10. Dixit NM, Parikh NU, Ziaeian B, Jackson N, Fonarow GC. Cost-Effectiveness of Comprehensive Quadruple Therapy for Heart Failure With Reduced Ejection Fraction. JACC Heart Fail. 2023 May;11(5):541-551. doi: 10.1016/j.jchf.2023.01.004. Epub 2023 Mar 1. PMID: 36892492.
11. Veltmann C, Duncker D, Doering M, Gummadi S, Robertson M, Wittlinger T, Colley BJ, Perings C, Jonsson O, Bauersachs J, Sanchez R, Maier LS. Therapy duration and improvement of ventricular function in de novo heart failure: the Heart Failure Optimization study. Eur Heart J. 2024 Aug 9;45(30):2771-2781. doi: 10.1093/eurheartj/ehae334. PMID: 38864173; PMCID: PMC11313580.
12. Borovac JA. Guideline-recommended medical therapy for de novo heart failure with reduced ejection fraction: be patient waiting for reverse remodelling. Eur Heart J. 2024 Aug 9;45(30):2782-2784. doi: 10.1093/eurheartj/ehae400. PMID: 38973022.
13. Tromp J, Ouwerkerk W, van Veldhuisen DJ, Hillege HL, Richards AM, van der Meer P, Anand IS, Lam CSP, Voors AA. A Systematic Review and Network Meta-Analysis of Pharmacological Treatment of Heart Failure With Reduced Ejection Fraction. JACC Heart Fail. 2022 Feb;10(2):73-84. doi: 10.1016/j.jchf.2021.09.004.
14. van Essen BJ, Ceelen DCH, Ouwerkerk W, Teng TK, Tharshana GN, Hew FM, Butler J, Zannad F, Lam CS, Ezekowitz J, Voors AA, Tromp J. Pharmacologic Treatment of Heart Failure With Reduced Ejection Fraction: An Updated Systematic Review and Network Meta-Analysis. J Am Coll Cardiol. 2025 Aug 30:S0735-1097(25)07572-2. doi: 10.1016/j.jacc.2025.08.054. Epub ahead of print. PMID: 40892608.
15. Solomon SD, Vaduganathan M, Claggett BL, et al. Finerenone in heart failure with mildly reduced or preserved ejection fraction (FINEARTS‑HF). N Engl J Med. 2024;391:1475‑1485. doi:10.1056/NEJMoa2404732.
16. Kosiborod MN, Lam CSP, Kohsaka S, et al. Semaglutide in HFpEF with obesity (STEP‑HFpEF). N Engl J Med. 2023;389(12):1063‑1074. doi:10.1056/NEJMoa2306963.
17. Kosiborod MN, Arnold SV, Inzucchi SE, et al. Semaglutide in obesity‑related HFpEF: one‑year outcomes. N Engl J Med. 2024;390. doi:10.1056/NEJMoa2313917.
18. European Medicines Agency. EMA backs label expansion of semaglutide (Wegovy) to include obesity‑related HFpEF. 2024 Sep 19. Available from: https://www.ema.europa.eu/.
19. Sorajja P, Whisenant B, Hamid N, et al. Transcatheter repair for patients with tricuspid regurgitation (TRILUMINATE Pivotal). N Engl J Med. 2023;388(21):1833‑1842. doi:10.1056/NEJMoa2300525.
20. Arnold SV, Kapadia S, Nazif T, et al. Health status after transcatheter tricuspid‑valve repair in TRILUMINATE Pivotal. J Am Coll Cardiol. 2024;83(4):—. doi:10.1016/j.jacc.2023.10.008.
21. Mentz RJ, Greiner MA, DeVore AD, et al. Torsemide versus furosemide after discharge in heart failure (TRANSFORM‑HF). JAMA. 2023;329(21):214‑223. doi:10.1001/jama.2023.2414.
22. Kalra PR, Bhandari S, Kotecha D, et al. Intravenous ferric derisomaltose in patients with heart failure and iron deficiency (IRONMAN). Lancet. 2022;400(10360):2199‑2209. doi:10.1016/S0140‑6736(22)02083‑9.
23. Mentz RJ, O’Connor CM, Metra M, et al. Ferric carboxymaltose in heart failure with iron deficiency (HEART‑FID). N Engl J Med. 2023;389(11):975‑986. doi:10.1056/NEJMoa2304968.
24. Brugts JJ, Radhoe SP, Clephas PRD, et al. Remote haemodynamic monitoring of pulmonary artery pressures in chronic heart failure (MONITOR‑HF). Lancet. 2023;401(10394):2113‑2123. doi:10.1016/S0140‑6736(23)00923‑6.
25. Clephas PRD, Radhoe SP, Boersma E, et al. Efficacy of pulmonary artery pressure monitoring in chronic heart failure: meta‑analysis of randomized trials. Eur Heart J. 2023;44(37):3658‑3668. doi:10.1093/eurheartj/ehad346.
26. Kittleson MM, Benjamin EJ, Blumer V, et al. 025 ACC Scientific Statement on the Management of Obesity in Adults With Heart Failure: A Report of the American College of Cardiology. J Am Coll Cardiol. 2025 Jun 10:S0735-1097(25)06481-2. doi: 10.1016/j.jacc.2025.05.008. Epub ahead of print. PMID: 40512113.
27. Kittleson MM, Panjrath GS, Amancherla K, et al. ACC Expert Consensus Decision Pathway on Management of Heart Failure With Preserved Ejection Fraction: A Report of the American College of Cardiology Solution Set Oversight Committee. J Am Coll Cardiol. 2023;81(18):1835-1878. doi: 10.1016/j.jacc.2023.03.393.
28. Praz F, Borger MA, Lanz J, et al. ESC/EACTS Scientific Document Group. 2025 ESC/EACTS Guidelines for the management of valvular heart disease. Eur Heart J. 2025 Aug 29:ehaf194. doi: 10.1093/eurheartj/ehaf194. Epub ahead of print. PMID: 40878295.