David Čičić, dr. med.
04.12.2013.
Dojenčad, kojoj je kasnije dijagnosticiran autizam, pokazuje između 2 i 6 mjeseci starosti progresivno smanjenje očnog kontakta, obrazac socijalne interakcije koji nije prisutan u zdrave djece. Opaženo postupno smanjenje očnog kontakta opovrgava primarnu pretpostavku o urođenom nedostatku ovog oblika socijalne interakcije, što ujedno otvara mogućnost rane intervencije u smislu očuvanja mehanizama početne refleksne orijentacije prema očima. Također, navedeno opažanje najraniji je pokazatelj socijalnih poteškoća u dojenčadi. Ovo je zaključak istraživanja objavljenog u časopisu Nature.
Specifičnom opremom mjereni su pokreti očiju svakog djeteta za vrijeme promatranja snimke skrbnika. Istraživači su izračunali postotak vremena fiksacije djetetovog pogleda na skrbnikove oči, usta, dijelove tijela i druge objekte i slike na snimci. Prikupljeni su podaci u deset različitih vremenskih točaka (2, 3, 4, 5, 6, 9, 12, 15, 18 i 24 mjeseci starosti).
Usporedbom djece kojoj je kasnije dijagnosticiran autizam i normalne djece otkrivena je značajna razlika u fiksaciji na oči (P= 0.002), dijelove tijela (P=0.003) i druge objekte (P=0.002), ali ne i u fiksaciji na usta (P=0.965). Kod djece s autizmom postotak vremena fiksacije na oči postupno se smanjivao između 2 i 24 mjeseci starosti, te je na kraju tog razdoblja bio dvostruko manji nego kod djece s normalnim razvojem. Fiksacija na druge dijelove tijela smanjivala se sporije kod djece s autizmom, zaustavljajući se na razini 25% većoj nego kod normalne djece. Fiksacija na druge objekte nakon sporijeg početnog smanjenja kod djece s autizmom, u drugoj godini života postupno je rasla i na kraju bila dvostruko izraženija nego kod normalne djece.
Istraživanje je pratilo 110 djece od rođenja do treće godine života. Djeca su podijeljena u dvije grupe na temelju rizika za razvoj autizma - grupa s visokim rizikom (prisutan autizam u obitelji) i grupa s niskim rizikom (bez autizma u obitelji). Kod 13 djece kasnije je dijagnosticiran autizam.
Djeca s normalnim razvojem fokusiraju pažnju na ljudsko lice već u prvim satima života. Obraćajući posebnu pozornost na oči drugih osoba uče prepoznavati signale socijalne interakcije. Djeca s autizmom ne pokazuju ovakav obrazac ponašanja. Štoviše, nedostatak očnog kontakta dijagnostičko je obilježje ovog poremećaja.
