Moždani je udar heterogena i multifaktorijalna bolest uzrokovana kombinacijom vaskularnih čimbenika rizika, okoline i genetskih čimbenika. Na neke čimbenike rizika možemo utjecati, dok drugi ne ovise o nama.

Danas je naglasak stavljen na istraživanja genetskih čimbenika kao rizika za moždani udar. Ova istraživanja mogla bi dovesti do otkrića novih bioloških markera za prevenciju, dijagnostiku i alternativnu strategiju u zbrinjavanju bolesnika s moždanim udarom. Ishemijski moždani udar mora se zbrinjavati kao hitno stanje. Najvažnije mjere prehospitalnog zbrinjavanja bolesnika s moždanim udarom uključuju pravovremeni transport u najbližu bolnicu, ako je moguće u jedinicu za zbrinjavanje moždanog udara, pažljivo snižavanje izrazito povišenog krvnog tlaka (> 220/120 mmHg) te suzdržavanje od davanja heparina i aspirina.

Intravenska tromboliza u trosatnom vremenskom prozoru jedino je odobreno liječenje, ali je vremenski ovisno. U slučaju teškog moždanog udara kod kojeg dolazi do okluzije velikih intrakranijalnih krvnih žila sve se češće izvodi zahvat mehaničke rekanalizacije. Kako bi se unaprijedila skrb za bolesnike s moždanim udarom u ruralnim i urbanim područjima gdje nema organiziranih jedinica za liječenje moždanog udara, korisno je uspostavljanje mreže za moždani udar koja funkcionira prema pravilima telemedicine i teleneurologije.

Vida Demarin 1, Sandra Morović 1, Tatjana Rundek 2
1 Aviva Medical Center, Department of Neurology, 10 000 Zagreb, Croatia
2 Department of Neurology, Miller School of Medicine, University of Miami,
CRB13, 1120 NW 14th Street, Miami, FL 33136, USA