Uvod

Bolesnici koji pate od metaboličkog sindroma imaju povećani rizik za bolesti srca i krvnih žila, moždanog udara i dijabetesa tipa II.

Metabolički sindrom je skup poremećaja koji uključuje hiperlipidemiju, otpornost na inzulin, hipertenziju te abdominalnu pretilost. Bolesnici koji pate od ovog sindroma imaju povećani rizik za bolesti srca i krvnih žila, moždanog udara i dijabetesa tipa II (1).

Postoje i drugi nazivi za metabolički sindrom: Sindrom X, Sindrom inzulinske rezistencije i Dismetabolički sindrom. Još 1988. godine sindrom X je opisao profesor Reaven sa sveučilišta Stanford, kao skupinu tegoba koja uključuje dijabetes tipa II, pretilost, hipertenziju i dislipidemiju (2).

Američka organizacija NCEP (engl. National Cholesterol Education Program) i ATP III (engl. Adult Treatment Panel III) identificirali su 2002. godine metabolički sindrom kao stanje u kojem su ispunjena tri ili više od sljedećih pet kriterija: razina glukoze natašte viša od 6,1 mmol/L, serumski trigliceridi viši od 1,7 mmol/L, serumski HDL kolesterol niži od 1,04 mmol/L, krvni tlak veći od 130/85 mmHg te opseg struka (kod žena veći od 88 cm; kod muškaraca veći od 102 cm odnosno veći od 94 cm kod onih s inzulinskom rezistencijom) (3).

Prema novijim kriterijima (2022.g.) autori predlažu da definicija metaboličkog sindroma obuhvati prisutnost pretilosti i dva od tri sljedeća kriterija: visoki krvni tlak, poremećeni metabolizam glukoze, povišenu razinu kolesterola lipoproteina ne-visoke gustoće (ne-HDL) (aterogena dislipidemija) (4).

Faktori rizika

Većina osoba s metaboličkim sindromom je starija, pretila, ima sjedilački način života i određeni stupanj inzulinske rezistencije.

Većina ljudi obuhvaćena ovim stanjem je starija, pretila, ima sjedilački način života i ima određeni stupanj inzulinske rezistencije.

Postoji niz faktora koje mogu dovesti do metaboličkog sindroma, među kojima je veoma važna nasljedna predispozicija (5, 6).

Stres također može biti značajan faktor rizika. Aktivacija neuroendokrinih sustava povezanih sa stresom pomaže u održavanju homeostaze, ali pretjerani stres može oštetiti tjelesne funkcije. U studijama na ljudima, uzroci stresa u kući, na radnom mjestu i u susjedstvu povezani su s ubrzanim starenjem, te metaboličkim i imunološkim promjenama, izravno i neizravno putem rizika u ponašanju. Povećani rizik od metaboličkih poremećaja često je povezan s drugim stanjima povezanima sa stresom, kao što su poremećaji mentalnog zdravlja, kardiovaskularne bolesti i povećana osjetljivost na infekcije. Jednako tako, stres može pogoršati prognozu kod metaboličkih bolesti (7).

Česti faktori rizika su prehrana te konzumacija zaslađenih pića starenje, sjedilački način života ili niska tjelesna aktivnost, poremećena kronobiologija / spavanje, duševni poremećaji / uporaba psihotropnih lijekova i pretjerana konzumacija alkohola (8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15).

Psihofarmaci i metabolički sindrom

Sama shizofrenija može biti čimbenik rizika za metabolički sindrom, a i antipsihotici, posebno antipsihotici druge generacije, imaju metaboličke posljedice koje doprinose riziku.

Metabolički sindrom i drugi kardiovaskularni čimbenici rizika značajno su prisutni u osoba sa shizofrenijom. Metabolički sindrom može pridonijeti značajnom morbiditetu i preranoj smrtnosti i treba ga uzeti u obzir u liječenju mentalnih poremećaja. Neki autori navode da je veoma važno rano otkrivanje i liječenje metaboličkog sindroma, kao i nužnosti daljnjih istraživanja u tom području (12).

Učestalost pretilosti veća je kod osoba s težim mentalnim bolestima u usporedbi s općom populacijom. Primjerice, 80% bolesnika od uzorka od 10 000 ljudi oboljelih od shizofrenije, bipolarnog afektivnog poremećaja i depresije, razvilo je prekomjernu tjelesnu težinu ili pretilost (13).

Očekivano trajanje života oboljelih od shizofrenije smanjeno je za 20%, pri čemu je 60% povećane smrtnosti uzrokovano tjelesnom bolešću (14). Sama shizofrenija može biti čimbenik rizika za metabolički sindrom, a također postoji sve veća zabrinutost da antipsihotici, posebno antipsihotici druge generacije, imaju metaboličke posljedice koje doprinose riziku. Podaci govore u prilog tome da mnoge odrasle osobe sa shizofrenijom nemaju dovoljno osigurane medicinske skrbi, dok je takva skrb važna s obzirom na rizik od metaboličkih abnormalnosti povezanih ne samo s antipsihoticima, već i sa shizofrenijom općenito (15). Glavne smjernice preporučuju antipsihotike druge generacije, SGA (engl. Second-Generation Antipsychotics), poput risperidona, olanzapina, ziprasidona, kvetiapina, amisulprida, sertindola, lurasidona, paliperidona, aripiprazola te kariprazina, kao prvi izbor u liječenju shizofrenije. U odnosu na antipsihotike prve generacije, FGA (engl. First-Generation Antipsychotics), poput haloperidola, flufenazina, promazina i levomepromazina, preporuke o korištenju SGA-a podupiru niža učestalost nuspojava (osobito ekstrapiramidnih simptoma) te niža stopa prekida terapije (16).

S druge strane, u istraživanju Hammoudeh i suradnika, bolesnici liječeni SGA su pokazali veću pretilost, viši krvni tlak i više povišene trigliceride u usporedbi s onima na FGA. Iako je prevalencija abnormalnih metaboličkih parametara bila visoka u ovom uzorku, ali oni na SGA pokazali su značajno veću prevalenciju abnormalnog indeksa tjelesne mase i krvnog tlaka. Pretilost i hipertenzija bile su česte u bolesnika koji su bili na antipsihoticima, osobito onih na SGA (17).

U usporedbi s općom populacijom, osobe sa shizofrenijom karakteriziraju povećana prevalencija pretilosti, šećerne bolesti tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti. Povećanje tjelesne težine i povećana adipoznost povezani su sa smanjenjem osjetljivosti na inzulin, što dovodi do povećanog rizika od hiperglikemije i hiperlipidemije. Antipsihotici mogu povećati adipoznost, a niz ispitivanja sugerira da liječenje antipsihoticima može biti povezano s povećanim rizikom od akutnih (ketoacidoza), subakutnih (debljanje, intolerancija glukoze, inzulinska rezistencija, dislipidemija) i kroničnih (dijabetes, hipertenzija, koronarna bolest) metaboličkih komplikacija (18).

Pacijenti sa shizofrenijom izloženi su većem riziku od drugih bolesti u odnosu na osobe u općoj populaciji. Zabrinutost je pojačana povećanim rizikom od ateroskleroze i iznenadne srčane smrti u bolesnika sa shizofrenijom bez obzira na učinak antipsihotika. Kliničari ne samo da moraju biti svjesni čimbenika rizika koji se mogu mijenjati, već moraju i naučiti upravljati istima, kao i sudjelovati u prevenciji u suradnji s drugim zdravstvenim stručnjacima (19).

Osobe s težim mentalnim poremećajima gube 25 do 30 godina potencijalnog života u usporedbi s općom populacijom, prvenstveno zbog prerane kardiovaskularne smrtnosti. Uzroci povećanog kardiometaboličkog rizika u ovoj populaciji mogu uključivati čimbenike koji nisu povezani s bolešću kao što su siromaštvo i smanjeni pristup medicinskoj skrbi, te štetne metaboličke nuspojave povezane s psihotropnim lijekovima, poput antipsihotika (20).

Pojedini antipsihotici povezani su s dobro definiranim rizicima od povećanja tjelesne težine i povezanim rizicima za nepovoljne promjene u metabolizmu glukoze i lipida. Na temelju profila medicinskog rizika osoba s težim duševnim bolestima i dokaza da određeni lijekovi mogu pridonijeti povećanom riziku, probir i redovito praćenje metaboličkih parametara poput tjelesne težine (indeksa tjelesne mase), opsega struka, glukoze i lipida u plazmi i krvni tlak preporučuju se za upravljanje rizikom u ovoj populaciji (20).

Naposljetku, sustavni pregledni članci ističu da su, među SGA, aripiprazol, kariprazin, lurasidon i ziprasidon povezani s najboljim metaboličkim ishodima te da se ti lijekovi mogu smatrati najsigurnijim opcijama u osoba s povećanim rizikom od razvoja metaboličkih komplikacija, Također, kroz nekoliko stručnih radova utvrđeno je da olanzapin oralno raspadljive tablete uzrokuju manje debljanje nego oralne standardne tablete, iako oba oblika imaju jednaku bioraspoloživost (22).

Zaključak

Prema većini autora, bolesnici s psihičkim bolestima poput shizofrenije i bipolarnog poremećaja imaju povećanu prevalenciju metaboličkog sindroma i njegovih komponenti, čimbenika rizika za kardiovaskularne bolesti i dijabetes tipa 2.

Rana dijagnoza metaboličkog sindroma omogućuje provedbu složene, multidisciplinarne strategije upravljanja pojedinačnim čimbenicima rizika, čime se sprječavaju komplikacije raznih organa i kardiovaskularnog sustava.

Što se ranije primijeni intervencija, to je ranije i učinkovitije smanjenje kardiovaskularnog rizika.

Odabir i upravljanje antipsihotikom odražava ravnotežu između optimiziranja terapijske učinkovitosti, modificiranja prehrane i tjelovježbe te izbjegavanja pretjeranog povećanja tjelesne težine, dislipidemije i inzulinske rezistencije.

Prilikom prvog psihijatrijskog pregleda i tretmana, tijekom prikupljanja anamnestičkih podataka, treba sagledati cjelovitu sliku općeg funkcioniranja osobe, te pažljivo razmotriti sklonost debljanju i druge metaboličke poteškoće kada se propisuju psihijatrijski lijekovi.

Literatura

1. Fahed, G.; Aoun, L.; Bou Zerdan, M.; Allam, S.; Bou Zerdan, M.; Bouferraa, Y.; Assi, H.I. Metabolic Syndrome: Updates on Pathophysiology and Management in 2021. Int. J. Mol. Sci. 2022, 23, 786.
2. Reaven GM. Syndrome x: a short history. Ochsner J. 2001 Jul;3(3):124-5.
3. National Cholesterol Education Program (NCEP): Expert Panel on Detection and Treatment of High Blood Cholesterol in Adults (2002). Third Report of the National Cholesterol Education Program (NCEP) Expert Panel on Detection, Evaluation, and Treatment of High Blood Cholesterol in Adults (Adult Treatment Panel III) final report. Circulation 106, 3143–3421
4. Dobrowolski P, Prejbisz A, Kuryłowicz A, Baska A, Burchardt P, Chlebus K, Dzida G, Jankowski P, Jaroszewicz J, Jaworski P, Kamiński K, Kapłon-Cieślicka A, Klocek M, Kukla M, Mamcarz A, Mastalerz-Migas A, Narkiewicz K, Ostrowska L, Śliż D, Tarnowski W, Wolf J, Wyleżoł M, Zdrojewski T, Banach M, Januszewicz A, Bogdański P. Metabolic syndrome - a new definition and management guidelines: A joint position paper by the Polish Society of Hypertension, Polish Society for the Treatment of Obesity, Polish Lipid Association, Polish Association for Study of Liver, Polish Society of Family Medicine, Polish Society of Lifestyle Medicine, Division of Prevention and Epidemiology Polish Cardiac Society, "Club 30" Polish Cardiac Society, and Division of Metabolic and Bariatric Surgery Society of Polish Surgeons. Arch Med Sci. 2022 Aug 30;18(5):1133-1156.
5. Pollex RL, Hegele RA (September 2006). "Genetic determinants of the metabolic syndrome". Nature Clinical Practice Cardiovascular Medicine. 3 (9): 482–89
6. Poulsen P, Vaag A, Kyvik K, Beck-Nielsen H (May 2001). "Genetic versus environmental aetiology of the metabolic syndrome among male and female twins". Diabetologia. 44 (5): 537–43
7. Kivimäki, M., Bartolomucci, A. & Kawachi, I. The multiple roles of life stress in metabolic disorders. Nat Rev Endocrinol 19, 10–27 (2023).
8. Malik VS, Popkin BM, Bray GA, Després JP, Willett WC, Hu FB (November 2010). "Sugar-sweetened beverages and risk of metabolic syndrome and type 2 diabetes: a meta-analysis". Diabetes Care. 33 (11): 2477–83
9. Edwardson CL, Gorely T, Davies MJ, Gray LJ, Khunti K, Wilmot EG, Yates T, Biddle SJ (2012). "Association of sedentary behaviour with metabolic syndrome: a meta-analysis". PLOS ONE. 7
10. Katzmarzyk PT, Leon AS, Wilmore JH, Skinner JS, Rao DC, Rankinen T, Bouchard C (October 2003). "Targeting the metabolic syndrome with exercise: evidence from the HERITAGE Family Study". Medicine and Science in Sports and Exercise. 35 (10): 1703–09.
11. Xi B, He D, Zhang M, Xue J, Zhou D (August 2014). "Short sleep duration predicts risk of metabolic syndrome: a systematic review and meta-analysis". Sleep Medicine Reviews. 18 (4): 293–97.
12. Kozumplik O, Uzun S, Jakovljević M. Metabolic syndrome in patients with psychotic disorders: diagnostic issues, comorbidity and side effects of antipsychotics. Psychiatr Danub. 2010 Mar;22(1):69-74.
13. World Health Organization. Obesity and overweight. https//www.who.int/en/news-room/fact-sheets/detail/obesity-and-overweight (accessed 5 January 2020).
14. Yogaratnam J, Biswas N, Vadivel R, Jacob R. Metabolic complications of schizophrenia and antipsychotic medications--an updated review. East Asian Arch Psychiatry. 2013 Mar;23(1):21-8.
15. Sun K, Ren M, Liu D, Wang C, Yang C, Yan L (August 2014). "Alcohol consumption and risk of metabolic syndrome: a meta-analysis of prospective studies". Clinical Nutrition. 33 (4): 596–602.
16. Rognoni C, Bertolani A, Jommi C. Second-Generation Antipsychotic Drugs for Patients with Schizophrenia: Systematic Literature Review and Meta-analysis of Metabolic and Cardiovascular Side Effects. Clin Drug Investig. 2021 Apr;41(4):303-319
17. Hammoudeh S, Al Lawati H, Ghuloum S, Iram H, Yehya A, Becetti I, Al-Fakhri N, Ghabrash H, Shehata M, Ajmal N, Amro I, Safdar H, Eltorki Y, Al-Amin H. Risk Factors of Metabolic Syndrome Among Patients Receiving Antipsychotics: A Retrospective Study. Community Ment Health J. 2020 May;56(4):760-770.
18. Rzewuska M. Metabolic risk during antipsychotic treatment in patients with schizophrenia. Psychiatr Pol. 2007 Jul-Aug;41(4):457-72.
19. Davidson M. Risk of cardiovascular disease and sudden death in schizophrenia. J Clin Psychiatry. 2002;63 Suppl 9:5-11. Erratum in: J Clin Psychiatry 2002 Aug;63(8):744.
20. Newcomer JW. Metabolic syndrome and mental illness. Am J Manag Care. 2007 Nov;13(7 Suppl):S170-7. Erratum in: Am J Manag Care. 2008 Feb;14(2):76.
21. Pillinger T, McCutcheon RA, Vano L, Mizuno Y, Arumuham A, Hindley G, Beck K, Natesan S, Efthimiou O, Cipriani A, Howes OD. Comparative effects of 18 antipsychotics on metabolic function in patients with schizophrenia, predictors of metabolic dysregulation, and association with psychopathology: a systematic review and network meta-analysis. Lancet Psychiatry. 2020 Jan;7(1):64-77
22. Arranz B, San L, Dueñas RM, Centeno M, Ramirez N, Salavert J, Del Moral E. Lower weight gain with the orally disintegrating olanzapine than with standard tablets in first-episode never treated psychotic patients. Hum Psychopharmacol. 2007 Jan;22(1):11-5. doi: 10.1002/hup.819.