Interesantno je da su liječnice imale znatno veću stopu sagorijevanja (53,4%) u usporedbi s muškarcima (41,6%). Još alarmantniji su podaci za one koji su izjavili da ne žele otkriti spol – čak 79,3% njih prijavilo je simptome sagorijevanja.

Radno okruženje također igra ključnu ulogu. Liječnici koji su više od 25% vremena radili u timovima koji nisu bili potpuno popunjeni imali su gotovo dvostruko veću vjerojatnost da će razviti sindrom sagorijevanja (61,1%) u usporedbi s onima koji su radili u potpunim timovima (35,8%). Ova razlika jasno pokazuje kako organizacijski faktori mogu imati direktan utjecaj na mentalno zdravlje liječnika.

Godine iskustva također su bile povezane s razinom sagorijevanja. Liječnici s 6 do 15 godina prakse nakon specijalizacije imali su najviše stope sagorijevanja (preko 56%), dok su oni s više od 20 godina iskustva imali nešto niže stope (40,4%) – što može ukazivati na adaptaciju ili na prisutnu selekciju kroz vrijeme.

Geografske razlike dodatno kompliciraju sliku. Liječnici na zapadu SAD-a prijavili su najviše stope sagorijevanja (15%), dok su liječnici s juga zemlje prijavili najniže stope (7%). Ove razlike mogu biti povezane s regionalnim razlikama u radnom opterećenju,zatim s dostupnim resursima i kulturom rada.

Ovo istraživanje potvrđuje da sagorijevanje među internistima nije izolirani fenomen, već sustavni problem koji zahtijeva strateške intervencije. U kontekstu predviđenog manjka od 40.000 liječnika primarne zdravstvene zaštite u SAD-u tijekom sljedećeg desetljeća, očuvanje mentalnog zdravlja postojećeg kadra postaje ne samo pitanje dobrobiti, već i održivosti zdravstvenog sustava.

Najčešći razlozi sagorijevanja kod liječnika

1. Radno opterećenje i organizacijski stres

Jedan od najčešćih uzroka sagorijevanja je prekomjerno radno opterećenje. Liječnici često rade duge smjene, uključujući noćne i vikende, što dovodi do kroničnog umora. U studiji objavljenoj u JAMA Network Open, liječnici koji su radili u timovima s manjkom osoblja imali su gotovo dvostruko veću vjerojatnost za sagorijevanje (61,1%) u usporedbi s onima u potpuno popunjenim timovima (35,8%).

2. Nedostatak autonomije i birokratski pritisci

Mnogi liječnici osjećaju da nemaju dovoljno kontrole nad svojim radnim uvjetima. Administrativni zahtjevi, poput elektroničke dokumentacije i osiguravateljskih procedura, često oduzimaju vrijeme koje bi mogli posvetiti pacijentima. Ovaj gubitak profesionalne autonomije doprinosi osjećaju frustracije i bespomoćnosti.

3. Emocionalni teret i empatijsko iscrpljivanje

Interna medicina uključuje rad s kronično bolesnim pacijentima, često u teškim životnim situacijama. Dugotrajna izloženost patnji i smrti može dovesti do tzv. "empatijskog umora", gdje se liječnici počinju emocionalno distancirati i "otupe" kako bi se zaštitili, što je jedan od znakova sagorijevanja.

4. Neravnoteža između posla i privatnog života

Mnogi liječnici teško usklađuju profesionalne obveze s obiteljskim i osobnim životom. Nedostatak vremena za odmor, hobije i društvene odnose dodatno povećava rizik od sagorijevanja. Liječnici s djecom ili obiteljskim obvezama često su pod dodatnim pritiskom.

5. Kultura medicine i stigma

U medicinskoj profesiji često prevladava kultura "nepogrešivosti" i samopožrtvovanja. Liječnici se rijetko osjećaju slobodnima priznati da su iscrpljeni ili da im je potrebna pomoć, zbog straha od stigmatizacije ili profesionalnih posljedica. To dovodi do potiskivanja problema i pogoršanja simptoma.

6. Nedostatak podrške i priznanja

Liječnici koji ne osjećaju da su cijenjeni od strane svojih nadređenih ili sustava češće razvijaju osjećaj besmisla i demotivacije. Nedostatak pozitivne povratne informacije i mogućnosti za profesionalni razvoj dodatno pogoršavaju situaciju.