Low-stress specialty obično imaju predvidljivije radno vrijeme, manje hitnih intervencija i relativno visoku financijsku isplativost, što sve pridonosi nižoj razini percipiranog stresa. Naravno, „niža razina stresa” ne znači da su ovi poslovi laki ili neodgovorni. Međutim, ove grane obilježava manja učestalost akutnih, životno ugrožavajućih situacija i (u pravilu) „normalnije“ radno vrijeme, što rezultira manjim ukupnim stresom. Zbog toga su popularne među mladim liječnicima.

Prema istraživanju Medscape-a, koje je obuhvatilo više od devet tisuća liječnika i 29 specijalizacija, sljedeće su specijalizacije pokazale najmanju stopu sindroma sagorijevanja i depresije, odnosno stresa: javno zdravstvo i preventivna medicina (37 %), patologija (39 %), kardiologija (43 %), nefrologija (44 %), ortopedija (45 %), plastična kirurgija (46 %), urologija, psihijatrija, fizikalna medicina (47 %), oftalmologija (48 %), dermatologija i otorinolaringologija (49 %).

Specijalizacije s visokom razinom stresa najčešće su one s velikim brojem hitnih slučajeva, radnih sati, emocionalnog opterećenja ili kombinacije tih čimbenika. U tim granama liječnici češće doživljavaju sindrom sagorijevanja, a postoje teškoće i u privlačenju novih kadrova.

Prema istraživanju Medscape-a, najviše razine sindroma sagorijevanja i depresije, odnosno stresa, pokazale su: hitna medicina (65 %), interna medicina (60 %), pedijatrija (59 %); ginekologija i opstetricija, infektologija (58 %), obiteljska medicina (57 %), neurologija, anesteziologija i intenzivna medicina (55 %). Navedene specijalizacije ilustriraju zašto pojam „stres” u medicini ima više dimenzija: fizički napor, hitnoća, emocionalni teret i radno okruženje. Na primjer, kirurgija je fizički i vremenski zahtjevna, psihijatrija je emocionalno zahtjevna, hitna je medicina urgentna, a obiteljska je administrativno opterećujuća. Svaka od tih dimenzija može dovesti do sindroma izgaranja ako je prisutna u ekstremu.

Zašto mladi liječnici sve više biraju specijalizacije s niskom razinom stresa? Iz svega navedenoga proizlazi da generacija novih liječnika svjedoči iznimnom stresu i nezadovoljstvu svojih starijih kolega u „tradicionalnim” ulogama te želi izbjeći istu sudbinu. Nekoliko je konkretnih razloga i motivacija iza tog trenda:

• Prevencija sindroma sagorijevanja ‒ prema istraživanju Medscapea, više od polovice liječnika u najstresnijim granama pati od sindroma sagorijevanja te stoga mnogi liječnici svjesno planiraju karijeru u smjeru koji će im omogućiti dugoročnije ostati zdrav i funkcionalan.
• Generacijske vrijednosti ‒ liječnici „milenijalci“ i liječnici iz generacije „Z“ općenito pridaju veću važnost ravnoteži posla i privatnog života nego prethodne generacije. Spremniji su žrtvovati dio primanja ili prestiža kako bi imali više vremena za obitelj, hobije ili osobni razvoj.
• Ugled i zadovoljstvo u poslu ‒ neke, nekad visoko cijenjene specijalizacije, gube svoj sjaj u očima mladih ako su povezane s lošim uvjetima.
• Mobilnost ‒ mnogi, također, strategijski biraju specijalizaciju koja im omogućuje lakšu međunarodnu karijeru. Područja koja su tražena svugdje (npr. radiologija, anesteziologija, internističke subspecijalizacije) i gdje je znanje prenosivo bez puno lokalnih specifičnosti.