Provedeno je retrospektivno istraživanje u grupi pacijenata koji su ambulantno praćeni kod specijalista, uključujući pacijente koji su uzimali varfarin za atrijsku fibrilaciju ili vensku tromboemboliju i kod kojih je terapijski INR (international normalized ratio) iznosio 2-3 tijekom 2 mjeseca. Isključeni su bili pacijenti koji su uzimali bilo koji lijek za koji je poznato da ulazi u značajne interakcije s varfarinom, pušači i alkoholičari. Glavni promatrani parametar bila je ukupna tjedna doza varfarina.

Statistički značajne razlike u tjednim dozama varfarina pronađene su kod osoba različite dobi (P<0,01) pri čemu su stariji pacijenti uzimali manje doze. Nije pronađena statistički značajna razlika u tjednim dozama varfarina kod osoba različitog spola (P=0,281).

Varfarin, inhibitor vitamin K-ovisne sinteze koagulacijskih faktora II, VII, IX i X, kao i antikoagulacijskih faktora – proteina C i S, jest jedan od lijekova kod kojih je najteže postići optimalno doziranje zbog iznimno uske terapijske širine i utjecaja više faktora na individualni odgovor pacijenata na terapiju. U zadnje vrijeme su se pojavili i novi lijekovi u antikoagulacijskoj terapiji, poput dabigatrana, rivaroksabana i sl. Unatoč tome, zbog nedovoljno istraženog doziranja ovih lijekova kod pacijenata s renalnom i hepatičkom insuficijencijom i u kombiniranoj terapiji s inhibitorima citokroma P540, te zbog nepostojanja antidota, varfarin će najvjerojatnije ostati važna terapijska opcija za primarnu i sekundarnu prevenciju tromboembolijskih poremećaja. Zbog toga je od velike važnosti istražiti sve faktore koji potencijalno značajno utječu na biološki učinak varfarina.