Primjena novih smjernica u liječenju akutnog koronarnog sindroma
Primjena novih smjernica u liječenju akutnog koronarnog sindroma u kliničkoj praksi.
Primjena novih smjernica u liječenju akutnog koronarnog sindroma u kliničkoj praksi.
Tromboze se općenito dijele na arterijske tromboze (poput infarkta miokarda, ishemijskog moždanog udara, periferne arterijske bolesti) i venske tromboze/tromboembolije (najčešće duboka venska tromboza i plućna embolija). Ovaj tekst će obuhvatit većinom venske tromboze/tromboembolije.
Intravenozna tromboliza (IVT) čini se sigurnom kod pojedinih bolesnika s akutnim ishemijskim moždanim udarom koji uzimaju direktno djelujuće oralne antikoagulanse (engl. direct acting oral anticoagulants, DOAC).
Režim s rivaroksabanom u niskoj dozi i jedinim ili dva antitrombotika dao je bolje rezultate od kombinacije varfarina i dvojne antitrombotske terapije (DAPT) u maloj i kratkotrajnoj randomiziranoj studiji.
Novi oralni antikoagulansi sigurna su i učinkovita alternativa varfarinu u rutinskoj kliničkoj praksi, objavljeno je u časopisu The BMJ.
Učestalost krvarenja tijekom terapije NOAC nije poznata. Međutim, ako usporedimo učestalost krvarenja iz probavnog sustava u bolesnika na terapiji antagonistima vitamina K s onima koji su uzimali NOAC, jasno se vidi da je učestalost epizoda krvarenja u bolesnika koji su uzimali NOAC značajno veća.
U novom retrospektivnom kohortnom istraživanju objavljenom u BMJ-u rizik od krvarenja iz gastrointestinalnog trakta povezan s korištenjem novih oralnih antikoagulantnih lijekova, dabigatrana i rivaroksabana, pokazao se sličan riziku od krvarenja pri upotrebi varfarina. Oprez pri propisivanju novih antikoagulantnih lijekova je potreban kod starijih osoba, pogotovo onih iznad 75 godina starosti.
Na optimalno doziranje varfarina dob ima značajan utjecaj, dok za spol to nije utvrđeno, objavljeno je u časopisu Clinical Pharmacology: Advances and Applications. Starijim pacijentima su potrebne manje doze.
Varfarin, antagonist vitamina K je u kliničkoj primjeni od 1954. godine i smatra se standardnom terapijom u spektru kliničkih indikacija uključujući i prevenciju moždanog udara ili sistemske embolije u bolesnika s fibrilacijom atrija.
