Ciljevi istraživanja bili su usporediti pojavnost samoozljeđivanja i suicidalnih misli na uzorku srednjoškolaca Grada Zagreba 2016. i 2021. godine te istražiti prediktore samoozljeđivanja i suicidalnih misli kod srednjoškolaca. U istraživanju su sudjelovali učenici 1. razreda zagrebačkih srednjih škola, pri čemu je 2016. godine sudjelovalo 269, a 2021. godine 353 učenika. U oba uzorka najzastupljeniji su bili učenici koji pohađaju gimnazije, prosječne dobi 15 godina, s podjednako djevojaka i mladića.

Ukupno gledajući, rezultati ukazuju na dvostruko veću pojavnost samoozljeđivanja kod zagrebačkih srednjoškolaca u usporedbi 2016. (17,0 %) i 2021. godine (29,1 %). Kod suicidalnih misli nisu nađene značajne razlike, iako je udio sudionika koji su iskazali da su barem jednom razmišljali o suicidu bio visok (2016. 27,7 %, a 2021. 24,8 %). Međutim, djevojke iskazuju otprilike dvostruko više samoozljeđivanja (2021. 38,2 %) i suicidalnih misli (34,2 %) od mladića (2021. 19,9 % samoozljeđivanja i 15,8 % suicidalnih misli).

Mladi koji procjenjuju da njihove obitelji imaju manje novaca od drugih iskazuju najviše samoozljeđivanja i suicidalnih misli. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza ukazuju da odabrani skupovi prediktora objašnjavaju izrazito visoke postotke varijance i samoozljeđivanja (43,6 %) i suicidalnih misli (41,9 %). Značajni čimbenici za obje vrste autoagresivnih pokazatelja su manje izražavanja topline od roditelja i više odbijanja te nekonstruktivni načini suočavanja sa stresom, kao i lošije samopoimanje u određenom aspektu.

Ines Rezo Bagarić, Nika Sušac, Linda Rajhvajn