x
x

“In vitro in vivo” kliničko značenje rezistencije na antibiotike

  23.08.2015.

Prisutnost bakterija ne mora nužno ukazivati na infekciju, ključno je razlikovanje normalne flore od patogenih mikroorganizama. Zato uspješna antimikrobna terapija započinje odlukom za liječenjem.

“In vitro in vivo” kliničko značenje rezistencije na antibiotike

Za liječenje rezistentnih GPB postoje relativno obećavajući lijekovi: linezolid, tigecycline, quinopristin/dalfopristin, oritavancin, telavancin, dalbavancin, daptomycin, ceftobiprole. Zabrinjava nedostatak lijekova za liječenje rezistentnih GNB iz tzv “ESKAPE/ESCAPE” skupine bakterija koje su uzročnici brojnih bolničkih infekcija: Enterococcus faecium, Klebsiella pneumoniae, Acinetobacter baumannii, Pseudomonas aeruginosa i Enterobacter species.

Izvješćivanje o rezultatu osjetljivosti: osjetljiv, intermedijaran ili rezistentan, kliničaru pruža informaciju potrebnu za odabir odgovarajuće terapije. Dobra in vitro osjetljivost uzročnika na antimikrobna sredstva nije uvijek pouzdan pokazatelj terapijskog uspjeha. Pogotovo ako osjetljivi mikroorganizmi žive u biofilmu ili čak unutar stanice domaćina, oni mogu biti refrakterni ili nedostupni terapiji.

Različitosti u farmakokinetici, farmakodinamici i njihovom odnosu, imaju utjecaj na optimalni režim doziranja antibiotika. Određeni farmakokinetski i farmakodinamski pokazatelji (PK/PD): Cmax/MIC, AUIC i T>MIC, mogu predvidjeti mikrobiološki i klinički odgovor. Ovisno o vrsti antibiotika, koncentracija u krvi ili tkivu trebala bi biti iznad MIK-a za 50-75% od intervala doziranja (ovisnost o vremenu, npr. za β - laktame i većinu "bakteriostatskih" antibiotika) ili bi trebala premašiti MIK 10 do 12 puta (učinak ovisan o koncentraciji, npr. za aminoglikozide i fluorirani kinolone). Integracija farmakokinetskih i farmakodinamskih karakteristika trebala bi olakšati izbor i režim doziranja antibiotika. Učinkovitost antibiotika „in vivo“ uključuje više čimbenika: farmakološka svojstva (npr. apsorpcija, distribucija, koncentracija u tekućinama i tkivima, vezanje na proteine, metabolizam i izlučivanje); farmakodinamiku (tj. režim doziranja antibiotika ovisno o koncentraciji u krvi ili na mjestu infekcije); interakcije s drugim lijekovima; obrambene mehanizme domaćina (npr. u neutropeničnih ili drugih imunokompromitiranih bolesnika ).

Ljiljana Betica Radić 

VEZANI SADRŽAJ > <