Naglasak se stavlja na prirodnu mogućnost žene da prođe porođaj uz minimum intervencija. Neki modeli primaljske skrbi obuhvaćaju tim primalja koje dijele određeni broj trudnica, što se naziva „timsko“ primaljstvo. Drugi model je tzv.„primaljstvo jedan na jedan“ gdje je cilj ponuditi veći kontinuitet skrbi uz jednu primalju i njenu suradnicu u primaljskoj praksi. Svi modeli primaljske skrbi nude mrežu koja se sastoji od nekoliko medicinskih stručnjaka koji su dostupni za konzultacije. U liječničkom modelu skrbi, s druge strane, nositelji skrbi su ili specijalist porodničar ili liječnik obiteljske medicine. U modelima sa podijeljenom skrbi, odgovornost se dijeli između nekoliko zdravstvenih djelatnika.

Ovaj Cochrane sustavni pregled literature o primaljskoj skrbi odnosi se na primalje koje pružaju skrb u trudnoći, porođaju i babinju. Opisani se model usporedilo s modelima liječničke skrbi i podijeljene skrbi, za što je pronađeno 11 istraživanja sa ukupno 12 276 žena. Primaljska je skrb imala nekoliko prednosti za majke i djecu, i nije imala negativnih neželjenih učinaka.

Glavna prednost je smanjenje učestalosti korištenja lokalnih analgezija, smanjen broj epiziotomija ili porođaja na vakuum ili porodničarskim kliještima. Primaljska je skrb također povećala vjerojatnost da uz ženu na porođaju bude primalja koju ona poznaje te je povećala vjerojatnost da žena osjeća da donosi vlastite odluke u porođaju, vjerojatnost spontanog vaginalnog porođaja i uspostavu dojenja. No, nije bilo razlike u postotku carskih rezova.

Žene, koje su nasumično odabrane za primaljsku skrb, rjeđe su prolazile spontani pobačaj prije 24. tjedna trudnoće, dok je rizik od spontanog pobačaja nakon 24. tjedna bio jednak kroz sve modele skrbi. Uz to, djeca čije su majke koristile primaljsku skrb kraće su vrijeme provodila u bolnici.

Ovaj pregled literature je ustanovio da bi sve žene trebale imati mogućnost odabira primaljske skrbi, ali ovaj savjet treba uzeti s oprezom kad se radi o ženama su povećanim medicinskim ili porodničarskim rizicima.