Motivacijski intervju (razgovor)

Motivacijski intervju, iako mu naziv tako govori, nije način vođenja intervjua sam po sebi pa bi vjerojatno bolje bilo nazivati ga motivacijskim razgovorom. To je stil savjetovanja i komunikacije koji se koristi kao način da se bolje i učinkovitije povežemo s ljudima. Bez obzira na sam naziv ili ime, postoji više razloga za njegovu raširenost i kontinuiranost u kliničkoj primjeni. Motivacijsko intervjuiranje je počelo s primjenom u praksi 1983. godine kao metoda pomoći osobama s poremećajima ovisnosti o drogama, a zatim se brzo proširilo na rješavanje ostalih zdravstvenih problema te na zdravstvenu njegu i socijalni rad.

Razlozi za njegovu kontinuiranu i široku primjenu su višestruki:

• Kao prvo, motivacijsko intervjuiranje izravno rješava značajan zajednički problem svim terapijama: ambivalentnost bolesnika za promjenu. Stoga je primarni cilj motivacijskog intervjua pomoći bolesniku da riješi svoju ambivalentnost poticanjem njihove unutarnje motivacije za promjenom.
• Drugo, fleksibilan je i može se koristiti kao "samostalna" terapija, predtretman ili dodatak drugoj terapiji. Također se može koristiti kao metoda za motiviranje ljudi kojima je potrebna neka terapija, da je uopće potraže ili može koristiti kao integrativni okvir unutar kojeg se mogu provoditi druge terapije.
• Treće, postoji značajan i sve veći broj istraživanja koji podupiru povezanost učinkovitosti motivacijskog intervjuiranja s uporabom lijekova i rješavanjem zdravstvenih problema.
• Četvrto, istraživanja su pokazala da motivacijsko intervjuiranje postiže značajne rezultate i terapijski učinak u relativno malom broju seansi.

S obzirom na sve ove povoljne značajke, motivacijsko intervjuiranje ima puno toga za ponuditi području psihoterapije, ali i šire. Stoga se koristi ne samo u savjetovanju i psihoterapiji nego i u zdravstvu općenito, obrazovanju, nutricionizmu, treniranju, stomatologiji, sportu, socijalnom radu, te također u vodstvu i upravljanju.

Ambivalencija i potreba za promjenom

Motivacijski intervju je poseban način terapijskog savjetovanja ili tretmana koji se koristi kako bi se ublažila patnja i kako bi se pomoglo bolesnicima da se mijenjaju i rastu.

Promjena kod ljudi općenito je nešto što je dosta teško postići i realizirati. Ambivalentnost i niska spremnost na promjene nisu patologija; oni su normalni dio ljudske prirode.

Motivacijski intervju je način rada s bolesnicima koji odstupa od pristupa "stručnjak sve zna najbolje" te umjesto toga angažira i uključuje bolesnika kao vitalnog partnera i suradnika u procesu promjene. Motivacijski intervju operacionalizira neke od najvažnijih relacijskih vještina učinkovitog psihoterapeuta: empatiju, prihvaćanje, afirmaciju, nadu i jasan fokus na zajedničke ciljeve. To nije metoda koju treba prakticirati umjesto drugih terapija. Umjesto toga, motivacijski intervju je poseban način terapijskog savjetovanja ili tretmana koji koristimo kako bismo ublažili patnju i pomogli svojim bolesnicima da se mijenjaju i rastu.

To zapravo znači imati dobar terapijski savez odnosno kvalitetan odnos između bolesnika i terapeuta. Uz specifično liječenje raznim tehnikama, dobar terapijski odnos još više doprinosi oporavku bolesnika od patologije i bolesti. Motivacijski intervju koristi bolesnikovu vlastitu motivaciju, vrijednosti, mudrost i resurse u službi potrebnih promjena.

Shizofrenija

Shizofrenija kao ozbiljna i teška duševna bolest je najčešće kroničnog tijeka, a javlja se s relativno visokom učestalošću od oko 1 % u općoj populaciji. Kod većine oboljelih to je dugotrajan i većinom kronični poremećaj koji zahtjeva doživotno liječenje. Radi složene etiologije, shizofrenija se smatra poremećajem i pojam bolest danas se puno manje upotrebljava i koristi. Stoga se shizofrenija danas tumači kao spektar srodnih stanja koja se međusobno razlikuju po tijeku, ishodu i intenzitetu, te veliki broj autora smatra da ona nije jedan i jedinstven entitet. Shizofrenija obično započinje u ranoj adolescenciji, no može se javiti i kasnije, u zreloj ili starijoj životnoj dobi.

Uzroci nastanka shizofrenije

Najvjerojatnije shizofrenija nije jedinstvena bolest već skupina različitih poremećaja.

Uzrok nastanka shizofrenije je još uvijek veliki izazov za suvremenu psihijatriju. Unatoč velikom broju dosadašnjih istraživanja još se ne zna točna etiopatogeneza ove bolesti. Velika je dilema je li shizofrenija neurorazvojni ili neurodegenerativni poremećaj. Najvjerojatnije shizofrenija nije jedinstvena bolest već skupina različitih poremećaja pa je stoga njezina etiopatogeneza složena i posljedica je interakcije između specifične vulnerabilnosti i različitih stresogenih zbivanja. Danas se zna da cijeli niz raznorodnih čimbenika igra ulogu kako u razvoju predispozicije ili sklonosti za bolest tako i u samom ispoljavanju i trajanju bolesti. Smatra se da je u većini slučajeva nastanak i pojava bolesti prouzročena složenom interakcijom nasljednih i okolinskih čimbenika. Zna se da je bolest multifaktorijalna što znači da je za njen nastanak odgovorno više čimbenika koji djeluju u međusobnoj interakciji. Ti čimbenici su biološki, psihološki i socijalni. Nijedna teorija ne objašnjava u potpunosti nastanak bolesti. Pojavnost shizofrenije danas se pokušava objasniti modelom stres-dijateze koja navodi da osoba ima predispoziciju za razvoj shizofrenije, a da se tek u slučaju stresa razvija slika poremećaja.

Klinička slika shizofrenije

Poremećaji iz spektra shizofrenije su heterogeni, uglavnom kronični poremećaji mentalnog zdravlja, karakterizirani s nekoliko skupina simptoma: pozitivnim simptomima (deluzije, halucinacije, dezorganizirani govor ili ponašanje i katatonija), kognitivnim simptomima (oštećenja pozornosti, radnog pamćenja ili izvršnih funkcija) i negativnim simptomima (smanjeno emocionalno izražavanje, socijalno povlačenje i avolicija). Kod većine oboljelih poremećaj karakteriziraju izmjene akutnih epizoda bolesti s periodima remisije. Relapsi ili povrati epizoda bolesti su česti, a utvrđeno je da oko 40 % relapsa nastaje uslijed nesuradljivosti bolesnika. Nesuradljivost u liječenju je nažalost česta tako da oko 50 % bolesnika nakon završetka bolničkog liječenja prekida suradnju unutar jedne godine. Bolest u cjelini još uvijek donosi značajnu osobnu patnju za bolesnika, dovodi do invalidnosti, opterećenja za obitelj te neoptimalnih ishoda liječenja. Zbog nezdravih stilova života te pušenja bolesnici imaju lošije tjelesno zdravlje što znatno povećava invalidnost i dovodi do lošije kvalitete života. 

Liječenje shizofrenije

Današnji pristup liječenju osoba oboljelih od shizofrenije je integrativan i sveobuhvatan te podrazumijeva kombinaciju raznih postupaka.

Kod shizofrenije je vrlo važno što ranije uočiti znakove i simptome bolesti i što ranije započeti liječenje. Liječenje shizofrenije je kompleksno, a temelj čini uporaba antipsihotika uz koje su važne i gotovo nedjeljive psihoterapijske i psihosocijalne intervencije. Iako su unazad 40 - 50 godina dostupni visoko učinkoviti antipsihotici, ipak 50 % bolesnika oboljelih od shizofrenije koji su podvrgnuti uobičajenom načinu liječenja, doživi relaps odnosno ponovnu pojavu nove epizode bolesti unutar godine dana.

Nakon liječenja akutne faze shizofrenije antipsihoticima, slijedi terapija održavanja također lijekovima, ali i primjena psihosocijalnih intervencija koje bi trebale biti usmjerene na obnavljanje veza s drugima, poboljšanje i jačanje društvenih funkcija, povećanje samopouzdanja i raspoloženja. Dakle, liječenje osoba oboljelih od shizofrenije nije više usmjereno samo na smanjenje simptoma nego i na što bolji funkcionalni oporavak kao i na poboljšanja kvalitete života.

Osim primjene psihofarmakoterapije tj. lijekova (antipsihotika) kao temelja liječenja, u procesu liječenja su neophodni psihoterapijski postupci te psihosocijalne metode liječenja i rehabilitacije kako bi se postigao što bolji oporavak bolesnika i spriječila pojava nove epizode bolesti.

Stigma koju nosi shizofrenija

Nakon što su prihvaćena osnovna saznanja i mjerila u definiranju i shvaćanju shizofrenije, neki suvremenici smatraju stigmatizirajućim njezin naziv i ključne simptome koji obilježavaju bolest. Ovakva pretpostavka osobito se odnosi na dijagnostiku i liječenje mlađih bolesnika te su negativne posljedice nakon što se dijagnosticira ovaj poremećaj najčešće vezane uz nedostatno liječenje i suradljivost upravo zbog stigme. Stoga se danas poduzima niz inicijativa i akcija kako bi se umanjila stigma i time poboljšalo liječenje. S druge pak strane, neuzimanje terapije glavni je prediktor za učestale relapse. Liječenje čine složenim i rezidualni simptomi, nedostatan uvid u bolest i terapijske intervencije, komorbiditeti s drugim psihičkim i tjelesnim bolestima, te loš transfer bolesnika s osobljem i drugim bolesnicima te članovima obitelji.

Primjena motivacijskog intervjua kod bolesnika sa shizofrenijom

Motivacijski intervju može pomoći bolesnicima da se osjećaju dovoljno sigurno da ispričaju svoju priču i dublje istraže svoje misli i osjećaje vezane uz bolest.

Motivacijsko intervjuiranje može biti od koristi u liječenju osoba oboljelih od shizofrenije, budući da mnogi od njih navode negativna iskustva u ranijoj skrbi, kao što je neslušanje ili netretiranje bolesnika kao autonomne i kompetentne osobe.

Dobro vođen motivacijski intervju ili razgovor kod ovih bolesnika ima potencijal za sprječavanje neželjenih iskustava liječenja, čime se otvara put za rješavanje teških tema kao što su nesuradljivost, nepridržavanje uzimanja propisanih lijekova ili promjena stila života. Izgradnja i održavanje odnosa povjerenja od samog početka motivacijskog intervjua se postiže dobrim vještinama slušanja, korištenjem otvorenog tipa pitanja i refleksijom percepcije dosadašnjih iskustava osobe, zajedno s prenošenjem empatije, prihvaćanja i razumijevanja. Motivacijski intervju ima fokus na promicanje angažiranog, usklađenog odnosa te može pomoći bolesnicima da se osjećaju dovoljno sigurno da ispričaju svoju priču i dublje istraže svoje misli i osjećaje vezane uz bolest.

Uključivanje bolesnika u proces liječenja je prvi zadatak kako bi postao motiviraniji za traženu promjenu ponašanja. Uspješni voditelji ili terapeuti motivacijskog intervjua usklađuju svoju strategiju razvijanjem fleksibilnog plana kako ojačati unutarnje osobine bolesnika i motivaciju za liječenje shizofrenije. Ispitivanje povijesti bolesti bolesnika može biti plodonosan način za početak motivacijskog intervjua. Ovo pomaže terapeutu da razumije perspektivu bolesnika, a često, govoreći o svojim prošlim iskustvima, bolesnik izražava svoje vrijednosti i ciljeve, kao i ambivalentnost i prepreke za promjenu ponašanja. Odvajanjem vremena za slušanje bolesnika, pokazivanjem empatije i prihvaćanjem njegove perspektive, gradi se dobar terapijski odnos. Istovremeno, bolesnikova priča može ponuditi terapeutu važne informacije na kojima se može temeljiti daljnja strategija motivacijskog intervjuiranja.

Iako će se, po definiciji, svaki motivacijski razgovor razlikovati, terapeuti ipak nisu potpuno u neznanju u izgradnji strategije za pojedinačne bolesnike. Ključno je pažljivo slušati i pokušati razumjeti bolesnikovu perspektivnu i mišljenje. Zamislite bolesnika koji izjavi da ne želi biti ovisan o lijekovima te će ih prestati uzimati jer će radije vjerovati vlastitoj snazi za oporavak, što često čujemo u svakodnevnoj kliničkoj praksi. To terapeutu govori da se mora obratiti pažnja na vrijednost podrške autonomiji bolesnika i na to kako bolesnik tumači to da „uzimanje lijekova znači nemati kontrolu“. Ako drugi bolesnik izjavi da više nikada ne želi biti primljen u psihijatrijsku ustanovu na liječenje, odnosno ne želi biti hospitaliziran, terapeut to može oblikovati u razgovor o promjeni tj. „to je dobar razlog za bolesnika da uzima svoju terapiju i lijekove“.
Štoviše, pažljivim slušanjem, terapeut može otkriti je li bolesnikova ambivalencija povezana većinom s voljom, sposobnošću, spremnošću ili samopercepcijom. Razlikovanje istoga pomaže terapeutu da bolje razumije koji je potencijalni mehanizam promjene najvažniji za povećanje unutarnje motivacije za pojedinog bolesnika, čime dodaje još jedan temeljni element strategiji motivacijskog intervjuiranja.

Zaključak

Kod osoba oboljelih od shizofrenije uz neophodnu psihofarmakoterapiju te psihosocijalne intervencije i metode liječenja, važno je u terapijskom procesu koristiti i primjenjivati motivacijski intervju ili razgovor. Time učvršćujemo i poboljšavamo terapijski odnos, potičemo unutarnje snage i motivaciju bolesnika za potrebnom promjenom te smanjujemo njegovu ambivalenciju i nesuradljivost. Motivacijsko intervjuiranje vrlo je pogodno za uspostavljanje dobrog i čvrstog terapijskog saveza u kojem se može ojačati unutarnja motivacija bolesnika da se pridržava terapije. Kombinacija psihoedukacije, treninga socijalnih vještina i motivacijskog intervjuiranja može učinkovito poboljšati psihosocijalno funkcioniranje bolesnika sa shizofrenijom što nam je i glavni cilj njihovog oporavka.

Literatura

1. Arkowitz, H., Miller, W. R., & Rollnick, S. (Eds.). (2015). Motivational interviewing in the treatment of psychological problems (3nd ed.). Guilford Press.
2. Burke, B. L., Arkowitz, H., & Menchola, M. (2003). The efficacy of motivational interviewing: A meta-analysis of controlled clinical trials. Journal of Consulting and Clinical Psychology, 71(5), 843–861.
3. Lundahl, B. W., Kunz, C., Brownell, C., Tollefson, D., & Burke, B. L. (2010). A meta-analysis of motivational interviewing: Twenty-five years of empirical studies. Research on Social Work Practice, 20(2), 137–160.
4. Luong, H. K., Drummond, S. P. A., & Norton, P. J. (2020). Elements of the therapeutic relationship in CBT for anxiety disorders: A systematic review. Journal of Anxiety Disorders, 76, 102322.
5. Miller, W. R., & Rollnick, S. (2002). Motivational interviewing: Preparing people for change (2nd ed.). Guilford Press.
6. Miller, W. R., & Rollnick, S. (2014). The effectiveness and ineffectiveness of complex behavioral interventions: Impact of treatment fidelity. Contemporary Clinical Trials, 37(2), 234–241.
7. Miller, W. R., & Rollnick, S. (2023). Motivational interviewing: Helping people change and grow (4th ed.). Guilford Press.
8. Westra, H. A., Arkowitz, H., & Dozois, D. J. A. (2009). Adding a motivational interviewing pretreatment to cognitive behavioral therapy for generalized anxiety disorder: A preliminary randomized controlled trial. Journal of Anxiety Disorders, 23, 1106–1117.
9. Wintle E, Taylor NF, Harding K, O'Halloran P, Rimayanti M, Rank A, Peiris CL. Motivational interviewing to facilitate goal setting in rehabilitation: a feasibility study. Disabil Rehabil. 2025 May 10:1-8. doi: 10.1080/09638288.2025.2502576. Epub ahead of print. PMID: 40347154.
10. Panchalingam J, Horisberger R, Corda C, Kleisner N, Krasnoff J, Burrer A, Spiller T, Edkins V, Seifritz E, Homan P. Motivational Interviewing in Patients with Acute Psychosis: A Feasibility Study. Schizophr Bull Open. 2025 Feb 8;6(1):sgaf004. doi: 10.1093/schizbullopen/sgaf004. PMID: 40123715; PMCID: PMC11926673.
11. Fiszdon JM, Wang K, Lê K, Parente L, Choi J. Efficacy of cognitive training on cognition, symptoms and functioning: Impact of motivation and attendance. Schizophr Res Cogn. 2024 Apr 20;37:100313. doi: 10.1016/j.scog.2024.100313. PMID: 38680994; PMCID: PMC11046296.
12. Köktaş NÇ, Yiğitoğlu GT, Kenar ANİ. The effect of interpersonal relations theory-based motivational interviews on functional remission and insight levels of patients with schizophrenia: A randomized controlled trial. Arch Psychiatr Nurs. 2023 Aug;45:72-79. doi: 10.1016/j.apnu.2023.04.018. Epub 2023 May 9. PMID: 37544705.
13. Lu EY, Cheng ASK, Tsang HWH, Chen J, Leung S, Yip A, Lin JJ, Lam ZV, Zhang W, Zhao M, Ma N. Psychoeducation, motivational interviewing, cognitive remediation training, and/or social skills training in combination for psychosocial functioning of patients with schizophrenia spectrum disorders: A systematic review and meta-analysis of randomized controlled trials. Front Psychiatry. 2022 Sep 30;13:899840. doi: 10.3389/fpsyt.2022.899840. PMID: 36245879; PMCID: PMC9561245.
14. Kunita K, Morimoto T, Kotake R, Sato-Nakamura S, Nakamura-Kukuminato N. Effect of combining motivational interviewing with cognitive remediation on personal recovery in patients with schizophrenia. Hong Kong J Occup Ther. 2023 Jun;36(1):20-30. doi: 10.1177/15691861231167504. Epub 2023 Mar 30. PMID: 37332296; PMCID: PMC10273794.
15. Wang W, Chau AKC, Kong P, Sun X, So SH. Efficacy of Motivational Interviewing in Treating Co-occurring Psychosis and Substance Use Disorder: A Systematic Review and Meta-Analysis. J Clin Psychiatry. 2021 Dec 28;83(1):21r13916. doi: 10.4088/JCP.21r13916. PMID: 34963202.
16. Yıldız E, Aylaz R. How Counseling Based on Acceptance and Commitment Therapy and Supported With Motivational Interviewing Affects the Perceptions of Treatment Motivation in Patients Diagnosed With Schizophrenia: A Qualitative Study. J Am Psychiatr Nurses Assoc. 2021 Sep-Oct;27(5):390-404. doi: 10.1177/1078390320945380. Epub 2020 Jul 29. PMID: 32727253.
17. Harmanci P, Budak FK. The Effect of Psychoeducation Based on Motivational Interview Techniques on Medication Adherence, Hope, and Psychological Well-Being in Schizophrenia Patients. Clin Nurs Res. 2022 Feb;31(2):202-216. doi: 10.1177/10547738211046438. Epub 2021 Oct 1. PMID: 34596461.