Cilj Odrediti dijagnostičku vrijednost pojedinačnih simptoma i znakova za koronarnu bolest srca (CHD) kod pacijenata s boli u prsima.

Postupci Proveli smo pretraživanje dvije elektroničke baze podataka (EMBASE 1980 do ožujka 2008, PubMed 1970 do svibnja 2009) i ručno pretražili sedam časopisa. Uvrstili smo istraživanja koja su uključivala pacijente s akutnom ili kroničnom boli u prsima. Ciljana bolest bila je koronarna bolest srca, bez ograničenja što se tiče definicija slučajeva, npr. stabilna koronarna bolest srca, akutni koronarni sindrom (ACS), akutni infarkt miokarda (MI), ili veći srčani poremećaj (MCE). Dijagnostički testovi koji su nas zanimali bili su dijelovi povijesti bolesti i liječnički pregled. Koristili smo model bivarijatnih slučajnih učinaka kako bi dobili zbirne procjene pozitivnih (pLR) i negativnih omjera vjerojatnosti (nLR).

Rezultati Uvrstili smo 172 istraživanja koja su prezentirala podatke o dijagnostičkoj vrijednosti 42 simptoma i znaka. S obzirom na definiciju slučaja koronarne bolesti srca, dijagnostički najkorisniji testovi bili su povijest dijagnoze koronarne bolesti srca (pLR=3,59), poznati infarkt miokarda (pLR=3,21), tipična angina (pLR=2,35), povijest dijagnoze dijabetes melitusa (pLR=2,16), bol izazvana naprezanjem (pLR=2,13), povijest dijagnoze angine pektoris (nLR=0,42) i muški spol (nLR=0,49) za dijagnosticiranje stabilne koronarne bolesti srca; širenje boli u lijevu ruku/rame (pLR=4,43) i palpitacija (pLR=0,47) za dijagnosticiranje infarkta miokarda; visceralna bol (pLR=2.05) za dijagnosticiranje akutnog koronarnog sindroma; i tipična angina (pLR=2,60) i bol izazvana dodirom (pLR=0.13) za predviđanje većeg srčanog poremećaja.

Zaključak Naše istraživanje prikazalo je točnost širokog spektra pojedinačnih simptoma i znakova za dijagnosticiranje miokardijalne ishemije. Točnost simptoma i znakova u objavljenim rezultatima mijenjala se ovisno o definiciji slučaja koronarne bolesti srca.