Uvod. Pretilost je značajan problem u suvremenom svijetu a povezana je i s kardiovaskularnim (KV) pobolom i smrtnošću. Za mjerenje pretilosti i distribucije masnog tkiva koriste se različiti antropometrijski indeksi (indeks tjelesne mase-BMI, opseg struka-WC, omjer opsega struka i bokova -WHR, omjer opsega struka i tjelesne visine WtHR). Vrijednost pojedinih antropometrijskih indeksa (AI) kao prediktora povećanog KV rizika predmet je znanstvenih rasprava.

Cilj. Procijeniti povezanost AI pretilosti s čimbenicima KV rizika odrasle populacije stanovništva u skrbi liječnika obiteljske medicine (LOM) Republike Hrvatske, kao i razlike po regijama (priobalje, kontinent) i veličini mjesta (selo, grad).

Metode.  CRISIC-fm (ISRCTN31857696) je multicentrična, prospektivna, randomizirana, intervencijska kontrolirana kohortna studija koja se provodi u ordinacijama obiteljske medicine RH. U razdoblju od svibnja do srpnja 2009, 59 LOM je uključilo ispitanike starosti ≥ 40 godina do broja 55, koji su ih za trajanja studije posjetili u ordinaciji iz bilo kojeg razloga.Dvama mjerenjima izmjerena je visina i težina na identičnim antropometrijskim vagama s visinomjerom, a pomoću plastificiranih nerastezljivih centimetarskih vrpci i živinim sfigmomanometrima opseg struka i bokova i arterijski tlak, a u ovlaštenim laboratorijima načinjene su laboratorijske analize uzoraka krvi.

Rezultati. Od 2467 ispitanika (61,9% žene, 38.1% muškarci; 69,3% kontinent, 30,7% priobalje; 26,0% selo, 74,0% grad) bilo je 42,1% preuhranjenih i 36,3% pretilih, u probalju manje nego na kontinentu (χ²=6.843, df=2, P=0.032). Na selu je bilo više pretilih (χ²=15.449, df=2, P<0.001), onih s povećanim WHR (χ²=8.626, df=1, P=0.004) i WtHR (χ²=14.594, df=1, p<0.001). Nakon kontroliranja utjecaja dobi, spola, tjelesne aktivnosti i pušenja, pretilost je od svih AI bila najznačajniji prediktor hipertenzije (OR=3.308, CI=2.509-4.360), dijabetesa (OR=2.213, CI=1.546-3.168) i dislipidemije (OR=1.794, CI=1.318-2.202). Prema ROC analizama AI WtHR se prikazao kao bolji prediktor od ostalih (hipertenzija AUC 0.694, CI=0.671-0.717, osjetljivost 66%, specifičnost 64%; dijabetes AUC=0.674, CI=0.647-0.701, osjetljivost 63%, specifičnost 64%; dizlipidemija AUC=0.596, CI=0.573-0.618, osjetljivost 60%, specifičnost 55%). Logističke regresijske analize s obzirom na regiju i urbanizaciju pokazale su i da je WtHR bio značajan prediktor za sva tri KV rizika u priobalju, na kontinentu samo za hipertenziju. BMI je bio značajan prediktor svih KV rizika u obje regije osim za dijabetes na obali. Prema veličini mjesta, WtHR je dobar prediktor za sva tri rizika u gradu, a samo za hipertenziju na selu. BMI je značajan za sve rizike u selu i gradu osim za dijabetes na selu. Ograničenje studije je što se radilo o uzorku ispitanika koji su u skrbi liječnika obiteljske medicine, a ne općoj populaciji.

Zaključak. Prema našim rezultatima, BMI i WtHR su značajno povezani s čimbenicima KV rizika. Radi veće pouzdanosti, u predviđanje individualnog KV rizika valjalo bi osim uobičajenog određivanja BMI (indikatora opće pretilosti) uključiti i indikator centralne pretilosti WtHR.

Davorka Vrdoljak, Biserka Bergman Marković, Ksenija Kranjčević, Jasna Vučak, Dragica Ivezić Lalić, Milica Katić