Palijativna skrb – civilizacijski iskorak, put da se medicina vrati čovjeku
28.09.2023.
Uvriježeno je mišljenje da se Palijativna medicina bavi našim starijim i umirućim stanovništvom, međutim istina je puno kompleksnija. Naši su pacijenti, nažalost, svih dobnih skupina, jer ljudi se susreću s teškim, potencijalno neizlječivim bolestima kroz cijeli životni vijek. Tu ne mislim samo na karcinome, već i na neurološke bolesti, autoimune, različite kronične bolesti s kojima ljudi moraju naučiti živjeti, objavila je dr Katija Ćulav na stranicama HUBOL-a.
Dr Ćulav ističe kako stručnjaci u palijativnoj medicini promatraju osobu kroz sve dijelove ljudskog bića fizički, psihički, socijalni, duhovni. Nastoje ukloniti ili ublažiti različite simptome koji nastaju kao posljedica razvoja bolesti ili liječenja u suradnji s ostalim sudionicima u skrbi, pružiti psihološku potporu, ojačati pacijenta i osnažiti obitelj kako bi mogla bolje razumjeti svog oboljelog člana i adekvatnije se skrbiti o njemu, pomoći oko ostvarivanja socijalnih prava, posuditi pomagala, bolje ih povezati s ostalim dijelovima zdravstvenog sustava, itd. I sve to poštujući autonomiju pacijenta.
Radi se o drugačijem pristupu liječenju, životu i smrti. Kolijevka modernog hospicijskog pokreta je Engleska, skupina entuzijasta je šezdesetih godina prošlog stoljeća odlučila reći dosta liječenju pod svaku cijenu, staviti osobu ispred dijagnoze i dati važnost kvaliteti života i pravu na dostojanstvenu smrt. Tako je sve počelo, kada bi liječenje završilo i pacijent više ne bi odgovarao na terapiju nastupala bi palijativna medicina/skrb i pomogla osobi da mirno ode s ovog svijeta te pomogla obitelji u žalovanju. Vremenom se uočilo kako svojim djelovanjem s namjerom da popravimo kvalitetu života zapravo produžavamo život te je, pod pretpostavkom da bi tako mogli poboljšati rezultate liječenja, palijativna medicina našla svoje mjesto usporedo s kurativnom medicinom, isprepliću se i jačaju jedna drugu. Kurativa usmjerena na liječenje bolesti, palijativa na kvalitetu ŽIVOTA.
Hospicijski pokret je drugačiji način razmišljanja i nije definiran ustanovom iako je ona prijeko potrebna. Ljudi su se od “pamtivijeka” rađali i umirali kod kuće, članovi obitelji bili su svjedoci životnog ciklusa i brinuli jedni o drugima, a onda udaljavanje, separacija, institucije da bi konačno shvatili kako je novi civilizacijski iskorak povratak sebi i zajednici. Kao dio specijalističke palijativne skrbi MPT (mobilni palijativni tim) nastoji donijeti “bolnicu u kuću” oboljelima te osnažiti obitelj, njegovatelje, da nauče kako najbolje brinuti o svojim oboljelima, a na kraju njihovog životnog puta ohrabruju njegovatelje da budu uz svoje voljene u njihovom domu uz njihovu podršku.