Da bi proučavali snove, ljudi ih se moraju sjećati, a nije dobro shvaćeno što je uključeno u prisjećanje snova ili zašto se čini da ih se neki ljudi sjećaju bolje od drugih. Nova studija, objavljena u Communications Psychology, istraživala je čimbenike povezane s pamćenjem snova kod 217 zdravih ljudi u dobi od 19 do 70 godina koji su bilježili svoje snove svako jutro tijekom 15 dana dok su im podaci o spavanju i kognitivnim sposobnostima bili praćeni nosivim uređajima i psihometrijskim testovima.

Spavanje napreduje kroz nekoliko faza tijekom noći: N1 je lagan san; N2 je dublji san; N3 je najdublji san, koji se naziva i sporovalni san; a spavanje s brzim pokretima očiju (REM) najviše je povezano sa sanjanjem. Ti obrasci kruže tijekom cijele noći.

Podaci iz studije pokazuju da su ljudi koji su imali duži i lakši san imali tendenciju da se barem sjećaju da su sanjali - ti ljudi su možda imali više REM faze sna. Mlađi su se ljudi sjećali više detalja iz snova od starijih. Također, sudionici su izvijestili o manjem prisjećanju snova tijekom zime nego tijekom proljeća, što ukazuje na okolišne ili cirkadijalne utjecaje.

Osim toga, ljudi koji su se sjećali više snova obično su bili i ljudi koji su sanjarili. Ova sklonost mozga stvaranju spontanih iskustava nadilazi san i također utječe na mentalnu aktivnost tijekom dana.

Zanimljivo je da su ljudi koji su rekli da se ne sjećaju svojih snova na početku studije izjavili da su se mogli sjetiti više do kraja studije. To ukazuje da proces namjernog pokušaja pamćenja i bilježenja snova može pomoći ljudima da ih se sjete.

Na temelju nalaza studije, čini se da je prisjećanje snova rezultat kombinacije čimbenika poput uvjeta spavanja, razmišljanja o snovima ujutro i lutanja uma tijekom dana. Drugim riječima, i individualne osobine i okruženje igraju ulogu u tome hoćemo li se sjećati snova ili ne.

Zašto sanjamo još uvijek je misterija. Znanstvena zajednica još se ne slaže oko potencijalne biološke funkcije snova, a jedna od mogućih ideja je da nam snovi pomažu da konsolidiramo svoja sjećanja ali i da razradimo emocionalni sadržaj naših iskustava.

Ali ako se netko rijetko ili uopće ne sjeća da je sanjao, nema razloga za brigu. Većina ljudi se sjeća nekoliko ili nimalo snova koje su imali prethodne noći, iako prethodna istraživanja pokazuju da ih vjerojatno imamo oko 2 sata noću, iako postoje prilično velike varijacije u tome od osobe do osobe.