Profesorica Pušeljić opisala je temeljna obilježja glavnih skupina neurorazvojnih poremećaja, a to su bolesti iz spektra autizma, ADHD i mentalna zaostalost. Prema literaturi, jedni od glavnih razloga povećanja incidencije ovih poremećaja su kasna dob roditelja i kronične bolesti koje utječu na nošenje trudnoće i razvoj djeteta prije rođenja.

S obzirom na genetiku, razumijevanje ljudi vlastitog genetskog zapisa sve je bolje. Svakim je danom sve više opisanih gena i procesa povezanih s razvojem različitih bolesti i stanja. Jasno je da sve starija roditeljska dob omogućuje utjecaj različitih čimbenika na genetski materijal koji nasljeđuju novi naraštaji.

Ipak, profesorica je istaknula da je nekoliko desetaka godina premalo da se, evolucijski gledano, genetički kod toliko promjeni da poveća pojavnost navedenih poremećaja. Primjerice, pojavnost autizma od 2000. do 2020. godine povećala se 317%, a što se ne može ni jednostavno objasniti promjenom u načinu i okolnostima dijagnosticiranja autizma.

Profesorica je dalje objasnila prisutnima kako se promjene u čitanju nasljednog materijala pod utjecajem različitih čimbenika mogu mijenjati na razini sata i dana. Riječ je o epigenetskim promjenama, svojevrsnim dodacima nasljednom materijalu koji utječu na to koji će se geni, kako i kada aktivirati. Ključno je da su te promjene nasljedne. Sve je više dokaza kako epigenetika igra veliku ulogu u razvoju različitih bolesti. Profesorica Pušeljić osvrnula se i na negativan utjecaj postupka umjetne oplodnje na (epi)genetski materijal.

Jedan od zaključaka predavanja je kako različiti vanjski stresori (npr. pušenje, prehrana i sl), a posebice unutarnji (npr. anksioznost), imaju jasno velik učinak na naše živote. Oni djeluju danas, a utječu na sutrašnje zdravlje i nas i naših potomaka.