Ana Bobinac sa suradnicima s Ekonomskog fakulteta u Rijeci bila je voditeljica istraživanja o zdravstvenoj pismenosti u Hrvatskoj koje je pokazalo da je ona na granici između problematične i adekvatne.
Građanima je puno lakše slijediti ili razumjeti upute nego stvoriti vlastite stavove o zdravlju.
Istraživanja pokazuju da niska razina zdravstvene pismenosti ima negativne posljedice za zdravlje pojedinca i zajednice.
Cilj istraživanja je utvrditi prosječnu razinu zdravstvene pismenosti u Republici Hrvatskoj na nacionalno reprezentativnom uzorku te identificirati obilježja koja se mogu dovesti u vezu s posebno niskom razinom pismenosti.
Rezultati pokazuju da se razina zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj, u prosjeku, nalazi na samoj granici između problematične i adekvatne. Unutar populacije, međutim, postoje značajne razlike u razini zdravstvene pismenosti povezane s klasnim, ekonomskim i socijalnim obilježjima pojedinaca.
Niža zdravstvena pismenost odražava se u nevoljkosti pojedinca da se odazove na preventivne preglede, da zadrži težinu ispod razine pretilosti ili da redovito vježba. Naši rezultati sugeriraju da se podizanje razine zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj ne bi smjelo oslanjati primarno na medijske kampanje jer je informacije o zdravlju iz medija građanima teško razumjeti i upotrijebiti u svrhu zaštitite od bolesti.
Kako bi se anketiralo n=1 000 ispitanika, kontaktirano je ukupno 3 604 kućanstava, pa je stupanj odaziva na anketu iznosio 28,6%.
Rezultati pokazuju da ispitanici imaju relativno najmanje teškoća u razumijevanju uputa o korištenju lijekova i slijeđenju uputa liječnika ili ljekarnika.
Primjerice, samo 1% ispitanika navodi da im je vrlo teško razumjeti upute liječnika ili ljekarnika o načinu uzimanja lijeka ili slijediti upute liječnika ili ljekarnika (1,3%). S druge strane, 6,6% ispitanika navodi da im je vrlo teško procijeniti kada bi trebali zatražiti drugo liječničko mišljenje, a 10,1% navodi da im je vrlo teško odlučiti kako se možete zaštititi od bolesti na temelju informacija iz medija.
Najteži zadaci vezani su upravo uz procjene pouzdanosti informacija o zdravstvenim rizicima u medijima, razumijevanja medijskih informacija o tome kako unaprijediti zdravlje te uz korištenje informacija iz medija u svrhu zaštitite od bolesti. Drugim riječima, informacije o zdravlju iz medija je relativno teško razumjeti, relativno teško procijeniti (u smislu pouzdanosti), a onda i relativno teško upotrijebiti u svrhu zaštitite od bolesti.
U doba digitalizacije, jednostavno rješenje spomenutih problema bilo bi korištenje medijskih kanala i servisa za informiranje i promicanje ispravnog pristupa prema zdravlju, no rezultati istraživanja upozoravaju na ograničenu učinkovitost takvih alata i stoga pozivaju na razvoj rješenja koja će građanima biti bolje prilagođena, uzimajući u obzir činjenicu da je građanima puno lakše slijediti ili razumjeti upute nego stvoriti vlastite stavove o zdravlju.
Ana Bobinac, Nikolina Dukić Samaržija, Elizabeta Ribarić
