Zdravstvena pismenost važna je odrednica zdravlja populacije, a predstavlja sposobnost pristupa, razumijevanja i korištenja informacija te snalaženja u zdravstvenom okruženju, kao i sposobnost da se dobro brinemo o vlastitom zdravlju. Ujedno je i podloga za odgovorno ponašanje svakog pojedinca.
Dobra zdravstvena pismenost osnova je za odgovorno ponašanje pacijenata, uspješne programe prevencije i inicijative, uspješnije liječenje i komunikaciju sa zdravstvenim djelatnicima.
Važnost povećanja zdravstvene pismenosti, kao i digitalne transformacije, prepoznala je i Europska unija, s ciljem poboljšanja zdravstvene zaštite u cijeloj EU.
Zdravstvena pismenost obuhvaća razumijevanje uputa liječnika, razumijevanje vlastite dijagnoze, ali i kritičko tumačenje zdravstvenih informacija u gomili informacija u medijima. Tijekom pandemije COVID-19 bili smo suočeni s tzv. infodemijom: dezinformacije u medijima, na društvenim mrežama i u javnom prostoru doprinijele su preniskoj cijepljenosti populacije, nedovoljnom pridržavanju epidemioloških mjera, premalom povjerenju u struku i znanost, verbalnim napadima na sve one koji su se trudili svojom stručnošću i predanim radom pridonijeti smanjenju broja oboljelih i umrlih.
Prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije zdravstvena pismenost bolji je pokazatelj zdravstvenog stanja nego što su to visina prihoda ili stupanj obrazovanja. Dobra zdravstvena pismenost osnova je za odgovorno ponašanje pacijenata, uspješne programe prevencije (npr. odazivanje na programe ranog otkrivanja bolesti) i inicijative, uspješnije liječenje i komunikaciju sa zdravstvenim djelatnicima.
Dosadašnja istraživanja pokazala su da osobe s nižom zdravstvenom pismenošću rjeđe odlaze na kontrolne preglede, prakticiraju nezdrave životne navike i zanemaruju upute liječnika o uzimanju terapije, što posljedično dovodi do zdravstvenih komplikacija te češćeg korištenja zdravstvenih usluga.
Niska zdravstvena pismenost dokazano je povezana s većom učestalošću bolesti i njihovim lošijim ishodima, manjom kvalitetom života i kraćim životnim vijekom. Veća zdravstvena pismenost trebala bi smanjiti i zdravstvene nejednakosti.
Prema nekim istraživanjima indeks opće zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj spada u problematičnu kategoriju. Gotovo polovica stanovnika ima nisku zdravstvenu pismenost.
Građani najviše problema imaju sa samostalnim dolaskom do informacija o njihovu zdravlju, kao i s teškom i nekritičnom procjenom vjerodostojnosti informacija o bolestima koje dolaze iz medija.
Što mi možemo učiniti kao država i društvo da bismo povećali zdravstvenu pismenost naših sugrađana? Potrebna je koordinacija niza dionika: od sustava zdravstva do sustava obrazovanja, a mora obuhvatiti populaciju od vrtićke dobi, škola i fakulteta do edukacije svih dobnih skupina građana. Svi koji rade u sustavu zdravstva također moraju biti dobro educirani, kako bi bili bolji edukatori drugih i jasniji komunikatori razumljivi svakom pacijentu. Fakulteti i zdravstvene ustanove, osobito zavodi za javno zdravstvo, imaju pritom važnu ulogu, temeljenu na postulatima Andrije Štampara. Mediji i portali temeljeni na provjerenim stručnim informacijama, patronažna služba, farmaceuti te svi sudionici od primarne zdravstvene zaštite do tercijarne razine, palijativne skrbi, njegovatelja, udruga pacijenata – svi moraju preuzeti veću ulogu u zdravstvenom prosvjećivanju građana.
Prim. dr. sc. Andreja Marić, dr. med., spec. interne medicine, subspec. endokrinologije i dijabetologije, Županijska bolnica Čakovec