x
x

Veliki epileptički napadaj – kako pomoći?

  Ana Kocijan, dr.med., spec. neurolog

  10.07.2014.

Kada u svakodnevnom životu naiđemo na nesretnu situaciju instinktivno želimo doprinijeti rješavanju iste. Kako je za to, osim dobre volje, potrebna i pravovaljana informiranost, ovim putem željeli bismo skrenuti pozornost na jedno od po život opasnih stanja, a to je veliki epileptički napadaj.

Veliki epileptički napadaj – kako pomoći?

Veliki epileptički napadaj – definicija i uzroci

Napad nastupa iznenada i manifestira se potpunim gubitkom svijesti.

Veliki epileptički napadaj (također poznat pod nazivom grand mal ili generalizirani toničko – klonički napadaj) spada u skupinu primarno generaliziranih napadaja što znači da su obje moždane hemisfere od samog početka uključene u epileptička izbijanja. Napad nastupa iznenada i manifestira se potpunim gubitkom svijesti. Javlja se kod ljudi koji boluju od epilepsije, no može se pojaviti i kao izolirani događaj, bez da se ikad više ponovi. Napadaji  se mogu javiti naočigled ničim izazvani ili mogu biti isprovocirani nekim čimbenicima, kao na primjer manjak sna, svjetlosni podražaji, nizak šećer u krvi, alkohol, droga, veći psihički ili fizički stres itd. 

Tijek velikog epileptičkog napadaja

Prvo je tonička faza koja počinje brzim gubitkom svijesti, potom dolazi do porasta tonusa muskulature, ruke i noge su čvrsto ispružene uz tijelo ili odmaknute od njega, što rezultira padom. U ovoj fazi osoba ne diše, postaje lividna, može doći do inkontinecije urina, rjeđe stolice. Ova faza traje vrlo kratko (nekoliko sekundi) i potom prelazi u kloničku fazu kada se mišići tijela napinju i opuštaju vrlo brzo što rezultira konvulzijama koje traju oko 2 minute.

Kod osoba koje boluju od parcijalne epilepsije sa sekundarnom generalizacijom, prije početka velikog napadaja javi se takozvani parcijani (fokalni) napadaj. U početku je epileptička aktivnost mozga ograničena na jedno mjesto, no potom dolazi do širenja epileptičkog izbijanja na cijeli mozak te se napadaj tada "generalizira".

Samo ime "toničko-klonički" napadaj govori da se sastoji od dvije faze – najprije toničke koja počinje brzim gubitkom svijesti, potom dolazi do porasta tonusa muskulature, ruke i noge su čvrsto ispružene uz tijelo ili odmaknute od njega, što rezultira padom ukoliko osoba stoji ili sjedi. Može se čuti i krik zbog grča mišića grkljana. U ovoj fazi osoba ne diše, zbog čega uskoro postaje lividna. Također može doći do inkontinecije urina, rjeđe stolice. Ova faza traje vrlo kratko (nekoliko sekundi) i potom prelazi u kloničku fazu kada se mišići tijela napinju i opuštaju vrlo brzo što rezultira konvulzijama. Postoje varijacije u konvulzijama – od naizmjeničnih grčenja i opuštanja udova do vrlo izražene trešnje cijelog tijela kada je moguće da se tijelo i presavine u pojasu. Za vrijeme napadaja oči su obično otvorene, čeljust je čvrsto stisnuta, pri čemu može doći i do ugriza jezika, a pojavljuje se i pjena na usnicama od sline koja može biti sukrvava. Potom se grčevi postupno prorjeđuju, mišići opuštaju, a osoba počinje disati. Trajanje ovih faza obično nije dulje od 2 minute. Zbog velike fizičke iscrpljenosti nakon napadaja može uslijediti takozvani "postiktalni" san. Nakon razbuđivanja osoba se ne sjeća ničeg vezanog uz napadaj, obično je smetena neko vrijeme, ali može se javiti i "postiktalna" agresivnost koja je također prolazna i nema veze s karakterom osobe. Osim toga, osoba može biti umorna, imati glavobolju, bolove u mišićima ili bolan jezik od ugriza, kao i razne ozljede od pada (od malih ogrebotina do prijeloma kostiju).

Što učiniti u slučaju velikog epileptičkog napadaja?

1. Biti miran i sabran

Najrazumnije je pustiti napadaj da se odvija svojim prirodnim tijekom, jer će u većini slučajeva prestati za nekoliko minuta.

Razumljivo da je teško realizirati ovu uputu, ali ako nas uhvati strah i panika umjesto pomoći možemo nanijeti štetu. Simptomi velikog epileptičkog napadaja – posebno za laika – vrlo su dramatični. Također, u ovakvoj situaciji možemo imati iskrivljen dojam vremena, tako da nam se pet sekundi čini kao cijela minuta, te u nas taj snažni dojam može rezultirati panikom. Potrebno je imati na umu činjenicu da ćemo biti učinkovitiji ako znamo što radimo, a ne koliko brzo, premda su brze reakcije poželjne. Najrazumnije je pustiti napadaj da se odvija svojim prirodnim tijekom, jer će u većini slučajeva prestati za nekoliko minuta te, ukoliko nije došlo do ozljede, neće biti potrebna posebna medicinska skrb. 

2. Spriječiti ozljede

Ako vidimo da će osoba pasti, potrebno je uhvatiti ju i potom postaviti u ležeći položaj bez udarca u okolne predmete ili o tlo, zatim staviti nešto mekano pod glavu (jastuk, odjeću, torbu) te odmaknuti opasne predmete u blizini. 

3. Postaviti osobu u bočni položaj

Ne treba pokušavati "oživljavati" osobu (umjetno disanje, masaža srca) jer tonički grč ubrzo prestane, mišići se opuste i disanje se normalno nastavlja.

Preporučuje se lijevi bočni položaj. Glava i usta trebaju biti pod kutom u odnosu na tlo što će omogućiti slini i/ili eventualnom tekućem sadržaju iz usta neometano istjecanje van, a ujedno i spriječiti zapadanje jezika u  besvijesnom stanju što zatvara dišne puteve. Za vrijeme velikog epileptičkog napadaja osoba ne diše vrlo kratko vrijeme. To se događa jer su mišići za disanje u toničkom grču. U ovoj fazi ne treba pokušavati "oživljavati" osobu (umjetno disanje, masaža srca) jer tonički grč ubrzo prestane, mišići se opuste i disanje se normalno nastavlja.

4. Mjeriti vrijeme napadaja

Obično veliki epileptički napadaji traju 2-3 minute.

Vrlo je važno mjeriti koliko dugo traje napadaj, posebice trzajevi. Dakle, pogledati na sat čim se uvjerimo da je osoba na sigurnom. Ako napadaj traje dulje od 5 minuta obavezno pozvati hitnu medicinsku pomoć (112 je univerzalni broj za prvu pomoć u svim zemljama Europske Unije). Obično veliki epileptički napadaji traju kraće (2-3 minute) te nije nužno svaki put tražiti liječničku pomoć. 
 

5. Maknuti nepotrebno s osobe

Preporučuje se maknuti naočale, razvezati kravatu, otkopčati gornje gumbe košulje i remen. Važna napomena - ne vaditi kontaktne leće!

6. Nikako ne sprječavati trzajeve tijela i udova

Na taj način nećemo prekinuti napadaj, a možemo ozlijediti osobu (najviše ekstremitete) ili čak sebe.

7. Ništa ne stavljati u usta

Ako se jezik i izgrize nije ga moguće progutati, a ako se stavi neki predmet u usta može doći do lomljenja zubiju i udahnuća, bilo tog predmeta, bilo komadića zuba i gušenja posljedično. Ne pokušavati silom otvoriti usta. Posebno je opasno stavljati prste u usta, jer žvačni mišići su vrlo snažni te može doći i do amputacije prsta.

8. Uz osobu koja ima napadaj trebaju biti samo oni koji izravno pomažu!

Osoba koja proživljava epileptički napadaj ima pravo na privatnost.

Ukoliko se napadaj događa na mjestu gdje ima više ljudi, nikako ne dozvoliti da se osobe koje nisu od pomoći okupljaju oko osobe koja ima napadaj. Svakako im ukratko objasnite o čemu se radi i ako ih ne trebate zamolite da ne budu u neposrednoj blizini. To je potrebno iz više razloga – od  izreke "puno baba, kilavo dijete" do činjenice da osoba koja proživljava epileptički napadaj ima pravo na privatnost. 

9. I ostati smireni!

Nije uputno davati ništa na usta (piće, hrana, lijekovi) dok nismo sigurni da je osoba u potpunosti pri svijesti i u stanju normalno gutati.

Kad osoba dođe k svijesti potrebni smo joj još neko vrijeme. Kako je već opisano u uvodnom dijelu, različita stanja mogu uslijediti kad napadaj završi tako da se naša uloga nastavlja u jednom drugom tonu. Podrška i suosjećajnost su i više nego potrebni. Kada je stanje svijesti osobe u potpunosti uredno, na vrlo jednostavan način objasnimo što se dogodilo i ponudimo našu pratnju do kad ne bude u stanju vratiti se svakodnevnim aktivnostima ili pozovemo nekog od njenih bližnjih. Moramo biti sigurni da je osoba u potpunosti  orijentirana kad odlučimo da naša prisutnost više nije neophodna. Također, nije uputno davati ništa na usta (piće, hrana, lijekovi) dok nismo sigurni da je osoba u potpunosti pri svijesti i u stanju normalno gutati. 

10. Kada pozvati hitnu medicinsku pomoć?

  • - ako napadaj koji traje 5 minuta ili dulje
  • - ukoliko se drugi napadaj javio neposredno nakon što je prvi završio
  • - napadaji slijede jedan za drugim, bez da osoba dolazi k svijesti
  • - napadaji su učestaliji nego što je to za tu osobu uobičajeno
  • - postoji sumnja da osoba inače ne boluje od epilepsije, tj. radi se o prvom napadaju u životu
  • - napadaj se dogodio u trudnice ili u dijabetičara
  • - disanje nije normalno ili se osoba guši
  • - kada se napadaj dogodi u vodi
  • - kod ozljede tijela i/ili glave
  • - besvijesno stanje nakon napadaja
  • - dezorijentiranost nakon napadaja koja ne prolazi

Literatura

  1. Epilepsy Foundation | Tonic-clonic Seizures. https://www.epilepsy.com/learn/types-seizures/tonic-clonic-seizures, 7/2013  Orrin Devinsky, MD | Joseph I. Sirven, MD [03.05.2014.] 
  2. Department of Health. Improving services for people with epilepsy. Department of Health 
  3. Action Plan in response to the National Clinical Audit of Epilepsy‐Related Death.  London: 
  4. Department of Health, 2003. http://www.doh.gov.uk/cmo/epilepsy/epilepsyactionplan.pdf  
  5. Jacoby A, Snape D, Baker GA. Determinants of quality of life in people with epilepsy. NeurolClin. 2009; 27(4):843‐63.  
  6. Berg AT, Berkovic SF, Brodie MJ et al. Revised terminology and concepts for organization ofseizures and epilepsies: report of the ILAE Commission on Classification and Terminology, 2005‐2009. Epilepsia. 2010; 51(4):676‐85.
  7. Shackleton DP, Westendorp RG, Trenite DG et al. Mortality in patients with epilepsy: 40 years of follow up in a Dutch cohort study. Journal of Neurology, Neurosurgery & Psychiatry. 1999; 66(5):636‐40.
  8. Arain AM, Abou‐Khalil BW. Management of new‐onset epilepsy in the elderly. Nat Rev Neurol. 2009; 5(7):363‐71.
  9. King MA, Newton MR, Jackson GD et al. Epileptology of the first‐seizure presentation: a clinical, electroencephalographic, and magnetic resonance imaging study of 300 consecutive patients. Lancet. 1998; 352(9133):1007‐11.
  10. Sheldon R, Rose S, Ritchie D et al. Historical criteria that distinguish syncope from seizures. J Am Coll Cardiol. 2002; 40(1):142‐8.
  11. Krumholz A. Nonepileptic seizures: diagnosis and management. Neurology. 1999; 53(5 Suppl 2):S76‐S83.