Što su psihodelici?

Naziv „psihodelici“ obuhvaća široku paletu supstanci a izveden je od grčkih riječi (psychê – um i dêlos - otkriti), što bi u prijevodu značilo „manifestiranje uma“. Smatra se kako je taj naziv prvi upotrijebio psihijatar Humphry Osmond 1956. godine. Općenito govoreći, ovdje se misli na supstance koje mijenjaju subjektivnu percepciju realnosti. U uskom smislu riječi, većina psihodelika bi se ubrajala u skupinu halucinogena. Postoji veliki broj prirodnih i sintetskih supstanci koje imaju „psihodelična“ svojstva i gotovo ih je nemoguće sve nabrojati. Primjer „tipičnih“ psihodelika bi bili npr: LSD (dietilamid lizergične kiseline), spoj psilocibin (nalazi se u tzv. halucinatornim „čarobnim“ gljivama), meskalin i ayahuasca koja u sebi sadrži spoj DMT (N,N-dimetiltriptamin). Psihodelična svojstva također imaju entaktogeni/empatogeni (npr MDMA - 3,4-metilendioksimetamfetamin, popularno zvan „ecstasy“) i disocijativne supstance (ketamin, PCP - fenciklidin) te brojni drugi.

Povijesni kontekst

Povijesno gledajući, neki su psihodelici bili korišteni još u ritualnim praksama drevnih kultura u svrhu iscjeljivanja i „duhovnog iskustva“. Istraživanja u znanstvenom smislu su počela 1943.g., nekoliko godina nakon što je Albert Hoffman sintetizirao LSD i otkrio njegova psihodelična svojstva. Razdoblje od 1950-ih do kasnih 1960-ih godina opisuje se kao „zlatno doba psihodelika“. Tada su se vodila brojna istraživanja psihodelika (posebice LSD-a, meskalina i psilocibina) u liječenju depresije, alkoholizma, anksioznosti te njihov učinak u psihoterapijskom tretmanu. Vrlo brzo je interes javnosti za ovu temu postajao sve veći a nerijetko su njihova djelovanja naglašavana senzacionalistički. Korištenje psihodelika je počelo rasti izvan okvira znanstvenih istraživanja te se bilježio veliki porast rekreativne konzumacije. Psihodelična iskustva su se povezivala s potragom za transcendentalnim, autentičnošću, kreativnom ekspresijom, osjećajem kolektivne povezanosti i sl. Pišući o nastaloj problematici, sam Osmond je opisao opći neuspjeh struke u prepoznavanju granica i razvoja tretmana na temelju pouzdanih znanstvenih istraživanja. Kontrola nad korištenjem supstanci počela se značajno gubiti, a znanstvene kritike su bile usmjerene na nedovoljno standardizirana istraživanja, male uzorke ispitanika, različite poteškoće u objektivizaciji i etička pitanja. Kako je taj trend rastao i poprimao sve veće razmjere, 1970-ih godina, SAD i mnoge druge zemlje, proglasile su psihodelike ilegalnima. Nakon toga su istraživanja  gotovo u potpunosti prestala sve do unazad nekoliko godina.

Nova istraživanja

Postoje određena predviđanja kako bi liječenje psihodelicima u narednim godinama moglo ući u redovnu zdravstvenu skrb. U Australiji je već od 2023.g. odobreno korištenje psilocibina u liječenju rezistentne depresije i MDMA u liječenju PTSP-a.

U novije vrijeme se bilježi pojačan interes za terapijski potencijal psihodelika, što je dovelo do velikog porasta istraživanja na tom polju. Posebice se istražuje potencijal u liječenju depresije, posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), ovisnosti a također, i opsesivno kompulzivnog poremećaja (OKP), neurodegenerativnih bolesti, autizma, anksioznosti u terminalnim fazama života itd. Najviše se testiraju učinci LSD-a, psilocibina i MDMA. Klinička ispitivanja su dosegla većinom drugu fazu, a manji se broj nalazi u trećoj fazi. Postoje određena predviđanja kako bi liječenje psihodelicima u narednim godinama moglo ući u redovnu zdravstvenu skrb. Izuzetak je Australija u kojoj je od već 2023.g. odobreno korištenje psilocibina u liječenju rezistentne depresije i MDMA u liječenju PTSP-a. Ova odluka je izazvala veliku pažnju jer su prethodno prijedlozi za uključivanje psihodeličnih tvari u terapijske protokole bili su odbijani. Nakon zadnjeg odbijanja, pokrenuta je javna kampanja od strane australske udruge „Mind Medicine Australia“ (MMA) uz koaliciju stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja koji su se zalagali za ubrzanje odobrenja psihodelika u terapijski tretman. Unatoč opiranju dijela stručnih i regulatornih tijela, kampanja je rezultirala promjenom regulative.

Općenito, psihodelici obuhvaćaju raznoliku skupinu tvari pa se njihovo terapijsko djelovanje ne može jednoznačno definirati. Većina djeluje agonistički na serotoninske 5-HT_2A receptore a smatra se kako je upravo taj mehanizam ključan za ostvarivanje psihodeličnog učinka. Psihodelični učinak obuhvaća promjene u somatosenzornoj, vizualnoj, slušnoj i proprioceptivnoj percepciji. Aktualna istraživanja pokazuju njihovu potencijalnu ulogu u poboljšanju raspoloženja, intenziviranja emocija, modificiranju kognitivnih procesa, neuroplastičnosti, veće socijalne otvorenosti itd. U tijeku je razvoj modificiranih 5-HT_2A agonista koji bi preciznije izveli poželjni terapijski učinak bez halucinogenog učinka. Neki su radovi pokazali da bi akutni učinci psihodelika mogli dovesti do dugoročnih promjena u mozgu i da bi terapijski učinak mogao biti prisutan mjesecima nakon primjene. Iako su pronađeni mehanizmi djelovanja i na druge receptorske sustave, precizni mehanizmi koji bi se nalazili u podlozi ovih djelovanja nisu u potpunosti razjašnjeni te su potrebne daljnje studije.

Izazovi u istraživanjima psihodelika

U istraživanjima se vide poteškoće u definiranju odnosa doze i učinka pojedinih psihodelika. Time je otežano objektiviziranje njihove učinkovitosti i sigurnosti.

Prema nacrtu smjernica FDA (Food and Drug Administration - Psychedelic Drugs: Considerations for Clinical Investigations) iz 2023.g., napominje se kako istraživanja psihodelika podliježu istim regulativama i standardima za odobrenje kao bilo koja druga tvar. U dokumentu je navedeno da se ta istraživanja ipak suočavaju s jedinstvenim izazovima. Slično se spominje i u drugim radovima, što ukazuje na kompleksnost ovih istraživanja.

Pritom se ističe potreba za detaljnijim istraživanjem načina na koji psihodelici utječu na različite podtipove serotoninskih (5-HT) receptora. Od ranije je poznata povezanost između vezivanja na 5-HT_2B receptore i razvoja valvulopatije u ljudi, a psihodelici djeluju kao agonisti tih receptora. Do sada se u malom broju studija uzeo u obzir taj rizik te nedostaje praćenje kroz duže vremensko razdoblje. Nacrt smjernica stoga preporučuje isključivanje osoba koje boluju od valvulopatije ili plućne hipertenzije iz istraživanja dok se ne definira ovaj rizik.

U istraživanjima se vide poteškoće u definiranju odnosa doze i učinka pojedinih psihodelika. Time je  otežano objektiviziranje njihove učinkovitosti i sigurnosti. Najčešće se koristila opcija tzv. „mikro doziranja“ koja nije jasno definirana i koja je izazivala različite individualne učinke kod pacijenata. S obzirom da to da neki radovi spominju potencijalno dugoročne pozitivne učinke nakon jedne ili više doza, predlaže se voditi istraživanja koja bi to pratila.

Kako psihodelici mogu izazvati intenzivne i višesatne promjene percepcije i svijesti, u kliničkoj praksi bi to moglo predstavljati izazov jer zahtjeva produljeno medicinsko praćenje pacijenta nakon primjene doze. Osim toga, opisi psihodeličnog učinka su vrlo individualni i nepredvidivi pa istraživačima otežavaju statističku obradu i jasnu kategorizaciju.

Također, osobe sa psihotičnim poremećajima ili povišenim rizikom za razvoj psihoze u pravilu se isključuju iz istraživanja, zbog opravdane zabrinutosti da bi primjena psihodelika mogla potaknuti pojavu psihotičnih simptoma ili pogoršati postojeće.

U istraživanjima psihodelika često se koriste dvostruko slijepo kontrolirane studije gdje ispitanici i istraživači ne znaju tko je dobio ispitivanu tvar a tko placebo. Međutim, kod psihodelika je učinak obično vrlo očit pa ispitanici i ispitivači lako prepoznaju da su primili aktivnu tvar. Ponekad se koristi „aktivni placebo“ kako bi se otežalo prepoznavanje, ali psihodelični učinak i dalje je lako uočiti. To pokazuje koliko je teško objektivno mjeriti rezultate u ovim studijama.

U istraživanjima gdje su psihodelici korišteni uz psihoterapiju, nije jasno razdvojeno koliko je poboljšanjima pridonijela sama psihoterapija, što nije zanemarivo. Također, mnogi pacijenti često nemaju pristup psihoterapiji pa su ispitanici koji su imali ovu mogućnost već imali bolje uvjete za uspješniji ishod. Stoga se raspravlja je li zabilježeni učinak psihodelika rezultat djelovanja na neurobiološkoj i psihofarmakološkoj razini, ili je posredovan i psihoterapijskim procesima.

Budući da korištenje većine psihodelika nije legalno u SAD-u i većini drugih zemalja, njihova je primjena trenutačno dopuštena isključivo u odobrenim istraživanjima. Prema Zakonu o kontroliranim tvarima (Controlled Substances Act - CSA), psihodelici poput LSD-a, meskalina, psilocibina i MDMA, svrstani su u Kategoriju I, koja označuje: „lijekove ili druge tvari s visokim potencijalom zlouporabe a koje trenutačno nemaju prihvaćenu medicinsku upotrebu i nemaju prihvaćenu sigurnost za upotrebu pod liječničkim nadzorom“. Nasuprot tome, tvari s manjim rizikom od zlouporabe a koje imaju medicinsku upotrebu, svrstane su u kategorije od II do V – primjerice, PCP i ketamin spadaju u manje restriktivne kategorije II i III.

Zadnje desetljeće se prati povećanje broja osoba koje za svoje mentalne poteškoće koriste psihodelike kao svojevrsnu „automedikaciju“. Stoga je potrebno sustavno procijeniti rizik od nemedicinske „rekreativne“ uporabe tih supstanci, što bi moglo predstavljati značajan sigurnosni izazov. Istovremeno, ključno je osigurati da očekivani terapijski učinak psihodelika nadmašuje potencijalne štetne posljedice povezane s primjenom i zlouporabom.

Zaključak

Iako su s jedne strane istraživanja psihodelika obećavajuća, postoji rizik da prerano izražen optimizam dovede do njihove primjene izvan strogo znanstvenog konteksta. U posljednje se vrijeme primjećuje sve učestalije prikazivanje psihodelika kao „čudesnih“ ili „svemogućih“ supstanci, ne samo u široj javnosti nego ponekad i unutar same znanstvene zajednice. Takav pristup može potaknuti rast konzumacije izvan kontroliranih studija, što nosi rizik ozbiljnih zdravstvenih posljedica. S obzirom na osnovni princip medicinske etike „Primum non nocere“ (Prije svega, ne naštetiti), nužno je dodatno razvijati objektivna, dugoročna i dobro kontrolirana istraživanja psihodelika. Takve studije trebaju jasno razdvojiti učinke same supstance od psihoterapijskog konteksta, pratiti sigurnosne profile, potencijal za zlouporabu i moguće dugoročne komplikacije. Samo kroz sustavna i transparentna istraživanja, moguće je pravilno razumjeti djelovanje psihodelika i utvrditi njihove stvarne rizike, bez prerano donesenih zaključaka o njihovoj učinkovitosti ili sigurnosti.

Literatura

1. Killion B, Hai AH, Alsolami A, Vaughn MG, Sehun Oh P, Salas-Wright CP. LSD use in the United States: Trends, correlates, and a typology of us. Drug Alcohol Depend. 2021 Jun 1;223:108715. doi: 10.1016/j.drugalcdep.2021.108715. Epub 2021 Apr 20. PMID: 33887665.
2. Humphreys K, Todd Korthuis P, Stjepanović D, Hall W. Therapeutic Potential of Psychedelic Drugs: Navigating High Hopes, Strong Claims, Weak Evidence, and Big Money. Annu Rev Psychol. 2025 Jan;76(1):143-165. doi: 10.1146/annurev-psych-020124-023532. Epub 2024 Dec 3. PMID: 39094057; PMCID: PMC11890197.
3. Yockey RA, Vidourek RA, King KA. Trends in LSD use among US adults: 2015-2018. Drug Alcohol Depend. 2020 Jul 1;212:108071. doi: 10.1016/j.drugalcdep.2020.108071. Epub 2020 May 15. PMID: 32450479.
4. Tagen M, Mantuani D, van Heerden L, Holstein A, Klumpers LE, Knowles R. The risk of chronic psychedelic and MDMA microdosing for valvular heart disease. J Psychopharmacol. 2023 Sep;37(9):876-890. doi: 10.1177/02698811231190865. Epub 2023 Aug 12. PMID: 37572027.
5. Aicher HD, Wolff M, Herwig U. Psychedelic therapy - refining the claim of a paradigm shift. Int Rev Psychiatry. 2024 Dec;36(8):920-927. doi: 10.1080/09540261.2024.2410853. Epub 2024 Oct 3. PMID: 39980220.
6. Nutt DJ, Hunt P, Schlag AK, Fitzgerald P. The Australia story: Current status and future challenges for the clinical applications of psychedelics. Br J Pharmacol. 2024 Dec 19. doi: 10.1111/bph.17398. Epub ahead of print. PMID: 39701143.
7. van Elk M, Fried EI. History repeating: guidelines to address common problems in psychedelic science. Ther Adv Psychopharmacol. 2023 Sep 25;13:20451253231198466. doi: 10.1177/20451253231198466. Erratum in: Ther Adv Psychopharmacol. 2024 Jan 10;14:20451253231223609. doi: 10.1177/20451253231223609. PMID: 37766730; PMCID: PMC10521293.
8. Kwan AC, Olson DE, Preller KH, Roth BL. The neural basis of psychedelic action. Nat Neurosci. 2022 Nov;25(11):1407-1419. doi: 10.1038/s41593-022-01177-4. Epub 2022 Oct 24. PMID: 36280799; PMCID: PMC9641582.
9. Maćkowiak M. Psychedelics action and schizophrenia. Pharmacol Rep. 2023 Dec;75(6):1350-1361. doi: 10.1007/s43440-023-00546-5. Epub 2023 Oct 30. Erratum in: Pharmacol Rep. 2024 Oct;76(5):1196. doi: 10.1007/s43440-024-00631-3. PMID: 37899392; PMCID: PMC10661800.
10. Carhart-Harris RL. How do psychedelics work? Curr Opin Psychiatry. 2019 Jan;32(1):16-21. doi: 10.1097/YCO.0000000000000467. PMID: 30394903.
11. FDA, Psychedelic Drugs: Considerations for Clinical Investigations, Guidance for Industry, Draft Guidance (June 2023), https://www.fda.gov/regulatory-information/search-fda-guidance-documents/psychedelic-drugs-considerations-clinical-investigations.