Vlatko Šulentić, dr.med., spec. neurolog
07.10.2015.
Epilepsije spadaju u heterogenu skupinu poremećaja mozga s multiplim uzročnicima i različitim kliničkim manifestacijama. Liječenje epilepsija unatoč velikom broju novih antiepileptika, kao i “starijim” provjerenim antiepilepticima te napretku neurokiruških metoda, još uvijek predstavlja izazov.
Epilepsije spadaju u heterogenu skupinu poremećaja mozga s multiplim uzročnicima i različitim kliničkim manifestacijama. Liječenje epilepsija unatoč velikom broju novih antiepileptika, kao i “starijim” provjerenim antiepilepticima te napretku neurokiruških metoda, još uvijek predstavlja izazov. Unatoč navedenim mogućnostima liječenja 20-30% oboljelih od epilepsije spadaju u skupinu tzv. farmakorezistentnih epilepsija (1). Stoga još uvijek postoji potreba za novim antiepilepticima kao i mogućoj modifikaciji etabliranih antiepileptika s ciljem bolje podnošljivosti i smanjenja nuspojava.
Okskarbazepin (OXC) spada u treću generaciju antiepileptika i njegov glavni učinak je u tretiranju parcijalnih epiletičkih ataka sa i bez sekundarne generalizacije kao i generaliziranih toničko - kloničkih ataka.
Glavni mehanizam djelovanja OXC je u blokadi o naponu ovisnih Na-kanala i ako se gleda iz tog aspekta, vrlo je sličan mehanizmu djelovanja karbamazepina (CBZ). Blokada o naponu ovisnih Na-kanala dovodi do stabilizacije neuralne membrane, inhibira repetitivna epileptogena izbijanja i prevenira širenje navedenih izbijanja.
OXC ukratko ima sličan mehanizam djelovanja kao i CBZ, ali manje izražene nuspojave stoga je navedeni lijek dobra alternativa CBZ. Glavni mehanizam djelovanje OXC je preko njegovog aktivnog metabolita 10-monohidroksi derivata (MHD). MHD za razliku od CBZ ima učinak i u pojačavanju provodljivosti K+ iona te modulira visoko naponske Ca+ kanale.
OXC se u potpunosti metabolizira nakon oralne primjene i transformira se u MHD metabolit. MHD je neutralna lipofilna supstanca koja brzo prolazi kroz krvno-moždanu barijeru. Samo 34% MHD-a se veže na proteine plazme, a također se brzo i gotovo u cjelosti metabolizira u jetri i samo se manje od 1% izlučuje putem urina. Glavni metabolički put ide citolizom putem enzima alfa ketoreduktaze koji je ne-inducirajući enzim. OXC za razliku od CBZ ne uzrokuje autoindukciju. Poluvrijeme eliminacije iznosi 8-10 sati (2, 3, 4). Terapijska doza OXC se kreće od 900 mg do 2400 mg obično podijeljeno u 2-3 dnevne doze. Glavne nuspojave uzimanja OXC su glavobolja, omaglica, mučnina, ataksija, dvoslike i hiponatremija (5, 6). Postotak ukidanja terapije zbog nuspojava je niži kod OXC u odnosu na CBZ (14% u odnosu 26%) vjerojatno zbog epoksida metabolizma CBZ odgovornog za većinu nuspojava. I kod primjene OXC su opisani slučajevi multiorganskog hipersenzitivnog poremećaja kao i Stevens-Johnson sindroma (2, 6, 7).
Glavne terapijske indikacije OXC su kao monoterapija, zamjenski lijek u monterapiji ili kao dodatna terapija za parcijalne kompleksne atake (CPA) kao i za generalizirane toničko- kloničke atake (2, 3, 7).
Učinkovitost okskarbazepina kod CPA je jednaka učinkovitosti CBZ uz manje izražene nuspojave (8).
U studiji koja je usporedila učinak OXC u odnosu na valproate (VPA) kod parcijalnih epileptičkih ataka kao i primarno generaliziranih epileptičkih ataka pokazalo se da je u skupinu koja je uzimala OXC 57% pacijenata bilo bez napada („seizure free”) u odnosu na 54% u skupini koja je uzimala VPA. Slični rezultati su se pokazali i u odnosu na difetion (9, 10, 11).
U skupini bolesnika sa refraktornom epilepsijom gdje se OXC koristio kao „add on” terapija u 50 % bolesnika je postignuta redukcija epileptičkih ataka za najmanje 50% u odnosu na 13 % u placebo skupini (5).
Kao što je poznato, ustezanje od redovitog i prekomjernog konzumiranja alkohola dovodi u 15% bolesnika do razvoja toničke-kloničkih ataka, a 5% bolesnika ulazi i u deliratno stanje. U navedenim slučajevima OXC ima dobru učinkovitost bez dodatnog oštećenja jetrenih funkcija uz učinak i na smanjenje „žudnje za alkoholom” (12).
Uz dokazanu dobru podnošljivost pokazalo se da OXC ne dovodi do pogoršanja kognitivnih i drugih psihosocijalnih funkcija u bolesnika sa parcijalnom epilepsijom (13).
Što se tiče utjecaja na ishod trudnoće u retrospektivno prikupljenim podacima nađeno je da se javljalo ukupno 6 vrsta kongenitalnih malformacija u ukupnoj učestalosti od 2,4% sugerirajući da se radi o relativno sigurnom antiepileptiku za korištenje u trudnoći u usporedbi s drugim antiepilepticima (14).
OXC je antiepileptik treće generacije koji obzirom na svoje farmakodinamske i farmakokinetske karakteristike ima učinak kao lijek prvog izbora u parcijalnim epileptičkim atakama sa i bez sekundarne generalizacije kao i „add on” terapija u refraktornim epilepsijama te za generalizirane toničko-kloničke atake.
Njegove prednosti su mogućnost brze titracije doze, bez potrebe za kontroliranjem laboratorijskih parametara, izuzev natrija zbog moguće uglavnom asimptomatske hiponatremije, slabo izražene interakcije s drugim lijekovima, te mala učestalost kožnih reakcija (<5%), mogućnost korištenja u trudnoći te općenito dobra podnošljivost.