Uvođenje ciklosporina označava početak moderne ere u transplantaciji organa. Zahvaljujući terapiji ciklosporinom, transplantirani bolesnici duže ostaju potpuno aktivni, a kvaliteta života znatno im je poboljšana.
Ciklosporin se danas rutinski upotrebljava kao imunosupresivna terapija u transplantaciji organa, transplantaciji koštane srži i kod autoimunih bolesti.
Ciklosporin je otkriven 70-tih godina prošlog stoljeća, a njegovo otkriće predstavlja prekretnicu u transplantaciji organa te označava početak moderne ere na tom području. U usporedbi s prijašnjim metodama za supresiju odbacivanja presatka, njegova uporaba u transplantaciji znatno je povećala postotak preživljavanja i produžetak života bolesnika.
Nakon uspješne transplantacije bubrega, ciklosporin se počinje primjenjivati i u transplantaciji drugih organa poput srca, pluća, jetre i gušterače. Primjenom ciklosporina značajno je porasla stopa preživljavanja presadaka nakon transplantacije što tijekom osamdesetih godina dovodi do naglog povećanja broja transplantacijskih centara diljem svijeta.
Osim u transplantaciji organa, ciklosporin se pokazao djelotvornim i u profilaksi ili liječenju reakcije transplantata protiv primatelja (eng. graft versus hoft disease - GVHD) te prevenciji odbacivanja presatka nakon transplantacije koštane srži.
Tijekom posljednjih 15 godina ciklosporin je ispitivan u nizu poremećaja u kojima je disfunkcija imunoregulacije suspektan ili dokazan etiološki čimbenik, poput endogenog uveitisa, psorijaze, atopičkog dermatitisa, juvenilnog diabetesa mellitusa tipa 1, nefrotskog sindroma, reumatoidnog artritisa, sistemskog eritemskog lupusa, aplastične anemije, primarne bilijarne ciroze, Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa, kroničnog aktivnog hepatitisa, miastenije gravis itd. Rezultati ispitivanja varirali su od iznimno pozitivnih do depresivno negativnih. Uspješnom se pokazala primjena ciklosporina u terapiji reumatoidnog artritisa, endogenog uveitisa, nefrotskog sindroma, psorijaze i atopičkog dermatitisa.
Ciklosporin se danas rutinski upotrebljava kao imunosupresivna terapija u transplantaciji organa, transplantaciji koštane srži i kod autoimunih bolesti.
Iako su, u međuvremenu, na tržištu dostupni i novi imunosupresivni lijekovi, ciklosporin se i dalje smatra lijekom prvog izbora u kliničkoj transplantaciji te igra značajnu ulogu u liječenju autoimunih bolesti.
Isplativost terapije ciklosporinom i mehanizam djelovanja
Imunosupresivno djelovanje ciklosporina sadržano je u njegovoj sposobnosti blokiranja rane aktivacije T-limfocita i inhibiciji sinteze citokina (posebice interleukina 2) ili aktivacije njihovih gena na razini transkripcije. Ispitivanje načina djelovanja pokazalo je da ciklosporin djeluje kao pro-lijek. Ciklosporin sa unutarstaničnim proteinom (ciklofilin) tvori kompleks koji se veže na unutarstaničnu fosfatazu (kalcineurin) te inhibira enzimsko djelovanje potrebno za aktiviranje citoplazmatske podjedinice nuklearnog faktora aktiviranih T-limfocita (NF ATc). Neaktivirana citoplazmatska podjedinica NF AT ne može ući u staničnu jezgru te tako ne dolazi do sazrijevanja NF AT i transkripcije gena za IL-2 koju kontrolira NF AT.
U travnju 2002. godine, IVAX/TEVA je, registrirala Equoral® u Republici Češkoj, a nakon toga i u mnogim drugim zemljama diljem svijeta. U Hrvatskoj su dostupne Equoral® kapsule 25mg, Equoral® kapsule 50mg i Equoral® kapsule 100mg.
Pretklinička i klinička istraživanja ciklosporina
Pretklinička ispitivanja Equoral® kapsula nisu pokazala mutagene ili teratogene učinke u odgovarajućim testovima. Primijenjen u dozama unutar područja dobre podnošljivosti (štakori do 17 mg/kg i kunići do 30 mg/kg na dan peroralno), ciklosporin nije imao embrioletalnih ili teratogenih učinaka. Ispitivanja karcinogenosti provedena su na mužjacima i ženkama štakora i miševa. Povećana učestalost maligniteta poznata je komplikacija u imunosupresiji bolesnika s presađenim organima. Najčešći oblici neoplazmi su non-Hodgkin limfomi i karcinomi kože. Mogućnost malignih promjena tijekom liječenja ciklosporinom veća je nego u zdrave populacije, ali je slična kao i u bolesnika liječenih drugim imunosupresivima. Poznato je da se smanjenjem ili prekidom imunosupresije može postići regresija lezija.
U kliničkim ispitivanjima bioraspoloživosti uspoređivane su kapsule Equoral® i referentni lijek i to uzimanjem na tašte i nakon obroka kod zdravih dobrovoljaca. Rezultati ispitivanja pokazuju bioekvivalentnost između ta dva lijeka te se, shodno tome, očekuje i slična djelotvornost i neškodljivost tijekom njihove kliničke uporabe.
Daljnja ispitivanja i usporedba s referentnim lijekom dala su dobre kliničke rezultate pri primjeni kod novihi kod stabilnih bubrežnih transplantiranih bolesnika. Nisu zabilježene klinički relevantne razlike u pogledu neškodljivosti, a podnošljivost lijeka Equoral® bila je dobra i u zdravih dobrovoljaca i u bolesnika.
Pregledom nuspojava zabilježenih kod uporabe Ciklosporina Teva (Equoral®) u svim dostupnim kliničkim ispitivanjima nisu pronađene razlike u odnosu na već poznate nuspojave ciklosporina.
INDIKACIJA
|
DOZIRANJE
|
|
Kapsule se uzimaju dva puta dnevno (jutarnja i večernja doza) cijele (bez žvakanja) s vodom. Ne preporučuje se piti sok od grejpa 1 sat prije i 1 sat nakon primjene.
|
Transplantacija parenhimskih organa
|
2x5-7,5 mg/kg/dan; početi najmanje 12 sati prije kirurškog zahvata. Nakon operacije nastaviti 5-7,5 mg/kg/dan (jutarnja doza) tijekom 1-2 tjedna, a onda smanjivati do doze održavanja od 2x1-3 mg/kg/dan. U kombinaciji s drugim imunosupresivima daju se niže početne doze 2x1,5-3 mg/kg/dan.
|
Prevencija odbacivanja transplantata nakon presađivanja bubrega, jetre, srca, pluća,i gušterače
|
Liječenje odbacivanja transplantata u bolesnika koji su prethodno dobivali druge imunosupresivne lijekove.
|
Transplantacija koštane srži
|
|
Prevencija odbacivanja transplantata nakon presađivanja koštane srži.
|
1. Intravenska infuzija ciklosporina 3-5 mg/kg/dan do dva tjedna nakon transplantacije. Peroralna primjena od 2x6 mg/kg/dan.
|
|
2. Peroralna primjena ciklosporina dan prije transplantacije 2x6,25-7,5 mg/kg/dan, a nastavlja se davati 3-6 mjeseci, nakon čega se doza počinje smanjivati sve do prestanka terapije godinu dana nakon transplantacije.
|
Prevencija ili liječenje reakcije transplantata protiv primatelja (GVHD).
|
Ukoliko se nakon prestanka davanja ciklosporina javi GVHD treba nastaviti s davanje ciklosporina u niskim dozama.
|
Endogeni uveitis
|
2x2,5 mg/kg/dan, a u refraktornim slučajevima 2x3,5 mg/kg /dan . Po potrebi kombinirati s kortikosteroidima (prednizon 0,2-0,6 mg/kg/dan). Terapija održavanja treba biti najniža djelotvorna doza koja ne bi smjela biti veća od 5 mg/kg/dan.
|
Nefrotski sindrom
|
Normalna funkcija bubrega: odrasli - 5 mg/kg/dan, djeca - 6 mg/kg/dan.
|
|
Oštećena funkcija bubrega: 2,5 mg/kg/dan. Po potrebi kombinirati s niskim dozama peroralnih kortikosteroida. Ukoliko nakon 3 mjeseca nema poboljšanja terapiju ciklosporinom treba prekinuti. Terapija održavanja treba biti najniža djelotvorna doza.
|
Reumatoidni artritis
|
Početna terapija može trajati i do 12 tjedana: tijekom prvih 6 tjedana 2x1,5 mg/kg/dan; nakon 4-8 tjedana doza se može postupno povećavati za 0,5-1 mg/kg/dan svakih 1-2 mjeseca do maksimalne dnevne doze od 5 mg/kg. Po potrebi kombinirati s niskim dozama kortikosteroida i/ili nesteroidnih antireumatika. Ukoliko nakon 3 mjeseca nema poboljšanja terapiju ciklosporinom treba prekinuti.
|
Psorijaza
|
2x1,25 mg/kg/dan. Dozu, po potrebi, nakon mjesec dana povećavati do maksimalne dnevne doze od 5 mg/kg. Kod bolesnika kod kojih je potrebno postići rapidno poboljšanje početna doza može iznosit 2x2,5 mg/kg/dan. Po kliničkom poboljšanju ili kod neadekvatnog odgovora nakon 6 tjedana primjene, liječenje ciklosporinom treba prekinuti. Kod nekih bolesnika potrebna je terapija održavanja najnižom djelotvornom dozom.
|
Atopički dermatitis
|
Individualan pristup svakom bolesniku. Preporučena doza 2x1,25-2x2,5 mg/kg/dan. Maksimalna dnevna doza iznosi 5 mg/kg/dan.
|
Pedijatrijska populacija
|
Primjenjuju se iste doze kao i kod odraslih. Kapsule se mogu primjenjivati u djece starije od 3 godine.
|
Stariji bolesnici
|
Dozirati s oprezom i pratiti serumske koncentracije kreatinina i koncentraciju ciklosporina u krvi.
|
Ostala stanja
|
-kod bolesnika na dijalizi nije potrebna prilagodba doze,
|
|
-kod bolesnika s cističnom fibrozom i dijabetesom potrebne su značajno veće doze,
|
|
-kod bolesnika s povišenim kolesterolom treba smanjiti dozu zbog mogućih toksičnih učinaka na središnji živčani sustav,
|
|
-kod pretilih bolesnika doza se primjenjuje prema njihovoj idealnoj, a ne stvarnoj težini.
|