Upravo stariju populaciju ova bolest najčešće i pogađa te joj bitno narušava sposobnost kretanja i mogućnost adekvatne participacije u svakodnevnim aktivnostima, smanjujući time i kvalitetu življenja. Upravo zbog navedenih činjenica, problem ove bolesti razmotrit ćemo prvenstveno kod ljudi starije životne dobi.

Definicija i podjele

Osteoartritis je progresivna degenerativna bolest zglobova čiji je patogenetski mehanizam nastanka vezan prvenstveno uz insuficijenciju zglobne hrskavice. Ona je prva zahvaćena promjenama koje se s napretkom bolesti, šire na sve zglobne strukture. Insuficijencija građevnih elemenata hijaline hrskavice tj. hondrocita dovodi do stvaranja neadekvatne hrskavice koja je podložnija traumi. S druge strane, u nastanku bolesti bitna je uloga mehaničkih čimbenika, koji kroz cikličko pokretanje zgloba omogućavaju njegovu ishranu (iz tog razloga ove promjene češće se javljaju na zglobovima ljudi čije je zanimanje povezano s velikim udjelom statičkog položaja npr. vozači, stomatolozi). Kada oštećenje jednom nastane, mehanički faktori imaju važnu ulogu u brzini razvoja i težini oštećenja.

Osteoartritis kuka možemo podijeliti na primarni i sekundarni.
Od primarnog najčešće obolijevaju ljudi srednje i starije životne dobi. Nepoznatog je uzroka, mada se može govoriti o predisponirajućim faktorima kao što su povećana tjelesna težina, teški fizički rad i dr., koji mogu bitno pospješiti njegov nastanak. Sekundarni osteoartritis javlja se najčešće u ljudi mlađe životne dobi koji kao predispoziciju imaju određenu bolest kuka (kongenitalne defomacije kuka, koštane displazije, Perthesovu bolet, avaskularne nekroze, upale, traume...)

Klinička slika

Osnovni simptom osteoartritisa kuka je bol koja je prisutna u svim fazama bolesti. U ranim stadijima ona se javlja pri povećanom opterećenju i obično nestaje nakon odmora, dok je u razvijenim stadijima bolesti prisutna i u mirovanju  te noću. Najčešće je lokalizirana u preponi, velikom trohanteru, glutealnom predjelu i koljenu. Upravo ta prenesena bol u koljeno ne smije zavesti kliničara na pomisao kako  je upravo koljeno ishodište problema, budući da je u tim slučajevima uvijek nužno pregledati i zglob kuka.

Osim bolova u početku bolesti javlja se i kratkotrajna zakočenost pri određenim pokretima (npr.pri vezivanju cipela), a progresijom bolesti dolazi i do sve značajnijeg smanjenja opsega pokreta. Posebno su smanjeni pokreti unutarnje rotacije i abdukcije, a kasnije i fleksije i adukcije, tako da nerijetko dolazi i do razvoja fleksijskih i adukcijskih kontraktura. Zbog sve izrazitijih bolova, u kasnijem razvoju bolesti, dolazi do sve očitijeg smanjenja aktivnosti u zglobu kuka i gubitka mišićne snage s hipotrofijom i atrofijom zdjelično - natkoljenične muskulature. Ovo ima za posljedicu daljnji poremećaj biomehaničkih odnosa zdjelice i kralježnice i pojavu izraženog šepanja na strani bolesnog zgloba (pozitvan Duchenneov znak) i funkcionalnog skraćenja noge. Svi navedeni čimbenici međusobno se povezuju u začarani krug u kojem hipotrofija muskulature, zbog smanjene aktivnosti, dovodi do sve većih bolova, a posljedično tome, do sve teže pokretljivosti i mogućnosti sudjelovanja u aktivnostima svakodnevnog života.

Dijagnoza

povećaj sliku

Dijagnoza osteoartritisa kuka postavlja se na temelju anamneze (podaci o boli, njezinoj pojavnosti, lokalizaciji,itd..), inspekcije (promatra se ritam hoda,prisutnost šepanja), palpacije, te ispitivanja pokretljivosti (ispituje se fleksija, ekstenzija, unutarnja i vanjska rotacija). Sumnja postavljena kliničkim pregledom potvrđuje se standardnom radiološkom obradom kojom se uočavaju tipični znakovi degenerativnih promjena na zglobu kuka. To su: subhondralna skleroza, suženje zglobne pukotine, pojava rubnih osteofita i cistične promjene kosti.

Provodi se i laboratorijska dijagnostika kako bi se isključili drugi uzroci navedenih promjena te rjeđe CT i MR.

Liječenje

povećaj sliku

Glavni cilj liječenja osteoartritisa kuka  je stavljanje pod kontrolu osnovnih simptoma bolesti, zaustavljanje njihove progresije i poboljšanje bolesnikove kvalitete života, te samim time i odgađanje kirurške intervencije. Posljedično tome, osnovni ciljevi liječenja  su smanjenje boli, poboljšanje pokretljivosti te ograničenje i sprječavanje nastanka onesposobljenosti.

Prema najnovijim smjernicama Hrvatskog reumatološkog društva liječenje osteoartritisa dijeli se na nefarmakaloško, farmakološko i kirurško. Osnovni postulat liječenja osteoartritisa zgloba kuka je da se provodi individualno tako da je u potpunosti prilagođeno bolesniku, njegovoj dobi, psihosocijalnom statusu i zahvaćenosti pojedinog zgloba. Da bi se takvo liječenje moglo provesti, potrebno je prije njegovog započinjanja  napraviti  procjenu stanja  bolesnika.

Prema navedenim smjernicama nefarmakaloško liječenje obuhvaća metode:

- Edukacije i samopomoći - usmjerene na promjenu životnih navika, smanjenje prekomjerne tjelesne težine, upućivanja na važnost vježbanja i dr.

- Metode medicinske gimnastike kao temeljne sastavnice nefarmakološkog liječenja, koja bitno poboljšava bolesnikovo zdravlje i kvalitetu života, obuhvaćaju individualne vježbe lokalnog mišićnog snaženja i općeg aerobnog treninga. Izuzetno pozitivan učinak na opće stanje bolesnika ima i provođenje hidrokineziterapije.

 - Metode pasivne fizikalne terapije - provode se kroz procedure termoterapije (krioterapije i topline ovisno o stadiju bolesti), TENS-a, terapijskog ultrazvuka, lasera, elektromagnetoterapije, masaže i akupunkture. Izbor metoda koje će se primijeniti ovisi o odgovoru pojedinca na njihov učinak kao i teorijskoj opravdanost primjene određene metode.

- Upotreba medicinskih pomagala - u bolesnika s osteortritisom primjenjuju se ortoze, štap ili štake ( uvijek ih treba držati u ruci suprotnoj od bolesne noge), hodalice u slučaju obostrane zahvaćenosti te pomagala za samopomoć. Za upotrebu navedenih medicinskih pomagala potrebno je provesti odgovarajuću edukaciju bolesnika.

Farmakološko liječenje

Farmakološko liječenje provodi se primjenom:

Nesteroidnih antireumatika (NSAIR-a) koji u praksi predstavljaju prvu liniju liječenja. U bolesnika s povećanim gastrointestinalnim rizikom uz njih se obavezno primjenjuju i gastroprotektivi. Upotrebljava se i paracetamol, uglavnom za liječenje blage do umjerene boli s maksiomalnom dozom 4 g/dan.

Primjenjuju se i opiodi, pogotovo u bolesnika koji imaju kontraindikacije ili nemaju odgovarajući odgovor na druge analgetike,zatim topički NSAIR kao alternativa oralnim pripravcima, a  koji se mogu primjenjivati i kroz procedure iontoforeze (pojačan unos lijeka uz pomoć galvanske struje) i ultrasonoforeze (pojačan unos lijeka putem UZV-a). U farmakološkom liječenju osteoartritisa kuku koristi se i intraartikularna instilacija glukokortikoida (ne više od 3-4 puta tjedno) te hijaluronske kiseline i njezinih derivata (3-5 injekcija).

Ukoliko navedene metode liječenja ne dovedu do zadovoljavajućih rezultata tako da je kod bolesnika i dalje prisutna jaka bol,ograničen opseg pokreta i izrazito smanjena kvaliteta života, pristupa se odgovarajućem kirurškom liječenju. Kod OA kuka to su:

aloartroplastika (ugradnja umjetnog zgloba ili endoproteze) i korektivna osteotomija (pretežno se primjenjuje kod mlađe populacije).

Kirurškim zahvatom uz provođenje kvalitetne rehabilitcije postiže se zadovoljavajuće obnavljanje funkcije u bolesnika s teškim oblicima osteoartritisa kuka.

Zaključno, mada osteoartritis kuka predstavlja veliki problem u kvaliteti života starije populacije, njegova rana dijagnoza, redovito provođenje vježbi te edukacija pacijenta mogu u značajnoj mjeri prevenirati teža oštećenja i odgoditi kiruršku intervenciju. Stoga je bitno na vrijeme

- reducirati tjelesnu težinu

- ukloniti štetne životne navike

- baviti se umjerenom tjelesnom aktivnošću

- pravilno koristiti medicinska pomagala

te što je najvažnije, osobno preuzeti brigu za svoje zdravlje, kao bitan korak ka poboljšanju kvalitete života u starijoj životnoj dobi.

Literatura

1. S. Grazio, B. Ćurković, Đ. Babić-Naglić, B. Anić, J. Morović-    Vergles, T. Vlak, Z. Gnjidić, D. Matrinović-Kaliterna, S. Novak, T. Kehler, M. Hanih, Smjernice Hrvatskog reumatološkog društva za liječenje osteoartritisa kuka i koljena,Reumatizam, Vol.57, Br.1, God. 2010, Hrvatsko reumatološko društvo HLZ-a, Zagreb, 2010.
2. M. Pećina i suradnici, Ortopedija, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.
3. Ronald McRae, Clinical orthopaedic examination, Elsier limited, 2010.
4. Ivo Jajić, Zrinka Jajić, Fizijatrijsko-reumatološka propedeutika, Medicinska naklada, Zagreb, 2004.