Moždani udar može se spriječiti, a može se smanjiti i rizik nastanka recidiva moždanog udara.

U većini zapadnih zemalja zabilježen je značajan pad smrtnosti od moždanog udara u zadnjim desetljećima, npr. u Sjedinjenim američkim državama smrtnost od moždanog udara smanjena je za 60% od početka sedamdesetih do kraja devedesetih godina prošlog stoljeća. Vjeruje se da je taj trend postignut gotovo isključivo modificiranjem čimbenika rizika za nastanak moždanog udara. Pokazalo se da se moždani udar može spriječiti kao i da se može smanjiti rizik nastanka recidiva moždanog udara.

Što je prevencija?

Prevencija označava postupke koji se poduzimaju kod bolesnika kako bi se spriječio nastanak moždanog udara. Tradicionalno se prevencija dijeli na primarnu i sekundarnu. Primarna prevencija obuhvaća prevenciju u zdravih osoba koje još nisu oboljele od moždanog udara. Sekundarna prevencija predstavlja identificiranje i liječenje osoba s vrlo visokim rizikom za nastanak moždanog udara, kako bi se spriječio nastanak moždanog udara, te liječenje i rehabilitaciju bolesnika koji su preboljeli moždani udar kako bi se spriječio nastanak novog moždanog udara.

Glavne strategije za prevenciju moždanog udara

Dvije su glavne strategije za prevenciju moždanog udara: "Masovni prilaz" ("mass approach") naglašava modifikaciju stila života, kako bi se postigla umjerena redukcija u razini čimbenika rizika kod svih pojedinaca u populaciji. Primjer uključuje odgovarajuću dijetu za smanjenje visokog tlaka, kolesterola i razine masti u hrani, ograničenje potrošnje teških alkoholnih pića, prestanak pušenja, te promoviranje zdravog načina života u ciljnoj populaciji. "Pristup bolesnicima visokog rizika" identificira osobe s visokim razinama faktora rizika u zajednici. U principu je ovdje potrebno specifično individualno liječenje za značajnije sniženje postojećih čimbenika rizika ugroženog bolesnika.

Koji postupci se primjenjuju u sklopu primarne i sekundarne prevencije?

Primarnom i sekundarnom prevencijom moždanog udara može se poboljšati kvaliteta života, smanjiti potreba za kirurškim zahvatima, produžiti ukupno preživljavanje, poboljšati kvaliteta života te smanjiti učestalost budućih moždanih udara. Postupci i strategije primarne i sekundarne prevencije moždanog udara uvelike se preklapaju.

U sklopu prevencije moždanog udara primjenjuju se sljedeći postupci:

1. potrebno je djelovati na čimbenike rizika povezane sa stilom života u cilju otklanjanja nezdravog stila života i promoviranja zdravog načina života;

2. liječiti bolesti koje predstavljaju čimbenike rizika i na taj način smanjivati utjecaj tih čimbenika rizika na povećanje učestalosti moždanog udara;

3. u slučaju ishemijskog moždanog udara uz djelovanje na čimbenike rizika propisuju se i lijekovi: peroralni antikoagulansi i antiagregacijska terapija;

4. u slučaju značajne stenoze karotidnih arterija pristupa se operativnom liječenju karotidne stenoze.

Postoji mnoštvo dokaza da su razne okolnosti, stanja, ponašanje, životne navike i bolesti značajno povezani s incidencijom moždanog udara koji se stoga nazivaju čimbenici rizika za nastanak moždanog udara.

Tablica 1. Čimbenici rizika za nastanak moždanog udara

NA KOJE SE NE MOŽE UTJECATI	NA KOJE SE MOŽE UTJECATI
Dob	Povezani sa stilom/načinom života	Bolesti i bolesna stanja
Spol	Pušenje	Hipertenzija
Rasa	Tjelesna neaktivnost i gojaznost	Poremećaji lipida (dislipidemije)
Nasljeđe	Nezdrava prehrana	Diabetes mellitus
Moždani udar u obiteljskoj amanezi	Alkoholizam	Fibrilacija atrija
Podatak o prethodnom moždanom udaru i/ili prethodnim tranzitornim ishemijskim atakama (TIA)	Zloporaba droga	Ostale srčane bolesti: srčane aritmije, bolesti srčanih zalistaka, kardiomiopatije, opsežni infarkt miokarda, endokarditis, aneurizma srca, otvoreni foramen ovale, hipertrofija lijeve klijetke
	Stres	Tranzitorne ishemijske atake (TIA)
	Upotreba oralnih kontraceptiva	Značajna stenoza karotidnih arterija (stenoza>75% lumena)
		Hiperhomocistinemija
		Hiperkoagulabilnost
		Povišen hematokrit i stanja hiperviskoznosti krvi
		Vaskulitisi

Čimbenici rizika za nastanak moždanog udara na koje se ne može utjecati

Podatak o moždanom udaru u obiteljskoj anamnezi i/ili podatak o preboljelom moždanom udaru ili tranzirornoj ishemijskoj ataci (TIA) u osobnoj anamnezi značajno podižu mogućnost nastanku moždanog udara u bolesnika.

Dob je jedan od najznačajnijih čimbenika rizika za nastanak moždanog udara. Poznato je da nakon šezdesete godine života rizik za nastanak moždanog udara raste otprilike 10% sa svakim slijedećim desetljećem starosti.

Spol

Poznato je da su muškarci skloniji nastanku moždanog udara u generativnoj životnoj dobi. Međutim, nakon menopauze, rizik nastanka moždanog udara raste u ženskoj populaciji. Ta činjenica i podatak da je prosječni životni vijek žena duži dovodi do pojave da u starijoj životnoj dobi u apsolutnom broju ima više žena s moždanim udarom.

Podatak o moždanom udaru u obiteljskoj anamnezi i/ili podatak o preboljelom moždanom udaru ili tranzirornoj ishemijskoj ataci (TIA) u osobnoj anamnezi značajno podižu mogućnost nastanku moždanog udara u bolesnika. Osobe s preboljelom TIA-om i/ili moždanim udarom češće zadobivaju ponovni moždani udar.