Rayane Haddadj s Norveškog sveučilišta za znanost i tehnologiju u Trondheimu i suradnici ispitali su jesu li dnevni volumen hodanja i intenzitet hodanja povezani s rizikom od razvoja kroničnog lumbafa. Analiza je obuhvatila 11 194 ispitanika u dobi od 20 godina i starijih.

Istraživači su otkrili da su tijekom medijana praćenja od 4,2 godine kontinuirana mjerenja i volumena hodanja i intenziteta hodanja bila obrnuto proporcionalna riziku od razvoja lumbaga. Smanjeni rizik od pojave kronične boli u donjem dijelu leđa uočen je kod hodanja od 78 do 100 minuta na dan (omjer rizika [RR], 0,87), hodanja od 101 do 124 minute ne dan (RR, 0,77) i hodanja ≥ 125 minuta (RR, 0,76) u usporedbi sa sudionicima koji su hodali < 78 minuta na dan. Slično tome, niži rizik uočen je kod sudionika s intenzitetom hodanja od 3,00 do 3,11 metaboličkih ekvivalenata (MET) u minuti (RR, 0,85), intenzitetom hodanja od 3,12 do 3,26 MET-ova u minuti (RR, 0,82) i intenzitetom hodanja ≥ 3,27 MET-ova u minuti (RR, 0,82) u usporedbi sa srednjim intenzitetom hodanja < 3,00 MET-ova u minuti. U istraživanju je utvrđeno da je volumen hodanja (broj koraka na dan) bio snažnije povezan s nižim rizikom od razvoja lumbaga nego sama brzina hodanja, iako su oba faktora bila važna.

Kronična bol u donjem dijelu leđa jedan je od vodećih uzroka smanjene radne sposobnosti i kvalitete života u odrasloj populaciji. Iako su dostupne brojne terapijske opcije, sve veći broj istraživanja potvrđuje važnost redovite tjelesne aktivnosti, osobito hodanja, kao jednostavne, dostupne i učinkovite metode prevencije i liječenja kronične boli u donjem dijelu leđa.

Na temelju dostupnih dokaza kakve bi preporuke mogli dati zdravstveni radnici?

• Broj koraka: Ciljati na 7.000 do 10.000 koraka dnevno. Ispod 6.000 koraka dnevno povezano je s većim rizikom od razvoja lumbaga.
• Trajanje hodanja: Preporučuje se najmanje 30 minuta hodanja dnevno, što se može podijeliti u kraće intervale (primjerice 3 × 10 minuta).
• Intenzitet hodanja: Umjereni intenzitet (brzina hodanja 4 – 6 km/h) je optimalan. To je takav intenzitet aktivnosti da osoba tijekom hodanja može razgovarati ali ne može pjevati.
• Učestalost hodanja: 5 do 7 dana tjedno, uz postupno povećanje trajanja i intenziteta kod neaktivnih osoba.

Dobrobiti hodanja

Redovito hodanje donosi višestruke koristi, uključujući:

• Smanjenje boli: Hodanje poboljšava cirkulaciju, smanjuje ukočenost i potiče lučenje endorfina.
• Povećanje mišićne izdržljivosti: Posebno mišića trupa i donjih ekstremiteta, što pridonosi boljoj stabilnosti kralježnice.
• Bolje mentalno zdravlje: Smanjenje stresa, anksioznosti i depresije, koji su često povezani s kroničnom boli.
• Prevencija recidiva: Redovita aktivnost smanjuje rizik od ponovne pojave boli.

Uloga liječnika

Hodanje je jednostavna, sigurna i učinkovita intervencija koja može značajno doprinijeti prevenciji i liječenju kronične boli u donjem dijelu leđa. Liječnici bi trebali aktivno poticati pacijente na svakodnevno hodanje, uz jasno definirane ciljeve i podršku u promjeni životnog stila. Pri tome mogu preporučiti korištenje pedometra ili aplikacija za praćenje koraka jer je hodanje lijek koji nema nuspojava i propisuje se na zeleni recept.