Prema predviđanjima, u slijedećih bi se 15-ak godina trebao izjednačiti broj onkoloških bolesnika s brojem oboljelih od bolesti srca i krvnih žila.

Onkologija je trenutno najpropulzivnija grana medicine. Povezana je s velikim brojem istraživanja i novih terapijskih mogućnosti, što utječe i utjecat će na preživljenje oboljelih. Međutim, unatoč silnim financijskim sredstvima uloženim u onkologiju, nije se postigao značajniji pomak u kvaliteti života oboljelih. To se posebno odnosi na skupinu oboljelih od metastatske bolesti. A upravo je kvaliteta života primarni cilj liječenja te skupine bolesnika, a prehrana njezin temelj.

Zbog prevelike količine informacija kojima smo u onkologiji svakodnevno izloženi i želji da primijenimo u tom trenutku najbolji , najnoviji, najučinkovitiji lijek, lako se previdi nužnost brige o kvaliteti života, a samim time i prehrane onkološkog bolesnika. Čak niti multidisciplinarni tim vrlo često nije u stanju prepoznati bolesnika u kaheksiji ukoliko se ne koriste odgovarajući alati za probir. Zbog toga se u svakodnevnoj praksi prekasno započinje s liječenjem kaheksije, kako na razini bolničkih liječnika, tako i na razini liječnika obiteljske medicine, ali i javnog ljekarništva.

Samo kontinuiranom edukacijom i multiprofesionalnom suradnjom moguće je prepoznati potrebe oboljelih, započeti s liječenjem već u stadiju prekaheksije te održati ritam nutritivne potpore kroz potrebno vrijeme onkološkog liječenja.

Prim. dr. sc. Robert Šeparović