Mogućnosti magnetske rezonancije u istraživanju patofiziologije likvora
19.05.2017.
Opće prihvaćena hipoteza fiziologije likvora temelji se na aktivnoj sekreciji dominantno u koroidnim pleksusima, te potom sporoj cirkulaciji do mjesta resorpcije dominantno u duralnim venskim sinusima.
Spomenuta hipoteza nastala je prije gotovo 100 godina kao tadašnje tumačenje dostupnih eksperimentalnih modela. Razvojem novih eksperimentalnih modela i tehnologija pokazalo se kako postoje brojna pitanja na koja se ovom hipotezom ne može ponuditi zadovoljavajući odgovor. Ipak, unatoč tome opće prihvaćeni koncept fiziologije likvora nije se značajnije promijenio te je ostao temelj za neurološke i neurokirurške terapijske protokole. Naša dugogodišnja istraživanja na eksperimentalnim životinjama i in vitro modelima pokazala su kako osnovni postulati o sekreciji, cirkulaciji i lokaliziranoj resorpciji likvora nisu točni, te smo ponudili potpuno novi koncept fiziologije likvora (Bulat-Klarica-Oreškovićeva hipoteza) zasnovan na ravnoteži hidrostatskih i osmotskih sila duž cijelog središnjeg živčanog sustava. Značajan doprinos novom viđenju fiziologije likvora daju i slikovne metode, napose magnetska rezonancija koja vrlo precizno prikazuje likvorski sustav te može posebno prilagođenim sekvencama vizualizirati i pomake likvora unutar njega. Upravo je primjena MR omogućila povezivanje naših rezultata na eksperimentalnim životinjama i in vitro modelima sa onima opaženih kod ljudi.
Milan Radoš , Darko Orešković , Marijan Klarica