Autori istraživanja proveli su analizu medicinske dokumentacije za više od 30.000 pacijenata sa šećernom bolesti tipa 2, koji su bez terapije inzulinom imali dobro kontroliranu glikemiju (HbA1c < 7%) te u posljednjih godinu dana nisu imali epizode ozbiljne hipo- ili hiperglikemije. Pacijenti su podijeljeni u dvije skupine obzirom na kliničku kompleksnost, pri čemu su kriteriji za visok stupanj kliničke kompleksnosti bili dob ≥75 godina, demencija, terminalni stadij bubrežne bolesti ili prisutnost 3 ili više ozbiljnih kroničnih stanja. Cilj istraživanja bio je ispitati utjecaj intenzivnog liječenja, definiranog kao upotrebu više hipoglikemika od preporučenog u smjernicama za određenu razinu HbA1c, na incidenciju ozbiljne hipoglikemije u klinički kompleksnih pacijenata.  

Od pacijenata koji su bili klinički kompleksni slučajevi pod povećanim rizikom od nuspojava, gotovo 20% je bilo na intenzivnoj terapiji hipoglikemicima.

U skupini klinički kompleksnih pacijenata, oni s intenzivnom terapijom imali su gotovo dvostruko veći rizik od ozbiljne hipoglikemije u usporedbi s onima na standardnoj terapiji. U usporedbi sa standardno liječenim pacijentima koji nisu bili kompleksni slučajevi, rizik je bio 3 puta veći.

Za poboljšanje kvalitete zdravstvene skrbi, nužna je dobra procjena profesionalca koji će pacijenti imati koristi od intenzivnog liječenja, a u kojih takvo liječenje više nije od koristi ili predstavlja potencijalnu opasnost.