Terminologiju i kriterije za dijagnosticiranje remisije dijabetesa dogovorio je tim međunarodnih stručnjaka iz Diabetes UK, Endocrine Society, American Diabetes Association (ADA) i European Association for the Study of Diabetes (EASD).

Glikemijski kriteriji za dijagnosticiranje remisije ŠBT2

Kao kriterij remisije dijabetesa predlaže se vrijednost HbA1c < 6,5 % (48 mmol/mol) i zadržavanje te razine najmanje tri mjeseca bez nastavka uzimanja uobičajene farmakoterapije za snižavanje glikemije.

Metode koje se koriste za mjerenje HbA1c moraju biti standardizirane prema kriterijima usklađenima s međunarodnim referentnim vrijednostima. Međutim, poznato je da brojni čimbenici mogu utjecati na vrijednosti HbA1c kao što su hemoglobinopatije ili promjene u preživljavanju eritrocita koje se mogu pojaviti u različitim bolesnim stanjima. U slučajevima kada su vrijednosti HbA1c nepouzdane, može se koristiti CGM (engl. Continuous Glucose Monitoring) za procjenu korelacije između srednje glukoze i HbA1c. Koristi se vrijednost GMI (Glucose Management Indicator) < 6,5 % kao jednakovrijedan kriterij. Glikemija natašte niža od 7,0 mmol/l može se također u nekim situacijama upotrijebiti kao alternativni kriterij za remisiju, ali ovaj pristup nije pouzdan zbog potrebe za prekonoćnim postom i značajnim varijacijama između ponovljenih mjerenja. Test oralnog opterećenja sa 75 g glukoze najmanje je prihvatljiv kriterij, dijelom zbog složenosti testiranja i velike varijabilnosti između ponovljenih mjerenja.

Kako postići remisiju ŠBT2

Remisija ŠBT2 može se postići promjenom načina života ili barijatrijskom kirurgijom. Otprilike polovica pacijenata koji uspiju slijediti restrikciju unosa kalorija i smršave oko 15 kg mogu prekinuti uzimanje antidijabetika i vratiti se na nefarmakološki nadzor glikemije. Remisija je manje vjerojatna ako ŠBT2 dulje traje. Smanjenje tjelesne mase ključno je za dobar nadzor i remisiju ŠBT2, ali koja je to vrsta prehrane najbolja za postizanje i održavanje gubitka tjelesne mase još je uvijek tema rasprava. Pojedinci moraju uz pomoć liječnika i nutricionista pronaći prehrambene strategije koje im najviše odgovaraju i koje će se dugoročno moći pridržavati uz povećanu tjelesnu aktivnost. Fokusiranje isključivo na količinu ili vrstu makronutrijenata može biti previše pojednostavljeno.

Stalno praćenje

Remisija je stanje u kojem ŠBT2 nije prisutna, ali koje unatoč tome zahtijeva kontinuirano praćenje jer se hiperglikemija često ponavlja. Debljanje, infekcije ili druge akutne bolesti i kontinuiran pad funkcije β-stanica mogu dovesti do recidiva ŠBT2. Stoga se preporučuje provoditi kontrolu HbA1c najmanje jednom godišnje uz stalno poticanje na održavanje zdravog načina života. Treba biti pažljiv kod propisivanja lijekova koji potiču hiperglikemiju, to prvenstveno vrijedi za glukokortikoide i određene antipsihotike.

Što je hiperglikemija prije remisije dulje trajala, veće je i ''metaboličko pamćenje'' ili ''učinak nasljeđa'', pojmovi kojima opisujemo trajne štetne učinke prethodne hiperglikemije u različitim tkivima. Čak i nakon remisije, klasične komplikacije ŠB-a - retinopatija, nefropatija, neuropatija i povećan rizik od srčanožilnih bolesti - i dalje se mogu pojaviti. Stoga, osobe u remisiji ŠBT2 treba savjetovati na redoviti pregled očnog fundusa, testove bubrežne funkcije, pregled stopala i mjerenje krvnog tlaka i težine uz kontinuirano praćenje HbA1c. Trenutačno ne postoje dugoročni dokazi koji bi ukazivali da se bilo koji od obično preporučenih procjena za komplikacije može sigurno prekinuti. Pojedincima koji su u remisiji treba savjetovati da ostanu pod aktivnim medicinskim nadzorom uključujući redovite preglede, prvenstveno liječnika/specijalista obiteljske medicine.

U moru antidijabetika koji su dostupni bitno je, posebno na početku bolesti, naglasiti važnost temeljnih mjera liječenja, prvenstveno provođenje dijete i tjelesne aktivnosti koji mogu dovesti do remisije bolesti i dugoročno smanjiti potrebu za uvođenjem lijekova, a time smanjiti i troškove liječenja. Prema službenim podacima je potrošnja lijekova u Hrvatskoj u 2010. godini za antidijabetike iznosila 248.749.399 kn, a narasla je do 2020. godine na 458.152.043 kn, premda nismo postigli bolju kontrolu ŠBT2, već je, nažalost, kontrola lošija, uz veću smrtnost od komplikacija ŠB-a. Potrebna je stoga bolja promocija promjene životnih navika u koju se moramo svi uključiti, posebno javno zdravstvo s populacijskim strategijama, a koje su potrebne kako bi se omogućio zdraviji izbor hrane i spriječilo trenutačno prekomjerno debljanje tijekom djetinjstva i odrasle dobi.

Anela Novak, Ivana Kraljević