Jednom tjedno agonist receptora peptida 1 (GLP-1 RA) semaglutid značajno poboljšava razinu A1c i smanjuje tjelesnu težinu što se održava i do 3 godine. Ovi dokazi podržavaju upotrebu semaglutida jednom tjedno za dugoročno liječenje dijabetesa tipa 2. Studija je provedena u Izraelu a predstavljena kao poster na ovogodišnjem godišnjem sastanku Europskog udruženja za proučavanje dijabetesa (EASD).
U Izraelu postoji mnogo onih koji su rano prihvatili semaglutid jednom tjedno, što je omogućio veliku veličinu uzorka, sa značajnim trajanjem upotrebe za retrospektivnu studiju.
U studiju je bilo uključeno ukupno 23 442 bolesnika, od kojih je 6 049 praćeno 2 godine ili više. Prosječna početna vrijednost A1c bila je 7,6%-7,9%; indeks tjelesne mase (BMI) bio je 33,7-33,8; metformin je uzimalo 84% - 88% sudionika; inzulin je uzimalo 30% sudionika; a 31% je liječeno drugim GLP-1 RA prije primanja semaglutida.
Za uključivanje u studiju, od sudionika se zahtijevalo da imaju barem jedan recept za supkutanu primjenu semaglutida (0,25, 0,5 ili 1 mg) i da imaju najmanje jedno mjerenje A1c 12 mjeseci prije i oko 6 mjeseci nakon početka uzimanja semaglutida.
Primarni ishod bila je promjena A1c od početne vrijednosti do kraja praćenja nakon 6, 12, 18, 24, 30 i 36 mjeseci. Ključni sekundarni ishodi uključivali su promjenu tjelesne težine od početne vrijednosti do kraja praćenja (36 mjeseci); promjena A1c i tjelesne težine u podskupinama pacijenata koji su bili na stalnoj terapiji (12, 24, 36 mjeseci); i promjena A1c i tjelesne težine u podskupinama stratificiranim prema osnovnim karakteristikama. Postojao je i istraživački ishod, a to je bila promjena A1c i težine nakon prekida liječenja.
Medijan praćenja u ukupnoj populaciji bio je 17,6 mjeseci i 29,9 mjeseci u onih koji su ustrajali na terapiji 2 godine ili više.
Rezultati iz ukupne populacije pokazali su da se A1c smanjio u prosjeku za 0,77% (sa 7,6% na 6,8%), a tjelesna težina smanjena za 4,7 kg (sa 94,1 kg na 89,7 kg) nakon 6 mjeseci liječenja. Ta su se smanjenja održala tijekom 3 godine praćenja u oko 1000 pacijenata. Značajnih 75% sudionika pridržavalo se semaglutida jednom tjedno unutar prvih 6 mjeseci. Kod pacijenata koji su koristili semaglutid najmanje 2 godine, oni s visokom adherencijom pokazali su smanjenje A1c od 0,76% nakon 24 mjeseca i od 0,43% nakon 36 mjeseci. Tjelesna težina smanjena je za 6,0 kg nakon 24 mjeseca i 5,8 kg nakon 36 mjeseci.
Smanjenje i A1c i težine bilo je manje u bolesnika s PDC-om (ukupni dani korištenja semaglutida kao udio ukupnog broja dana praćenja) 60% u usporedbi s onima s PDC-om od 60%-79% ili 80% ili više (statistički značajna razlika P < 0,05 za između skupina za oba ishoda u maksimalnom praćenju -vrijeme rada).
Kao što se i očekivalo, među pacijentima koji nisu bili liječeni GLP-1 RA, smanjenje razine A1c i tjelesne težine bilo je izraženije u usporedbi s pacijentima s iskustvom s GLP-1 RA (smanjenje A1c, -0,87% naspram -0,54%; gubitak težine, -5,5 kg u odnosu na -3,0 kg; P < ,001 za razliku između skupina za oba ishoda).
Neki pacijenti koji su prestali uzimati semaglutid nisu odmah vratili težinu i ovaj potencijalni rezidualni učinak nakon prekida liječenja zaslužuje dodatna istraživanja.
