Integrativni pristup dijetoterapiji, a sve više i medicini, rezultirao je stvaranjem nove kategorije dodataka prehrani. Imperativ za takvu kategoriju dodataka prehrani podrazumijeva sadržaj hranjivih tvari isključivo iz prirodnih izvora. Prirodni dodaci prehrani često sadrže aminokiseline, enzime, koenzime, antioksidanse, fitokemikalije, vitamine i mineralne tvari prirodnog, nesintetskog podrijetla. Jedan od glavnih postulata kod kategorije prirodnih dodataka prehrani jest da se tijekom njihove priprave ili proizvodnje ne dodaju konzervansi, bojila, ni ostale tvari sličnih tehnoloških svojstava. Uz to, sinergija je bitan pojam koji se nalazi u počelima prirodnih dodataka prehrani. Naime, smatra se da je kod kompleksnih prirodnih dodataka prehrani zbroj pojedinih biološki aktivnih izoliranih tvari (nutrijenata) djelotvorniji nego skup nutrijenata u konvencionalnim dodacima prehrani, u kojima se mikronutrijenti nalaze uobičajeno u većoj koncentraciji. Razlog tome je sinergijska distribucija mikronutrijenata u njihovom specifičnom mikrookolišu. Prema tom konceptu, razdvajanjem pojedinih biološki aktivnih tvari, odnosno njihovim izoliranjem te metodama fizikalne komprimacije, smanjuje se i onemogućava biološki potencijal te fiziološka i biokemijska djelotvornost mikronutrijenata. U užem smislu, pod monokomponentne prirodne vitaminske dodatke prehrani možemo smatrati prirodne i koncentrirane izvore vitamina kao što su za vitamin C - kamukamu (Myrciaria dubia) i acerola (Malpighia glabra). Iako ne pripadaju u vitaminske dodatke prehrani, svakako valja spomenuti i prirodne izvore mineralnih dodataka prehrani, kao što su za jod - alga kelp (Laminaria digitata), a za kalcij koralji iz razreda Anthozoa.

Unatoč suvremenim trendovima te kretanjima razvoja dodataka prehrani, prirodni dodaci prehrani imaju vrlo bogatu povijest i tradiciju. Na ovim geografskim područjima duboko su povezani s apiterapijom, pa je tako med vrlo korisna i hranjiva baza za dodatak raznih ekstrakata, poput izdanaka mlade pšenice, algi poput spiruline ili klorele, ili pak ostalih apiterapeutika – propolisa, cvjetnog praha i matične mliječi. Plazmolizirani kvasac (Saccharomyces cerevisiae) koji nastaje uz dodatak ciljanih biljnih ekstrakata, posjeduje bogatu tradiciju i višedesetljetnu prepoznatljivost u Švicarskoj. Prirodni dodaci prehrani nisu samo trend u suvremenom pristupu dodacima prehrani, već i potreba. Kritičnim pristupom u smislu sigurnosti njihove primjene, kao i pregledom znanstvenih i stručnih dokaza koje pojedini prirodni dodaci prehrani posjeduju, može se evaluirati korisnost i učinkovitost njihove sadašnje i buduće primjene.

mag. nutr. Nenad Bratković, univ. mag.pharm.