Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) psihički je poremećaj koji se može javiti u osoba aktivno ili pasivno izloženima životno ugrožavajućim iskustvima. Prevalencija kod hrvatskih branitelja iznosi 25-30 %.

Prema DSM-IV klasifikaciji tri glavne skupine simptoma definiraju postojanje PTSP-a:

• ponovna proživljavanja (engl. flashback),
• izbjegavanje i povlačenje,
• te pojačana pobudljivost.

Prepoznaje se i skupina simptoma koji upućuju na visok rizik od suicida te skupina simptoma socijalnih rizičnih čimbenika koji produbljuju bolest.

Važni aspekti u liječenju PTSP-a su edukacija, psihosocijalna/psihoterapijska podrška i primjena psihofarmaka.

Nefarmakološka intervencija uključuje psihosocijalnu podršku i psihoterapiju koja može biti suportivna ili ekspresivna. S obzirom na poremećaj neurotransmitorskih sustava u farmakološkoj intervenciji koriste se različiti psihoaktivni lijekovi: antidepresivi, anksiolitici, hipnotici i drugo. Liječenje se često kombinira i provodi kroz duži vremenski period. Iskustva iz prakse obiteljske medicine pokazuju da je pacijente oboljele od PTSP-a moguće uspješno zbrinjavati u ordinacijama obiteljske medicine uz koordinaciju i primjerenu suradnju drugih stručnjaka.

Hrvoje Vuković, Mia Bajković