Smjernice se temelje na recentnim smjernicama međunarodnih stručnih društava čiji su autori detaljno prošli kroz literaturne podatke i označili razinu važnosti i stupnjeve dokaza.

U ovom dokumentu ne navodimo razine značajnosti ni stupnjeve dokaza, nego na temelju međunarodnih, relevantnih, recentnih smjernica jasno upućujemo na to koje pretrage treba poduzeti u određenim situacijama i koji su liječnici i na kojoj razini zdravstvene skrbi odgovorni i obvezni obaviti određeni opseg pretraga. Na taj način reduciramo broj informacija koje mogu odvlačiti pozornost, a oni koje zanimaju razina značajnosti i stupnjevi dokaza to uvijek mogu provjeriti u referenciji međunarodnih smjernica ili u dokumentima koji su citirani na kraju smjernica.

Ne navodimo ni stotine referencija na temelju kojih su pripremljene međunarodne smjernice, a time i ove, nego samo osnovne u kojima opet svatko tko je zainteresiran može naći originalnu referenciju. Na taj smo način opseg smjernica smanjili za nekoliko desetaka stranica.

U navedenim je smjernicama naglasak na konkretnim postupcima i podatcima s točno navedenim graničnim vrijednostima. Većina je podataka prikazana u tablicama i postupnicima s jasnim objašnjenjima.

Budući da je svrha smjernica ne samo usmjeriti i olakšati razmišljanja u svakodnevnome kliničkom radu nego i educirati, uz postupnike su postavljeni dijelovi teksta na plavoj pozadini koji podsjećaju na neka temeljna znanja. Neke se stvari hotimično ponavljaju – zbog njihove važnosti, ali i radi toga da se lakše upamte i poslije primjenjuju. To je slučaj s mjerenjima tlaka i frekvencije srca pa zatim s uputama o temeljitom uzimanju anamnestičkih podataka i obavljanja kliničkoga pregleda i tako dalje.

U smjernicama ima nekoliko posve novih elemenata. Prvi put su navedene jasne upute o frekvenciji srca, spominju se mjesto i uloga mjerenja centralnoga arterijskoga tlaka i brzine pulsnoga vala, stavljen je naglasak na procjenu bubrežne funkcije kao jednog od neovisnih čimbenika  kardiovaskularnog rizika.

 Prvi put se spominje i informatička tehnologija, tj. telemonitoriranje kućnoga mjerenja arterijskoga tlaka i primjena provjerenih aplikacija za „pametne mobitele“ kao novo, potencijalno oruđe u postavljanju točne dijagnoze. To će biti još detaljnije navedeno u drugom dijelu smjernica, u dijelu koji će govoriti o povećanju ustrajnosti i poboljšanju kontrole.

Na kraju smjernica dodano je nekoliko dodataka koji mogu biti od koristi u svakodnevnome kliničkom radu – upitnici za sindrom apneje u snu, upitnik o erektilnoj i seksualnoj disfunkciji, upitnik o kognitivnoj disfunkciji i drugi. I uz te upitnike priložena je točna uputa kako ih primjenjivati i kako ih interpretirati.

Nadalje, prvi put je izdvojena periferna arterijska bolest koja je vrlo česta u hipertoničara, a još nije osviještena kao problem kojemu treba pridavati pozornost u kliničkom radu.

Priloženi su Edinburški upitinik i jasan postupnik.

Isto tako, čest neprepoznat problem je dijagnostika supkliničkoga srčanog zatajivanja pa je kao jedan od dodataka priložen aktualni postupnik za dijagnostiku zatajivanja srca.

U dijagnostičkom su postupku hipertoničari često izloženi kontrastnim radiološkim pretragama i time, riziku za kontrastom izazvanoj nefropatiji te je zbog toga u privitku postupnik za dijagnostiku i prevenciju kontrastom izazvane nefropatije.

U ovim smo smjernicama željeli biti praktični, precizni i realni s obzirom na mogućnosti koje nam pruža sredina u kojoj živimo. Cilj je bio na jednome mjestu obuhvatiti i prikazati što više konkretnih postupaka i podataka koji će biti korisni u radu tako da liječnik ne mora gubiti vrijeme u traženjima bilo u samim smjernicama bilo u literaturi.

Smjernice sadržavaju samo osnovno, ali zainteresirane upućuju na daljnja čitanja i traženja.

Kao što nijedne smjernice, tako niti ove ne bi smjele biti shvaćene kao naredbodavajuće nego kao dokument koji pruža korisnu informaciju i savjet kojim se svaki liječnik mora individualno koristiti kod svakoga pojedinog bolesnika. Ono što ih razlikuje od ostalih je to što sadržavaju konkretne činjenice i precizne informacije i podatke, a to pak može dodatno olakšati klinička razmišljanja i pomoći da dijagnostički postupak bude što precizniji, ali i racionalniji.

Ovo je prvi dio smjernica o zbrinjavanju hipertoničara što ih stručna društva pripremaju. U nastavku će uslijediti praktične smjernice za liječenje bolesnika s arterijskom hipertenzijom i praktične smjernice za dijagnostiku i liječenje hipertenzije u djece i adolescenata.

Izvor: Cardiol Croat. 2017;12(11-12):411-412. | https://doi.org/10.15836/ccar2017.411