Dugo se debljinu ili pretilost promatralo kroz jednadžbu izračuna indeksa tjelesne mase. ITM je desetljećima bio osnovni kriterij kojim se određivalo tko je „zdrav“, a tko „pretežak“. No, taj je pristup sve češće dolazio u sukob sa stvarnošću. Nije naime objašnjavao zašto neke osobe s „normalnim“ indeksom tjelesne mase razvijaju dijabetes ili srčane bolesti, dok su druge, s višim, metabolički potpuno zdrave.

Časopis The Lancet Diabetes & Endocrinology objavio je opsežnu studiju pod nazivom „Definition and diagnostic criteria of clinical obesity“. Studija donosi novu, modernu i znanstveno utemeljenu definiciju pretilosti – onu koja prepoznaje složenost tijela, metabolizma i zdravlja.

“Pretilost treba dijagnosticirati ne isključivo prema brojevima, nego prema šteti koju višak ili disfunkcionalno masno tkivo uzrokuje tijelu”, pojašnjava se se u toj studiji.

Prema novoj definiciji, debljina je dugotrajna bolest koja napreduje i ima tendenciju vraćanja, čak i nakon uspješnog liječenja. Višak ili disfunkcionalno masno tkivo može uzrokovati oštećenja organa, tkiva ili smanjenu funkcionalnost tijela. Masno tkivo više nije shvaćeno kao pasivni spremnik energije, nego kao aktivan endokrini organ koji izlučuje hormone i upalne tvari. Time utječe na metabolizam i ravnotežu cijelog organizma.

Nova definicija zato prepoznaje pretilost kao biološko stanje koje zahtijeva dugoročno praćenje, prevenciju i sustavnu medicinsku skrb. Slično kao dijabetes ili hipertenzija. Drugim riječima, ne postajemo „preteški“ zato što vaga tako kaže. Težina nam “samo” naime pokazuje znakove da je ravnoteža u tijelu narušena.

Stoga se naglašava da se debljina ne može samo definirati našim izgledom, kilogramima koje pokazuje vaga ili ITM-om, nego i posljedicama na naše zdravlje.

Iako je ITM dakle koristan kao statistički alat, on ne pokazuje gdje se masnoća nakuplja niti koliko je aktivna. Osim toga, ne razlikuje mišiće od masti. Još manje nam govori o nečijem metaboličkom zdravlju. Tako osoba s „normalnim“ indeksom tjelesne mase može imati opasan omjer visceralne (unutarnje) masti.

S druge pak strane, sportaš s više mišićne mase može biti klasificiran kao „pretežak“.

Zato nova definicija pretilosti predlaže da se ITM dopuni barem jednim valjanim antropometrijskim pokazateljem.

Primjeri su:

• opseg struka,
• omjer struk-visina ili
• omjer struk-bokovi.

Ovi odnosi puno bolje odražavaju rizik od metaboličkih i srčanih bolesti.

Autori ove studije predlažu da se dijagnoza pretilosti temelji na trima osnovnim kriterijima:

• Količina masnog tkiva – ukupna količina i omjer u tijelu.
• Raspodjela masnoće – osobito nakupljanje oko trbuha i unutarnjih organa.
• Funkcija masnog tkiva – kako to tkivo utječe na hormone, upalne procese i funkciju organa.

Na temelju toga razlikuju se dva stadija:

• Pretklinička pretilost – višak masnog tkiva bez dokaza o oštećenju organa.
• Klinička pretilost – kada su već prisutne funkcionalne posljedice (metaboličke promjene, oštećenje jetre, smanjena pokretljivost ili srčano-žilni rizici).

Ova klasifikacija omogućuje ranije prepoznavanje problema i pravovremenu prevenciju prije nego što nastupi trajna šteta.