Karakteristike migrene

Migrena je neurološki poremećaj koji karakteriziraju najčešće pulsirajuće, jednostrane jake glavobolje trajanja 4 do 72 sata praćene mučninom, povraćanjem te osjetljivošću na svjetlo i zvukove . Pripada primarnim glavoboljama sa zastupljenošću 10-12 % opće populacije. Kod trećine bolesnika napadajima migrene prethodi tzv aura koja se prezentira prolaznim fokalnim neurološkim simptomima trajanja 5-60 minuta, a predstavlja neuronalnu disfunkciju. Najčešće se javlja  u dobi između 35. do 45. godine i češća je u žena. Dijagnoza migrene postavlja se klinički. Može biti epizodičnog ili kroničnog oblika.

Patofiziologija migrene

Patofiziologija nastanka migrenske glavobolje je složen mehanizam koji  nije još uvijek u potpunosti razjašnjen. 

Jedan od najbitnijih neuropeptida u patofiziologiji migrene je CGRP (engl. Calcitonin gene-related peptide), peptid povezan s kalcitoninskim genom. CGRP je vazoaktivni neuropeptid koji se sastoji od 37 aminokiseline, a veže se na CGRP receptor čime ostvaruje biološke učinke uključujući intrakranijalnu vazodilataciju i meningealnu neurogenu inflamaciju koja trigerira nocicepciju. CGRP čini osnovu na kojoj se razvijaju današnji uspješni profilaktički i abortivni lijekovi za migrenu. 

Pretilost

Danas je pretilost jedan od vodeći svjetskih zdravstvenih problema. Definirana je indeksom tjelesne težine (engl. BMI- body mass index) većim od 30 kg/m2, a karakterizira ju štetno nakupljanje masti u organizmu. Glavni uzrok je sam način života pojedinca koji se sastoji od neravnoteže pojačanog unosa kalorija te smanjenje tjelesne aktivnosti. Postoji trajni porast u prevalenciji debljine u svim dobnim skupinama.

Unos prehrambenih namirnica regulira se osjetom gladi koji je određen interakcijom masnih stanica koje su hormonski aktivne i centra za glad u hipotalamusu. Djelovanje je regulirano i nizom različitih peptida koji djeluju u mozgu, a dijele se na one koji izazivaju glad i one koji ju smanjuju. Također se iz masnih stanica luči peptidni hormon leptin koji prelazeći krvno-moždanu barijeru djeluje reducirajući osjet gladi i stimulira lučenje niza drugih peptida. Pretile osobe imaju manju koncentraciju leptina u krvi za njihov stupanj debljine, a nađene su i mnoge genske promjene u njegovoj aktivnosti ili u njegovom receptoru.

Povezanost debljine i migrene

Dosadašnja istraživanja pokazuju povezanost migrene i debljine iako točni mehanizmi nisu još razjašnjeni. Debljina je povezana s većom učestalošću i težinom napadaja glavobolje u osoba koje imaju migrenu. Rizik od migrene povećava se s porastom pretilosti. Recentne studije pokazuju povećan rizik razvoja migrene u 50 % osoba s pretilošću. Studije otkrivaju kako osobe s većim BMI (veći od 30) imaju značajno veći broj migrena u odnosu na osobe s BMI manjim od 30. Pretilost je važan čimbenik rizika za pogoršanje migrene, te utječe na učestalost, trajanje i intenzitet njenih simptoma.

Debljina je prepoznata kao rizični faktor kronifikacije migrenskih glavobolja. Kod određenih istraživanja potvrđena je povezanost između pojedinaca s pretilošću i prisutnosti migrene s aurom. Pokazalo se kako su pretile osobe imale 2,92 puta veću vjerojatnost da će imati migrenu s aurom nego osobe s normalnom težinom. Otkrili su da što je veća učestalost epizodnih napadaja migrene, to je veći BMI. Ta povezanost nije uočena između težine i trajanja glavobolje.

Znamo da su migrenske glavobolje učestalije kod žena nego muškaraca tako da s obzirom na spol, žene s pretilošću imaju veću vjerojatnost da će imati migrenu u usporedbi s muškarcima, osobito žene reproduktivne dobi. Povećan rizik se može objasniti promjenama u spolnim hormonima i upalom niskog stupnja zbog većeg postotka masnoga tkiva prisutne kod pretilosti.

Primijećeni su i drugi problemi vezani uz ova stanja kao što je smanjena fizička aktivnost pretilih žena s migrenom. Pokazalo se kako su žene s pretilošću i migrenom bavile se 1.5 sat manje fizičkom aktivnošću u usporedbi s pretilim ženama bez migrene.

Studije koje analiziraju mehanizme kojima je migrena povezana s pretilošću još su u početku. Tijekom provođenja istraživanja navodi se kako povećanje masnoga tkiva dovodi do promjene u sintezi proupalnih markera, pogodujući kroničnoj upali i inzulinskoj rezistenciji. Izlučuju se brojne tvari, između ostalog peptid povezan s kalcitoninskim genom - CGRP, čija je koncentracija visoka u usporedbi s osobama bez pretilosti i bez migrene. Tvar P, peptid koji se nalazi u središnjim neuronima, čini se da igra ulogu u nakupljanju masti i početku upalne kaskade povezane s pretilošću, što može biti povezano s povećanjem osjetljivosti na stimulaciju trigeminusa i kao posljedicu migrensku glavobolju. Navedeno moguće pogoduje evoluciji bolesti od njenog epizodnog do kroničnog oblika.

Masno tkivo proizvodi adipokine leptin i adiponektin koji su se pokazali povezanima s migrenom. Adiponektin je prisutan u višim koncentracijama kod osoba s normalnim BMI nego kod onih s pretilošću. Rezultati studija na ovu temu su različiti. Neke su pokazale kako je razina adipokina u migreni ispod normalnih razina. Pretpostavlja se da njegove niske razine mogu povećati upalu i nociceptivnu stimulaciju. Postoje pretpostavke o negativnoj povezanosti između leptina i intenziteta boli, budući da osobe s migrenom imaju niže razine leptina tijekom napadaja i više razine u fazi bez simptoma. Navodi se da hiperleptinemija povećava osjetljivost na kortikalnu šireću depresiju i da povećane razine leptina mogu potaknuti izlučivanje proupalnih citokina, a time reguliranje imuno i upalnih reakcija. Povezanost pretilosti i migrene čini se postoji i u disfunkciji hipotalamusa jer se pokazalo kako je aktivacija hipotalamusa odgovornog za kontrolu gladi veća kod migrene.To može biti posljedica pretjerane aktivacije sustava nagrađivanja, pretilosti povezane s ponašanjem u prejedanju i migrene s prekomjernom uporabom lijekova.

Disregulacija simpatičkog živčanog sustava može biti poveznica između pretilosti i migrene u vidu pojačanih migrenskih ataka. Njegova hiperaktivnost česta je u pretilih osoba jer su otporne na djelovanje leptina , što može dovesti do veće učestalosti napadaja.

Utjecaj liječenja pretilosti na migrenske glavobolje

Određene studije izvijestile su o pozitivnim rezultatima kirurških i nekirurških metoda smanjenja tjelesne mase, sa sličnim prednostima utvrđenim u pogledu učestalosti, intenziteta boli, invaliditeta i trajanja migrene, bez obzira na vrstu tretmana mršavljenja. Učinci  mršavljenja na migrenu posljedica su poboljšanja fizioloških, psiholoških čimbenika i faktora ponašanja, kao što su upala, depresija i tjelesna aktivnost. Poboljšanje migrene može se objasniti učincima gubitka tjelesne težine na metaboličke abnormalnosti, smanjenjem cirkulirajućih razina upalnih adipokina povezanih s migrenom i smanjenjem hormona koje proizvode adipociti zbog smanjenja veličine ovih stanica.

Sami mehanizmi kojima gubitak tjelesne težine djeluje na kontrolu migrene kod pretilih osoba još nisu u potpunosti shvaćeni Studije su pokazale da je smanjenje učestalosti i intenziteta migrene  povezano čak i prije bilo kakvog značajnog gubitka tjelesne težine. To nam sugerira kako i male promjene u veličini adipocita nakon programa mršavljenja mogu biti korisne u pogledu otpuštanja adipokina uočenih prije bilo kakvih većih promjena u težini. Mršavljenje odnosno smanjenje masnoga tkiva smanjuje proupalne citokine i povećava protuupalne citokine, što može imati pozitivan učinak na kontrolu migrenskih ataka.  Stoga literatura pokazuje da normalizacija razine adipokina kroz gubitak tjelesne težine može poboljšati proupalno stanje odgovorno za povećanje učestalosti i intenziteta migrene.

Ova dva poremećaja dijele zajedničke karakteristike koje ih pogoršavaju ili čak i uzrokuju, kao što su  depresija, anksioznost, stresni događaji, poremećaji spavanja, prehrana bogata šećerima i masnoćama, sjedilački način života, korištenje određenih lijekova i dr. Uočeno je da lipidni profil osoba s migrenom dijeli zajedničke značajke s lipidnim profilom osoba s pretilošću, što može pridonijeti većoj učestalosti migrene u pretiloj populaciji.

Zaključak

Po dosadašnjim studijama abnormalno lučenje adipokina, simpatička disregulacija i disfunkcija hipotalamusa su predloženi kao zajednički mehanizmi između pretilosti i migrene.

Kontrola tjelesne težine  također  bi trebala biti uključena  u plan liječenja  bolesnika s migrenskim glavoboljama koji su pretili pogotovo jer je pretilost faktor rizika koji je promjenjiv. S obzirom na  do sada navedeno, potencijalno veliku ulogu u terapiji migrenskih glavobolja u pretilih ima regulacija tjelesne težine što kao posljedicu može imati smanjenje intenziteta i učestalosti migrena.  Stoga, kliničari bi svakako u sklopu obrade  bolesnika trebali uzeti u obzir i tjelesnu težinu odnosno BMI  bolesnika te samim time prilagoditi pristup liječenju pojedinca osobito jer u dostupnoj literaturi utvrđeno kako gubitak težine može smanjiti učestalost, intenzitet i trajanje kriza, kao i nesposobnost povezanu s migrenom.

Bitan je nastavak provođenja istraživanja ove teme jer su poremećaji izrazito onesposobljavajući za pojedince.

Literatura

1. Verrotti A, Di Fonzo A, Penta L, Agostinelli S, Parisi P. Obesity and headache/migraine: the importance of weight reduction through lifestyle modifications. Biomed Res Int. 2014;2014:420858. doi: 10.1155/2014/420858. Epub 2014 Apr 3. PMID: 24800223; PMCID: PMC3996319.
2. Peterlin BL, Rapoport AM, Kurth T. Migraine and obesity: epidemiology, mechanisms, and implications. Headache. 2010 Apr;50(4):631-48. doi: 10.1111/j.1526-4610.2009.01554.x. Epub 2009 Oct 21. PMID: 19845784; PMCID: PMC3969571.
3. Fortini I, Felsenfeld Junior BD. Headaches and obesity. Arq Neuropsiquiatr. 2022 May;80(5 Suppl 1):204-213. doi: 10.1590/0004-282X-ANP-2022-S106. PMID: 35976296; PMCID: PMC9491411.
4. Ashina M. Migraine. N Engl J Med. 2020 Nov 5;383(19):1866-1876. doi: 10.1056/NEJMra1915327. PMID: 33211930.
5. Kristoffersen ES, Børte S, Hagen K, Zwart JA, Winsvold BS. Migraine, obesity and body fat distribution - a population-based study. J Headache Pain. 2020 Aug 6;21(1):97. doi: 10.1186/s10194-020-01163-w. PMID: 32762643; PMCID: PMC7409451.
6. Bigal ME, Lipton RB, Holland PR, Goadsby PJ. Obesity, migraine, and chronic migraine: possible mechanisms of interaction. Neurology. 2007 May 22;68(21):1851-61. doi: 10.1212/01.wnl.0000262045.11646.b1. PMID: 17515549.
7. Di Vincenzo A, Beghetto M, Vettor R, Tana C, Rossato M, Bond DS, Pagano C. Effects of Surgical and Non-surgical Weight Loss on Migraine Headache: a Systematic Review and Meta-Analysis. Obes Surg. 2020 Jun;30(6):2173-2185. doi: 10.1007/s11695-020-04429-z. PMID: 32008255.
8. Mahran M, Al-Asadi O, Sobh R, Salloum D, Aljaafreh A. Effect of Bariatric Surgery on Migraine Headache: A Systematic Review and Meta-Analysis. Cureus. 2025 Nov 19;17(11):e97294. doi: 10.7759/cureus.97294. PMID: 41278056; PMCID: PMC12633786.
9. Santos IS, Goulart AC, Passos VM, Molina Mdel C, Lotufo PA and Bensenor IM. Obesity, abdominal obesity and migraine: a cross-sectional analysis of ELSA-Brasil baseline data. Cephalalgia 2015;35(5):426-436 Doi:10.1177/0333102414544978
10. Halaiko DA, Faro p, Levis AA, Netto BMD. The association between obesity and migraine and possible mechanisms of action: an integrative literature review. Headache Medicine. 2021; 12(1):  16-22. doi: 10.48208/ HeadacheMed.2021.4
11. Peterlin BL, Sacco S, Bernecker C, Scher AI. Adipokines and Migraine: A Systematic Review. Headache. 2016 Apr;56(4):622-44. doi: 10.1111/head.12788. Epub 2016 Mar 25. PMID: 27012149; PMCID: PMC4836978.
12. Huang Q, Liang X, Wang S, Mu X. Association between Body Mass Index and Migraine: A Survey of Adult Population in China. Behav Neurol. 2018 Apr 19;2018:6585734. doi: 10.1155/2018/6585734. PMID: 29849812; PMCID: PMC5933061. 
13. Ligong Z, Jinjin Q, Chunfu C, Congcong L, Xiaojun D. Effect of Obesity and Leptin Level on Migraineurs. Med Sci Monit. 2015 Oct 28;21:3270-4. doi: 10.12659/msm.894666. PMID: 26508370; PMCID: PMC4629633.