x
x

Lurasidon u liječenju shizofrenije

  Prof.dr.sc. Vjekoslav Peitl, dr.med., specijalist psihijatar, subspecijalist biologijske psihijatrije

  08.09.2025.

Liječenje shizofrenije značajno se razvilo tijekom posljednjih desetljeća, a atipični antipsihotici postali su glavni oslonac farmakološkog liječenja. Među njima, lurasidon predstavlja učinkovitu i dobro podnošljivu mogućnost liječenja shizofrenije, s blagotvornim djelovanjem koje se proteže na pozitivne, negativne, kognitivne i afektivne simptome.

Lurasidon u liječenju shizofrenije

Sažetak

Shizofrenija je kompleksan psihički poremećaj od kojeg boluje otprilike 24 milijuna ljudi diljem svijeta. Liječenje shizofrenije zahtijeva višedimenzionalni pristup kojim se zahvaćaju različite simptomatske domene shizofrenije uz kontinuirano nastojanje minimaliziranja nuspojava i interakcija. Lurasidon, atipični antipsihotik s jedinstvenim receptorskim profilom, predstavlja važnu i specifičnu mogućnost liječenja ovog poremećaja. Ovim preglednim člankom se nastojalo prikazati farmakološka svojstva, kliničku učinkovitost, sigurnosni profil i praktična razmatranja za upotrebu lurasidona u oboljelih od shizofrenije i to u različitim populacijama pacijenata. Dokazi iz randomiziranih kontroliranih istraživanja, meta-analiza i studija iz stvarnog svijeta ukazuju na učinkovitost lurasidona u zbrinjavanju pozitivnih, negativnih, kognitivnih i afektivnih simptoma shizofrenije, s time da su se više doze pokazale posebno korisne. Povoljan metabolički profil lurasidona, minimalni učinci na razinu prolaktina i niska sklonost razvoju sedacije čine ga vrijednom opcijom, posebice u kontekstu dugotrajnog liječenja. Ovim pregledom također se nastojalo usmjeriti na određene specifičnosti kliničke prakse, primjerice optimizaciju doze, liječenje pacijenata s dvostrukom dijagnozom, kao i strategije liječenja specifičnih podskupina pacijenata.

Uvod

Atipični antipsihotici postali su glavni oslonac farmakološkog liječenja shizofrenije, među njima, lurasidon se smatra značajnom opcijom s različitim farmakološkim svojstvima i kliničkim koristima u odnosu na druge antipsihotike.

Shizofrenija pogađa otprilike 24 milijuna ljudi diljem svijeta, odnosno smatra se jednu od svakih 300 osoba (0,32%). Njezin početak tijekom adolescencije samo pridodaje na složenosti već izrazito kompleksne i do sada nedovoljno objašnjene etiologije. Ogroman osobni i društveni teret povezan sa shizofrenijom zahtijeva sveobuhvatan i integrirani pristup liječenju. Stručnjaci se široko zalažu za individualizirani pristup liječenju shizofrenije, utemeljen na jedinstvenim kliničkim karakteristikama svakog slučaja. To uključuje procjenu pozitivnih, negativnih, ali i drugih skupina simptoma, vrste početka, suicidalnih sklonosti, neurokognitivnog statusa, socijalnog funkcioniranja, komorbiditeta, prošlih odgovora na liječenje ili pridržavanja, obiteljske anamneze i zaštitnih čimbenika (1).

Liječenje shizofrenije značajno se razvilo tijekom posljednjih desetljeća, a atipični antipsihotici (druge i sljedećih generacija) postali su glavni oslonac farmakološkog liječenja. Među njima, lurasidon se smatra značajnom opcijom s različitim farmakološkim svojstvima i kliničkim koristima u odnosu na druge antipsihotike. Odobren od strane Američke agencije za hranu i lijekove (FDA) 2010. i Europske agencije za lijekove (EMA) 2014. za liječenje shizofrenije u odraslih, a kasnije odobren od strane FDA 2015. i EMA 2020. za adolescente u dobi od 13 godina ili starije. Lurasidon je pokazao svoju učinkovitost u nizu randomiziranih, placebom kontroliranih ispitivanja (1).

Ovaj pregledni rad ima za cilj prikazati farmakološka svojstva, kliničku učinkovitost, sigurnosni profil i praktična razmatranja za upotrebu lurasidona u shizofreniji u različitim populacijama pacijenata. Sintezom dokaza iz randomiziranih kontroliranih ispitivanja, meta-analiza i studija iz stvarnog svijeta, ovaj pregled nastoji pružiti kliničarima prikaz komparativnih prednosti lurasidona, kao i njegovog mjesta u terapijskom arsenalu liječenja shizofrenije.

Farmakološki profil lurasidona

Lurasidon ima poluvrijeme eliminacije od 20 do 40 sati, što dozvoljava oralnu primjenu jednom dnevno.

Receptorski profil vezanja lurasidona

Lurasidon je atipični antipsihotik i benzizotiazolni derivat s prepoznatljivim receptorskim profilom vezivanja. Pokazuje snažan afinitet vezivanja za dopaminske D2, serotoninske 2A (5-HT2A), 5-HT7, 5-HT1A i noradrenalinske α2C receptore. Pokazuje slab afinitet za noradrenalinske α1, α2A i 5-HT2C receptore i zanemariv afinitet za histaminske H1 i muskarinske acetilkolinske receptore (2).

In vitro funkcionalni testovi su pokazali da lurasidon djeluje kao antagonist na D2 i 5-HT7 receptorima, dok funkcionira kao djelomični agonist na 5-HT1A receptorima (autoreceptorima) (3). Smatra se da upravo ova jedinstvena kombinacija receptorskih aktivnosti doprinosi terapijskim učincima lurasidona i povoljnom profilu nuspojava (3).

Mehanizam djelovanja

Smatra se da su blagotvorni učinci lurasidona na pozitivne simptome shizofrenije, poput halucinacija i sumanutosti, rezultat potpunog antagonizma na D2 receptorima u mezolimbičkom putu. Lurasidon također djeluje kao antagonist na serotoninskom 5-HT2A receptoru, smanjujući antagonističke interakcije u raznim dopaminergičkim putovima, što doprinosi njegovoj boljoj podnošljivosti(1).

Točnije, ciljanje nigrostrijatalnog puta pomaže u smanjenju ekstrapiramidalnih simptoma, dok djelovanje u tuberoinfundibularnom putu smanjuje hiperprolaktinemiju. U mezokortikalnom putu i prefrontalnom korteksu, ovo djelovanje poboljšava negativne, afektivne i kognitivne simptome. Antagonizam na 5-HT2A receptorima također smanjuje serotonergički uzbuđenje kortikalnih piramidalnih stanica, čime se poboljšavaju pozitivni simptomi shizofrenije (1).

Osim toga, antagonizam lurasidona na 5-HT7 receptoru poboljšava učenje i pamćenje te smanjuje kognitivne deficite i depresivne simptome. Konačno, njegov djelomični agonizam na 5-HT1A receptoru može dodatno doprinijeti njegovim antidepresivnim svojstvima (1).

Farmakokinetika

Lurasidon ima poluvrijeme eliminacije od 20 do 40 sati, što dozvoljava oralnu primjenu jednom dnevno. Vršne serumske koncentracije dostiže za otprilike 1 do 3 sata, a stanje dinamičke ravnoteže unutar 7 dana. U studiji učinka hrane, srednja maksimalna koncentracija lurasidona u plazmi (Cmax) i izloženost (površina ispod krivulje vrijeme - koncentracija) bile su otprilike tri, odnosno dva puta veće kada se primjenjivao s hranom u odnosu na primjenu bez hrane. Lurasidon se metabolizira u jetri, posredovano prvenstveno citokromom P450 (CYP) 3A4. Iako lurasidon nije induktor niti inhibitor CYP3A4, na njegove razine u plazmi može utjecati istodobna primjena inhibitora ili induktora ovog enzima (4). Na koncu, lurasidon se treba uzimati jednom dnevno uz obrok, a ako se uzima bez hrane može se očekivati znatno smanjena izloženost lurasidonu u usporedbi s uzimanjem s hranom (5).

Dosadašnja istraživanja nisu pronašla razliku u apsorpciji između obroka s niskim i visokim udjelom masti, niti su pokazala značajne razlike u apsorpciji za obroke u rasponu od 350 do 1000 kcal, što je dovelo do preporuke u uputama o lijeku da se lurasidon uzima s obrokom od najmanje 350 kcal, bez obzira na sadržaj masti [6]. Činjenica da je optimalno lurasidon uzimati uz obrok predstavlja važnu i istovremeno vrijednu temu u edukaciji pacijenata i njihovih obitelji tijekom ambulantnog i drugog tretmana pacijenata kojima je ovaj lijek ordiniran u terapiji.

Klinička učinkovitost u liječenju shizofrenije

Brojna randomizirana ispitivanja su potvrdila učinkovitost lurasidona u redukciji različitim simptomatskih domena shizofrenije, pokazujući značajno poboljšanje pozitivnih, negativnih i kognitivnih simptoma u usporedbi s placebom (5). U tablici 1. je prikazana usporedba u Hrvatskoj dostupnih atipičnih antipsihotika, kako po pitanju kliničke učinkovitosti, tako i u pogledu potencijala uzrokovanja određenih nuspojava, pa tako i mjesto lurasidona među svim atipičnim antipsihoticima.

Istraživanje koje su proveli Loebel i suradnici ispitalo je učinkovitost lurasidona u pet dimenzija simptoma shizofrenije, objedinjujući rezultate iz pet randomiziranih, dvostruko slijepih, placebom kontroliranih, 6-tjednih ispitivanja koja su uključivala 1029 pacijenata s akutnom egzacerbacijom shizofrenije (5).

U evaluaciji je korišten model s pet faktora koji su razvili Marder i suradnici za procjenu promjena u faktorima Ljestvice pozitivnog i negativnog sindroma (PANSS) (5). U usporedbi s placebo skupinom (n=496), lurasidon (n=1029) je doveo do značajnog poboljšanja ukupnog rezultata na PANSS ljestvici nakon 6. tjedana liječenja (–22,6 naspram –12,8; p<0,001; veličina učinka 0,45) (5). Ono što je također značajno je to da su svi faktorski rezultati pokazali značajno poboljšanje (p<0,001 za svaki): pozitivni simptomi (–8,4 naspram –6,0; veličina učinka 0,43), negativni simptomi (–5,2 naspram –3,3; veličina učinka 0,33), neorganizirano razmišljanje (–4,9 naspram –2,8; veličina učinka 0,42), neprijateljstvo/uzbuđenje (–2,7 naspram –1,6; veličina učinka 0,31) i depresija/anksioznost (–3,2 naspram –2,3; veličina učinka 0,31). Početne razlike u odnosu na placebo uočene su već u 1. tjednu za pozitivne simptome, neorganizirano razmišljanje i neprijateljstvo/uzbuđenje (5).

Odnos doze i odgovora

Lurasidon (sve njegove doze združene) pokazao je veličine učinka u rasponu od 0,31 do 0,43 za pet faktora između doza od 40 mg/dan i 120 mg/dan. Učinkovitost je bila znatno veća za dozu od 160 mg/dan u svim PANSS faktorima. Međutim, u svakodnevnoj praksi lurasidon se obično primjenjuje u niskim do srednjim dozama, počevši od 37 mg jednom dnevno (5).

Srisurapanont i sur. proveli su sveobuhvatnu meta-analizu kako bi procijenili učinke lurasidona na dozu kod akutne egzacerbacije shizofrenije. Studija je obuhvatila analizu deset randomiziranih kontroliranih ispitivanja s fiksnom dozom u trajanju od 4 do 16 tjedana koja su uključivala odrasle osobe s akutnom egzacerbacijom shizofrenije. Različite doze lurasidona (20, 40, 80, 120 i 160 mg/dan) istražene su u deset ispitivanja koja su uključivala ukupno 3366 pacijenata (7).

Rezultati su pokazali da je visoka doza lurasidona (160 mg/dan) postigla značajno veće smanjenje ukupnih rezultata PANSS-a u usporedbi s nižim dozama (prosječne razlike kretale su se od –7,63 do –12,25). Osim toga, sudionici koji su primali lurasidon u dozi od 160 mg/dan i 80 mg/dan pokazali su značajno niže stope prekida sudjelovanja iz svih uzroka u usporedbi s onima koji su primali placebo (5).
Analiza je sugerirala da bi polumaksimalne učinkovite doze za smanjenje ukupnih, pozitivnih i rezultata na ljestvici depresije Montgomery Asberg (MADRS) mogle premašiti 80 mg/dan. Prema analizi, lurasidon u dozi od 160 mg/dan pokazao se kao najučinkovitija i najprihvatljivija doza za akutnu egzacerbacije shizofrenije (5).

Učinkovitost u liječenju agitacije

Agitacija se relativno često javlja u pacijenata oboljelih od shizofrenije, posebno u akutnim pogoršanjima bolesti i u psihijatrijskom okruženju. Ovaj uznemirujući simptom često doprinosi prijemima u bolnicu i povezan je s povećanim rizikom od samoubojstva u ovoj populaciji pacijenata (5).

Allen i sur. analizirali su utjecaj lurasidona na agitaciju kod hospitaliziranih pacijenata sa shizofrenijom u tijeku akutne egzacerbacije njihovog poremećaja. Analizirani su podaci prikupljeni iz pet randomiziranih, dvostruko slijepih, placebom kontroliranih, 6-tjednih istraživanja lurasidona. Primarni fokus ove analize bila je agitacija, mjerena rezultatom na PANSS ljestvici (Excited Component), kompozitnim rezultatom koji obuhvaća uzbuđenje, neprijateljstvo, napetost, nesuradnju i lošu kontrolu impulsa (5). Među pacijentima s višom početnom razinom agitacije (navedeni kompozitni rezultat jednak ili viši od 14), lurasidon je pokazao značajno poboljšanje u odnosu na placebo nakon 3./4. dana (–1,6 naspram –1,0; p<0,05), 7. dana (–2,3 naspram –1,6; p<0,05) i u završnoj točki u 6. tjednu liječenja (–5,5 naspram –3,8; p<0,001; veličina učinka 0,43). Čak i kod pacijenata s nižom početnom agitacijom, lurasidon je pokazao značajno poboljšanje već od 7. dana liječenja (–0,8 naspram –0,1; p<0,01), kao i u tijeku 6. tjedna liječenja (–1,9 naspram –0,9; p<0,001; veličina učinka 0,31) (5).

Isto tako, valja istaknuti da su se veće doze lurasidona pokazale učinkovitijima, posebno u pacijenata koji su imali izraženiju agitaciju na početku istraživanja (5).

Dugoročna učinkovitost i sprječavanje recidiva

Pozitivan utjecaj lurasidona proteže se i na akutno zbrinjavanje shizofrenije i psihotičnih poremećaja, ali i na redukciju rizika od egzacerbacije i recidiva samog poremećaja (1). U fazi održavanja shizofrenije, ciljevi liječenja su sprječavanje recidiva, smanjenje rizika od smrtnosti, poboljšanje kognitivnih funkcija te postizanje osobnog oporavka. Osim preventivnih učinaka na recidiv, minimalni učinci koji lurasidon ima na debljanje i druge metaboličke parametre/nuspojave znatno utječu na klinički položaj ovog lijeka među svim dostupnim antipsihoticima. Drugim riječima, lurasidon se može smatrati preferencijalnim i svakako značajnim izborom liječenja tijekom faze održavanja. Nedavna istraživanja su se bavila komparativnom procjenom sigurnosnih aspekata bolničkog liječenja povezanih s primjenom atipičnih antipsihotika i pokazala su da je lurasidon u tom aspektu siguran, odnosno sigurniji od niza drugih antipsihotika ove klase. Štoviše, lurasidon je bio povezan s najnižim doživotnim troškovima liječenja kada je primijenjen kao akutna ili pak terapija održavanja, što je prvenstveno rezultat izbjegavanja dijabetesa i drugih metaboličkih učinaka te  kardiovaskularnih nuspojava (8). Kako je već spomenuto, dugoročna istraživanja su pokazala da lurasidon održava svoju učinkovitost tijekom duljih razdoblja liječenja, što je ključno za kronično stanje poput shizofrenije.

Profil sigurnosti i podnošljivosti

Istraživanja su pokazala povoljan profil podnošljivosti lurasidona, uključujući njegove zanemarive učinke na tjelesnu težinu, razinu prolaktina i metaboličke parametre.

Metabolički parametri

Ranije je spomenuto da su istraživanja pokazala povoljan profil podnošljivosti lurasidona, uključujući njegove zanemarive učinke na tjelesnu težinu, razinu prolaktina i metaboličke parametre (3). Nizak rizik od debljanja uočen kod lurasidona vjerojatno odražava njegov receptorski profil, odnosno nedostatak vezanja na histaminske i muskarinske receptore (9). To je posebno važno s obzirom na značajno metaboličko opterećenje povezano s mnogim antipsihoticima. Nadalje i na tom tragu su Meyer i sur. proveli združenu analizu istraživanja na pacijentima oboljelim od shizofrenije kako bi procijenili promjenu težine tijekom dugotrajnog liječenja lurasidonom. Rezultati su pokazali minimalan utjecaj lurasidona na tjelesnu težinu, što predstavlja značajnu prednost u kontekstu dugoročnog pridržavanja liječenja i očuvanja tjelesnog zdravlja (10).

Ekstrapiramidni simptomi i druge nuspojave

Lurasidon je prepoznat kao jedan od najpodnošljivijih antipsihotika, prikladan za pacijente s raznim komorbiditetima, iako su opisane neke nuspojave ovisne o dozi. Akatizija se pokazala najčešćom zabilježenom nuspojavom, ali se obično može kontrolirati smanjenjem doze lijeka. Stopa prekida uzimanja zbog loše podnošljivosti, nepridržavanja terapije ili interakcija lijekova se u kliničkom okviru pokazala minimalnom. Nadalje, lurasidon posjeduje minimalne sedativne učinke, ali se može kombinirati sa sedativima poput benzodiazepina ako su potrebni, recimo u zbrinjavanju agitiranih pacijenata (5).

Upute za doziranje preporučuju uzimanje lurasidona jednom dnevno i to ponajviše navečer, a kako bi se dodatno smanjila učestalost ekstrapiramidalnih nuspojava i sedacije (11).

Razina prolaktina

Antipsihotici često uzrokuju porast razine prolaktina u serumu, što može dovesti do raznih nuspojava, uključujući seksualne disfunkcije, menstrualne nepravilnosti i galaktoreju. Dosadašnja istraživanja su pokazala da asenapin, olanzapin i ziprasidon imaju blaži učinak (povoljniji) na razinu prolaktina, dok se čini da aripiprazol, lurasidon i klozapin ne izazivaju porast prolaktina (5). Ovaj povoljan profil u pogledu razine prolaktina čini lurasidon validnom terapijskom opcijom za pacijente zabrinute zbog nuspojava povezanih s prolaktinom ili one koji su iskusili takve učinke tijekom liječenja drugim antipsihoticima.

Posebne populacije i klinička razmatranja

Adolescenti oboljeli od shizofrenije

Lurasidon je odobrila FDA 2015., a EMA 2020. za adolescente u dobi od 13 godina ili starije sa shizofrenijom. Ovo odobrenje temeljilo se na kliničkim ispitivanjima koja pokazuju učinkovitost i sigurnost u ovoj populaciji, što je posebno važno s obzirom na tipičan početak shizofrenije tijekom adolescencije (5).

Lurasidon se na psihopatološkom frontu pokazao učinkovitim poput drugih, redom „starijih“, antipsihotika, a uz to ima obećavajući prokognitivni profil na kognitivne funkcije. Stoga bi njegova upotreba mogla biti češća u mlađih pacijenata ili u prvoj psihotičnoj epizodi, a sve u svrhu održavanja kognitivnog kapaciteta pojedinca (11). Barem jedno istraživanje je pokazalo da su visoke doze (≧120 mg) lurasidona učinkovite u pogledu ukupne kognitivne funkcije, dok niske doze (≦80 mg) mogu biti učinkovite u poboljšanju specifičnih kognitivnih funkcija (8).

Pacijenti s metaboličkim komorbiditetima

Pacijenti s dijagnozom shizofrenije, kao i drugih kroničnih psihotičnih poremećaja, imaju veći rizik za razvoj metaboličkog sindroma, koji je povezan s povećanim kardiovaskularnim morbiditetom i mortalitetom. Naime, liječenje nekim uobičajeno korištenim antipsihoticima može povećati rizik od razvoja metaboličkog sindroma (5). Istraživanja na odraslima su pokazala da prelazak s antipsihotika s visokim rizikom od metaboličkog sindroma na lurasidon može poboljšati koncentraciju glukoze u krvi i druge parametre povezane s metabolizmom. Hiperglikemija izazvana antipsihoticima općenito se smatra posljedicom inzulinske rezistencije (5). Pretilost je uzrokovana povećanjem apetita zbog učinaka na centar za hranjenje putem blokade serotoninskih 5-HT2C i histaminskih H1 receptora. Međutim, lurasidon ima nizak afinitet za ove receptore, što objašnjava njegov povoljan metabolički profil, kako je već ranije navedeno (5).

Dualne dijagnoze: Shizofrenija i ovisnosti

Postpsihotična depresija (PPD) značajno pogoršava prognozu tijekom početnih faza shizofrenije. U tom kontekstu se posebno psihotični poremećaj izazvan različitim psihoaktivnim supstancama ističe kao čimbenik rizika za naknadni razvoj depresije ili anksioznih poremećaja nakon primarne psihotične epizode (5).

Iako većini antipsihotika nedostaje antidepresivna učinkovitost u pacijenata sa shizofrenijom i drugim psihotičnim poremećajima, određeni lijekovi, poput lurasidona, ziprasidona ili klozapina, ističu se svojim potencijalom u liječenju depresivnih simptoma povezanih sa shizofrenijom (5).

U studiji slučaja pacijenta s kokainom izazvanim psihotičnim poremećajem, lurasidon je u dozi od 74 mg na dan i u kombinaciji sa sertralinom 100 mg na dan doveo do postupnog poboljšanja samog poremećaja, postizanja apstinencije, remisije psihotičnih simptoma i poboljšanja raspoloženja (5). Atipični antipsihotici poput lurasidona pokazali su se učinkovitima u liječenju pacijenata s ovakvim tipom poremećaja (kokain), kao i u ovisnika o drogama s već postojećim psihotičnim poremećajem. Učinkovitost lurasidona u liječenju psihotičnih, depresivnih, anksioznih i kognitivnih simptoma, uz dobar profil sigurnosti i podnošljivosti, čini ga vrijednom opcijom za pacijente s dualnim dijagnozama (5).

Praktična razmatranja u kliničkoj primjeni

Kliničari se u rutinskoj kliničkoj praksi često odlučuju za primjenu nižih doze, što potencijalno ograničava maksimalni terapijski učinak lurasidona.

Strategije doziranja

Lurasidon nudi širok raspon doza, što olakšava povećanje doze, s maksimalnom dnevnom dozom (148 mg) koja se obično koristi za akutno liječenje. Praktični uvidi u upotrebu lurasidona obuhvaćaju brzo povećanje doze unutar razdoblja od 1 do 5 dana (5). Ova brza titracija može biti posebno korisna u akutnim stanjima gdje je potrebna brza kontrola simptoma. Primarni razlog za prelazak s lurasidona na druge antipsihotike u kliničkom radu se pokazala potreba za dugotrajnim formulacijama, posebno za pacijente s niskim pridržavanjem terapije ili s visokim rizikom za samoubojstvo (5). No, čak i tada ostaje opcija kombiniranog liječenja lurasidona s dugodjelujućim antipsihotikom, posebice zbog već ranije naglašenog povoljnog metaboličkog i drugog djelovanja lurasidona.

Strategije kombiniranja

Preporučene strategije kombiniranja s drugim lijekovima uključuju benzodiazepine za zbrinjavanje nesanice ili agitacije, beta-blokatore za akatiziju te antihistaminike ili antimuskarinske lijekove za pacijente koji su tijeku brze zamjene/titracije s antipsihotika koji posjeduju značajna antihistaminska i/ili antikolinergička djelovanja (5). Ovakvi kombinirani pristupi mogu pomoći u adekvatnijem zbrinjavanju nuspojava i olakšati prijelaze između različitih antipsihotika, potencijalno poboljšavajući ukupno pridržavanje liječenja i sveukupne ishode, odnosno prognozu samog poremećaja.

 

Obrasci korištenja u kliničkom radu

Unatoč povoljnim ishodima uočenim kod primjene viših doza lurasidona, kliničari se u rutinskoj kliničkoj praksi često odlučuju za primjenu nižih doze, što potencijalno ograničava maksimalni terapijski učinak lurasidona. Retrospektivno istraživanje iz klasičnog kliničkog krajobraza (tzv. studija iz stvarnog svijeta) provedeno u Španjolskoj (Retrolur istraživanje) pokazalo je da su se, unatoč pozitivnim rezultatima dobivenim s visokim dozama lurasidona, u svakodnevnoj kliničkoj praksi najčešće koristile niže doze (5). U ovom istraživanju je postotak pacijenata koji su primali visoke doze bio vrlo nizak (između 0,9% i 1,2%) u usporedbi s postotkom pacijenata koji su primali niske i srednje doze (37 mg, raspon 37,8-48,1%; 74 mg, 25,9-41,5%). Zaključeno je da su, osim niskih doza, kašnjenja u početku liječenja i kombinacije s drugim antipsihoticima mogle prikriti puni potencijal upotrebe lurasidona (5). Stoga je važno naglasiti da se doza lurasidona može povećati iznad 74 mg za pacijente kojima je to potrebno, poput onih s akutnom egzacerbacijom psihotičnog poremećaja ili onih oboljelih od dualnih dijagnoza. U tim slučajevima, doza se može podići na 148 mg dnevno, jer je poznato da ta doza najbolje kontrolira agitaciju te je pokazala učinkovitost u svim simptomatskim domenama shizofrenije, mjereno PANSS ljestvicom (5).

Smjer za budućnost i daljnje potrebe za istraživanjem

Iako trenutačni dokazi podupiru učinkovitost i sigurnost lurasidona u liječenju shizofrenije, nekoliko područja zahtijeva daljnja istraživanja. Meta-analiza odnosa doze i odgovora koju su proveli Srisurapanont i suradnici sugerirala je da maksimalna učinkovita doza lurasidona za ukupne psihotične simptome može biti veća od 160 mg/dan. Potrebno je provesti ispitivanja koje uspoređuju lurasidon 80, 120, 160 i više od 160 mg/dan kako bi se u potpunosti razumjele gornje granice odnosa doze i odgovora lurasidona (7). Osim toga, potrebna su daljnja istraživanja o dugoročnim učincima lurasidona na funkcionalne ishode, kvalitetu života i kognitivne funkcije. Nadalje, istraživanja kojima bi se ispitivala učinkovitost lurasidona u specifičnim podskupinama pacijenata, kao što su terapijski rezistentna shizofrenija, akutni i prolazni psihotični poremećaj te psihotični poremećaji u starijih osoba, također bi pružila vrijedne uvide koji nisu toliko zadovoljeni u svakodnevnoj kliničkoj praksi.

Zaključak

Lurasidon predstavlja učinkovitu i dobro podnošljivu mogućnost liječenja shizofrenije, s blagotvornim djelovanjem koje se proteže na pozitivne, negativne, kognitivne i afektivne simptome ovog poremećaja. Njegov jedinstveni receptorski profil doprinosi njegovoj učinkovitosti u više domena simptoma, a istovremeno minimizira nuspojave, posebno one metaboličke, kao i ne dovodi do povišenja razine prolaktina. Klinički i istraživački podaci podupiru upotrebu većih doza (do 148-160 mg na dan) za optimalnu učinkovitost u liječenju, posebice u akutnih egzacerbacija u pacijenata sa značajnom agitacijom. Međutim, obrasci korištenja u stvarnom svijetu pokazuju da se niže doze češće propisuju, što potencijalno ograničava puni terapijski potencijal lurasidona.

Povoljan sigurnosni profil lurasidona čini ga posebno vrijednom terapijskom opcijom za specifične populacije pacijenata, uključujući adolescente, one s metaboličkim komorbiditetima i pacijente s dualnim dijagnozama.

Na koncu, lurasidon se može smatrati više nego vrijednim dodatkom antipsihotičkom arsenalu za liječenje shizofrenije. Njegova višedimenzionalna učinkovitost u kombinaciji s povoljnim profilom u kontekstu (ne)izazivanja nuspojava, podržava njegovu upotrebu u širokom spektru pacijenata, doprinoseći poboljšanim kliničkim ishodima i kvaliteti života pacijenata.

Literatura

  1. Fiorillo A, Cuomo A, Sampogna G, Albert U, Calò P, Cerveri G, De Filippis S, Masi G, Pompili M, Serafini G, Vita A, Zuddas A, Fagiolini A. Lurasidone in adolescents and adults with schizophrenia: from clinical trials to real-world clinical practice. Expert Opin Pharmacother. 2022;23(16):1801-1818.
  2.  Riva MA, Albert U, de Filippis S, Vita A, De Berardis D. Identification of clinical phenotypes in schizophrenia: the role of lurasidone. Ther Adv Psychopharmacol. 2021;11:20451253211012250.
  3. Guilera T, Chart Pascual JP, Blasco MDC, Calvo Estopiñán P, Piernas González RA, Ramírez Martínez I, Rodríguez Moyano C, Prieto Pérez R, Gabarda-Inat I, Prados-Ojeda JL, Diaz-Marsà M, Martín-Carrasco M. Lurasidone for the treatment of schizophrenia in adult and paediatric populations. Drugs Context. 2023;12:2022-10-1.
  4. Javed A, Arthur H, Curtis L, Hansen L, Pappa S. Practical Guidance on the Use of Lurasidone for the Treatment of Adults with Schizophrenia. Neurol Ther. 2019;8:215-230.
  5. Guarro Carreras MT, Jiménez Suárez L, Lago García L, Montes Reula L, Neyra Del Rosario A, Rodríguez Batista FA, Velasco Santos M, Prados-Ojeda JL, Diaz-Marsà M, Martín-Carrasco M, Cardenas A. Towards full recovery with lurasidone: effective doses in the treatment of agitation, affective, positive, and cognitive symptoms in schizophrenia and of dual psychosis. Drugs Context. 2024;13:2024-4-4.
  6. Greenberg WM, Citrome L. Pharmacokinetics and Pharmacodynamics of Lurasidone Hydrochloride, a Second-Generation Antipsychotic: A Systematic Review of the Published Literature. Clin Pharmacokinet. 2017;56(5):493-503.
  7.  Srisurapanont M, Suttajit S, Likhitsathian S, Maneeton B, Maneeton N. A network meta-analysis of the dose-response effects of lurasidone on acute schizophrenia. Sci Rep. 2021;11(1):5571.
  8. Miura I, Horikoshi S, Ichinose M, Suzuki Y, Watanabe K. Lurasidone for the Treatment of Schizophrenia: Design, Development, and Place in Therapy. Drug Des Devel Ther. 2023;17:3023-3031.
  9. Bernardo M, Marsá MD, González-Pinto A, Carrasco MM, Sola VP, Sáiz PA, Vieta E, Torrens M, Arango C, Crespo-Facorro B. Efficacy of Lurasidone in First-Episode Psychosis: Patient Phenotypes, Dosage, and Recommendations from an Expert Panel. Neurol Ther. 2025;14(1):85-98.
  10. Meyer JM, Mao Y, Pikalov A, Cucchiaro J, Loebel A. Weight change during long-term treatment with lurasidone: pooled analysis of studies in patients with schizophrenia. Int Clin Psychopharmacol. 2015;30(6):342-50.
  11. Olivola M, Bassetti N, Parente S, Arienti V, Civardi SC, Topa PA, Brondino N. Cognitive Effects of Lurasidone and Cariprazine: A Mini Systematic Review. Curr Neuropharmacol. 2023;21(12):2431-2446.

NPS-HR-NP-00289