Uvod

Negativni simptomi shizofrenije uključuju avoliciju, alogiju, anhedoniju, asocijalnost i zaravnjeni afekt, te predstavljaju značajan izazov u dijagnostici i liječenju. Za razliku od pozitivnih simptoma, oni su često glavni uzrok funkcionalnog propadanja i loše dugoročne prognoze. U ovom članku prikazat ćemo pregled epidemiologije, etiologije, kliničke slike i suvremenih terapijskih pristupa, s naglaskom na ključnu ulogu u ranom prepoznavanju simptoma i koordinaciji skrbi.

Shizofrenija je kronični psihotični poremećaj obilježen promjenama u mišljenju, percepciji, emocijama i ponašanju, uz značajan utjecaj na socijalno i radno funkcioniranje. Klinička prezentacija je heterogena, ali ključni simptomi grupiraju se u nekoliko domena: pozitivne, negativne, kognitivne, afektivne i agresivne simptome.

Razumijevanje negativnih simptoma

Negativni simptomi shizofrenije predstavljaju smanjenje ili gubitak normalnih psihičkih i socijalnih funkcija. Uključuju apatiju, emocionalnu prazninu, siromaštvo govora (alogiju), anhedoniju (gubitak zadovoljstva), socijalno povlačenje, usporenost kretnji i psihomotornih funkcija, te smanjenu sposobnost reagiranja na emocije drugih ljudi. Ovi simptomi narušavaju funkcioniranje  bolesnika u svakodnevnom životu, uključujući brigu o sebi, održavanje socijalnih odnosa i profesionalnu sposobnost te su često tvrdokorni za liječenje.

Ključna podjela negativnih simptoma

• Primarni negativni simptomi: Intrinzični su samoj bolesti, odlikuju se stabilnošću, kroničnim tijekom i rezistencijomna dostupne terapije.
• Sekundarni negativni simptomi: Posljedica su drugih faktora, kao što su depresija, nuspojave lijekova (npr. sedacija, ekstrapiramidni simptomi - EPS), socijalna izolacija ili komorbidni poremećaji.

Razlikovanje između primarnih i sekundarnih simptoma je ključno za odabir adekvatne terapije, budući da sekundarni simptomi mogu biti reverzibilni.

Klinička slika: pet domena negativnih simptoma i dijagnostika

Negativni simptomi se grupiraju u pet glavnih domena, koje su ključne za prepoznavanje u praksi (Tablica 1.)

Epidemiologija i etiologija

Negativni simptomi prisutni su kod većine pacijenata sa shizofrenijom, a po literaturi kod otprilike 20 - 40% bolesnika dominiraju kliničkom slikom. Njihova prevalencija je veća u kroničnoj fazi bolesti. Najjači su prediktor lošeg funkcionalnog ishoda  što dovodi do nezaposlenosti, loše kvalitete života te socijalne izolacije.  Često se razvijaju u prodromalnoj fazi (godinama prije prve psihoze), što otežava njihovo rano prepoznavanje.

Etiologija primarnih negativnih simptoma je složena i razlikuje se od pozitivnih simptoma. Dok su pozitivni simptomi povezani s hiperaktivnošću dopamina u mezolimbičkom putu, negativni simptomi su povezani s hipoaktivnošću dopamina u mezokortikalnom putu i posljedično prefrontalnom korteksu. Povezani su s manjim volumenom sive tvari u prefrontalnom korteksu i drugim područjima mozga odgovornim za planiranje i motivaciju. Disregulacija glutamata, glavnog ekscitatornog neurotransmitera, također igra ulogu posebno preko hipofunkcije NMDA receptora na GABA interneuronima. Remeti se delikatna ravnoteža ekscitacije i inhibicije u prefrontalnom korteksu, a rezultat je hipodopaminergija.

Dijagnostika negativnih simptoma shizofrenije

Cilj dijagnostike je točno prepoznati, procijeniti težinu i pratiti dinamiku negativnih simptoma radi planiranja odgovarajućeg tretmana, koji često uključuje kombinaciju farmakoterapije i psihosocijalnih intervencija. 

Detaljan klinički intervju

Fokusirati se na opservaciju pacijentovog ponašanja, govora i emocionalnog izražavanja tijekom razgovora. Važno je postavljati specifična pitanja o motivaciji, dnevnim aktivnostima, socijalnim kontaktima i sposobnosti uživanja u stvarima koje su pacijentu prije bile ugodne. Potrebno je razlikovati primarne negativne simptome (dio same bolesti) od sekundarnih (posljedica pozitivnih simptoma, depresije, nuspojava lijekova ili socijalne izolacije).

Heteroanamneza od  članova obitelji / bliskih osoba:

Negativni simptomi su često subjektivno manje uočljivi pacijentu, ali vrlo primjetni okolini, a informacije obitelji su ključne za procjenu promjena u funkcioniranju i ponašanju pacijenta u vremenom.

Standardizirane ljestvice procjene

Korištenje validiranih instrumenata pomaže u objektivizaciji i praćenju težine simptoma. Postoje i specifične ljestvice namijenjene isključivo procjeni negativnih simptoma i za istraživačke svrhe. U tablici 2. su prikazane najčešće korištene skale za procjenu negativnih simptoma.

Diferencijalna dijagnoza: Negativni simptomi se moraju razlikovati od simptoma drugih poremećaja, prvenstveno depresije, koja također može uključivati anhedoniju i apatiju. Također, važno je isključiti neurološke uzroke ili utjecaj psihoaktivnih tvari. 

Terapija: Farmakološke i psihosocijalne intervencije

Farmakoterapija negativnih simptoma započinje konzervativno: optimizacijom postojećeg liječenja, a tek potom uvođenjem ciljane intervencije.

Liječenje negativnih simptoma je najzahtjevniji dio terapije shizofrenije, a farmakoterapija je samo jedan dio slagalice. Negativni simptomi shizofrenije predstavljaju najteže terapijske izazove u kliničkoj praksi. Za razliku od pozitivnih simptoma, koji uglavnom dobro odgovaraju na dopaminergičke blokatore, negativna simptomatologija često perzistira unatoč uspješnoj kontroli psihoze i snažno utječe na dugoročnu funkcionalnost pacijenta, uključujući zapošljivost, socijalne odnose i subjektivnu kvalitetu života. Suvremeni pristup farmakološkom liječenju negativnih simptoma ne temelji se samo na izboru „odgovarajućeg“ antipsihotika, nego na sustavnom prepoznavanju i eliminaciji sekundarnih uzroka, uz ciljano djelovanje na specifične neurobiološke domene koje ligandski profil određenog lijeka može zahvatiti.

Generalno načelo je da se negativni simptomi  prvo moraju „očistiti“ od sekundarnih uzroka.

Nuspojave koje oponašaju negativne simptome predstavljaju kliničku zamku evaluacije negativnih simptoma.

Prvi korak farmakološkog liječenja nije uvođenje novog lijeka, nego dijagnostičko razlučivanje primarnih i sekundarnih negativnih simptoma. Negativni fenomen može biti prividan, nastao kao posljedica depresije, nuspojava antipsihotika (osobito sedacije ili parkinsonizma), hiperprolaktinemije, akutne psihoze, socijalne deprivacije ili kognitivnog deficita. U tim slučajevima terapijska racionalnost nalaže korekciju osnovnog uzroka smanjenje doze antipsihotika, liječenje komorbidnih stanja, promjenu farmakološkog režima, uklanjanje EPS-a ili ciljanu rehabilitaciju – prije procjene terapijskog učinka na negativne simptome. U suprotnom, svaka daljnja „terapijska eskalacija“ doprinosi pogoršanju simptoma koje želimo liječiti, osobito putem sedacije i akinezije. Stoga farmakoterapija negativnih simptoma započinje konzervativno: optimizacijom postojećeg liječenja, a tek potom uvođenjem ciljane intervencije.

Lijekovi s dokazanim učinkom na primarne negativne simptome

Kariprazin ─ terapija usmjerena na motivaciju. Kariprazin se ističe kao antipsihotik s najsnažnijim dokazima za liječenje primarnih negativnih simptoma. Preferencijalni je parcijalni agonist D3 receptora, čija je ekspresija visoka u mezolimbičkim strukturama uključenim u motivaciju i anticipatornu nagradu. Klinički učinak ovog antipsihotika najvidljiviji je u poboljšanju avolicije, anhedonije i socijalne izoliranosti, iako se terapijski odgovor razvija relativno sporo, obično tijekom 6 do 12 tjedana. U praksi, kariprazin je osobito koristan kod pacijenata s izraženim motivacijskim deficitom, bez dominantne depresivne simptomatologije. Potrebno je obratiti pozornost na moguću akatiziju, koja može imitirati tjeskobnu agitiranost i maskirati terapijski napredak.

Amisulprid u niskim dozama djeluje suprotno od klasičnog antipsihotika, te selektivno blokira presinaptičke D2/D3 autoreceptore i time povećava dopaminsku transmisiju u limbičkom sustavu poboljšavajući motivaciju i socijalno funkcioniranje. Time je posebno koristan kod negativnih simptoma sa subkliničnom depresivnošću. Međutim, paradoks amisulprida jest njegova tendencija indukcije hiperprolaktinemije, koja može sekundarno izazvati apatiju, smanjenje libida i funkcionalno povlačenje, oponašajući negativni sindrom. U praksi, uz amisulprid preporučuje se laboratorijsko praćenje razine prolaktina.

Lurasidon ─ antipsihotik kognitivne i afektivne sinergije, dodatno modulira serotoninske receptore (osobito  kao 5-HT7 antagonist i 5-HT1A parcijalni agonist), što donosi kognitivni i antidepresivni učinak. Time se ubraja među rijetke antipsihotike koji indirektno mogu smanjiti negativne simptome putem poboljšanja kognicije i komorbidne depresije. Lurasidon je stoga posebno prikladan kod pacijenata s istodobnim kognitivnim deficitom i izraženim povlačenjem.

Klozapin  ─ nema specifičan učinak na pojedine negativne domene, ali neizostavno poboljšava ukupno funkcioniranje smanjenjem pozitivnih simptoma kod rezistentne shizofrenije. U kliničkoj praksi, tek nakon uspješne supresije psihoze, negativni simptomi mogu postati evaluirajući pa je klozapin često preduvjet za stvarno liječenje negativnog sindroma u rezistentnih bolesnika.

Aripiprazol ─ zbog parcijalnog agonizma na D2 receptorima, može biti iznimno koristan u slučajevima hiperprolaktinemije izazvane risperidonom ili paliperidonom, čime indirektno liječi sekundarno inducirane negativne simptome. U tom kontekstu, aripiprazol nije „lijek za negativne simptome“, nego lijek za uklanjanje njihove farmakogeneze.

Olanzapin ─ može poboljšati afektivne i anksiozne komponente negativnog sindroma, no njegov klinički doprinos često je neutraliziran metaboličkim opterećenjem, koje samo po sebi pogoršava energiju, funkcionalnu inicijativu i samoprocjenu zdravlja.

Kombinirane terapije: antidepresivi i stimulansi imaju li smisla?

Farmakološko liječenje negativnih simptoma može biti učinkovito samo ako je utemeljeno na preciznoj dijagnostici, eliminaciji sekundarnih uzroka i izboru ciljane terapije prema dominantnim domenama.

Antidepresivi se najčešće koriste kao prva augmentacijska strategija, osobito kod komorbidne depresije, pri čemu selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) i mirtazapin pokazuju umjerenu, ali klinički relevantnu učinkovitost u odabranoj podskupini pacijenata. Poboljšanje negativnih simptoma uz SSRI može djelomično odražavati liječenje depresije, dok mirtazapin, zahvaljujući noradrenergičkim i serotoninergičkim mehanizmima, može imati dodatne učinke na kogniciju i motivaciju. Bupropion se koristi rjeđe, no može biti koristan u slučajevima s izraženim dopaminergičkim deficitima.

Psihostimulansi, poput metilfenidata, imaju teorijsku osnovu u hipodopaminergiji prefrontalnog korteksa, ali njihova primjena ostaje kontroverzna zbog mogućnosti pogoršanja psihoze. Dok pojedine studije ukazuju na potencijalno poboljšanje avolicije i apatije, ukupni dokazi ostaju ograničeni i nedosljedni. Stoga se psihostimulansi preporučuju isključivo stabilnim pacijentima s refraktornim negativnim simptomima, uz vrlo pažljiv nadzor.

Farmakološko liječenje negativnih simptoma može biti učinkovito samo ako je utemeljeno na preciznoj dijagnostici, eliminaciji sekundarnih uzroka i izboru ciljane terapije prema dominantnim domenama (motivacijski, ekspresivni ili kognitivni deficit). Primarna uloga lijekova nije „gurnuti“ pacijenta prema funkcionalnosti, nego omogućiti neurobiološke uvjete u kojima psihosocijalna rehabilitacija može djelovati. Negativne simptome stoga ne liječi samo psihofarmakoterapija, nego interakcija lijeka, rehabilitacije i vrijeme, a terapijska odluka mora biti individualizirana.

Psihosocijalne intervencije

Negativni simptomi shizofrenije rijetko se mogu učinkovito liječiti isključivo farmakoterapijom kako je ranije navedeno. Iako odabrani antipsihotici mogu olakšati motivacijske i ekspresivne deficite, terapijski rezultat najčešće ostaje djelomičan bez strukturirane psihosocijalne intervencije. Negativni simptomi nisu samo poremećaj neurotransmisije, nego i disfunkcija učenja, procjene nagrade, socijalne interakcije i formiranja ciljno usmjerenog ponašanja. Stoga se suvremeni pristup liječenju temelji na sinergiji farmakoterapije i specifičnih psihosocijalnih postupaka usmjerenih na funkcionalnu reintegraciju.

Rehabilitacijske intervencije: od pasivizacije prema ciljno usmjerenoj aktivnosti

Povijesno, rehabilitacija pacijenata s teškim negativnim simptomima bila je interpretirana kao sekundarna mjera, nakon stabilizacije psihoze. Današnji dokazi pokazuju suprotno: rehabilitacija je primarni tretman negativnog sindroma, dok antipsihotici predstavljaju preduvjet za sudjelovanje u procesu.

Trening socijalnih vještina (engl. Social Skills Training)

Ova intervencija obuhvaća strukturirano učenje komunikacijskih vještina, rješavanja interpersonalnih konflikata i socijalno uključivanje. Rezultati meta-analiza ukazuju da trening socijalnih vještina značajno poboljšava socijalno funkcioniranje, i to ne primarno krozsmanjenje simptoma, nego kroz jačanje socijalne motivacije i samopouzdanja kao posrednika između simptoma i ponašanja.

Radna terapija i rehabilitacija zapošljavanja

Učenje radno-funkcionalnih vještina (npr. planiranje vremena, izvršavanje zadataka, suradnja s bližnjima ili kolegama) pruža pacijentima iskustvo uspjeha, koje potiče motivacijski sustav nagrade. Dokazano je da programi podržanog zapošljavanja  povećavaju stopu zaposlenosti i održavanja radnog mjesta, uključujući osobe s izraženim negativnim simptomima.

Strukturiranje dnevnih aktivnosti

Planirano uključivanje bolesnika u aktivnosti koje imaju jasan početak, cilj i vanjsku evaluaciju stvara uvjete za aktivaciju voljnog sustava, čak i kada subjektivna motivacija nijeprisutna. Ovdje rehabilitacija prestaje „čekati“ motivaciju i počinje je graditi kroz iskustvo.

Sinergijski model: farmakoterapija kao preduvjet, rehabilitacija kao dokaz funkcionalnosti

Liječenje negativnih simptoma zahtijeva promjenu perspektive: lijekovi nisu posljednji korak, nego preduvjet. Farmakoterapija otvara neurobiološki prostor u kojem je moguće aktivirati motivacijski i socijalni sustav kroz strukturirane psihosocijalne intervencije. Negativni simptomi se stoga ne liječe pasivnim čekanjem „odgovora na lijek“, nego aktivnim izlaganjem funkcionalnim iskustvima koja ponovno pokreću nagradne i voljne sustave. Učinkovit tretman negativnih simptoma više nalikuje rehabilitacijskom protokolu nego farmakološkom algoritmu. Uspješna terapija je integrativna: lijek stvara mogućnost za funkcioniranje, a funkcioniranje učvršćuje terapijski učinak lijeka.

Zaključak

Negativni simptomi shizofrenije su tihi, ali razorni. Njihovo prepoznavanje zahtijeva visoku kliničku sumnju i aktivno uključivanje obitelji. Liječnici obiteljske medicine, kao i ljekarnici, kao prvi kontakti i koordinatori skrbi, imaju nezamjenjivu ulogu u poboljšanju funkcionalnog ishoda pacijenata. Fokus na diferencijalnoj dijagnozi, praćenju metaboličkog zdravlja i upućivanju na psihosocijalne intervencije ključan je za podizanje kvalitete života oboljelih.

Literatura

1. Williams JBW, First MB. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders [Internet]. Encyclopedia of Social Work. 2013 [cited 2025 Aug]. Available from: https://doi.org/10.1093/acrefore/9780199975839.013.104
2. Ostojić D. Prva epizoda shizofrenije – važnost ranog otkrivanja bolesti. Ljetopis socijalnog rada [Internet]. 2012;18:53. Available from: https://hrcak.srce.hr/file/123447%20
3. Šarić G. Psihopatologija shizofrenije [Internet]. 2019. Available from: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:105:673079
4. Greman V. Utjecaj shizofrenije na radnu i poslovnu sposobnost oboljelih [Internet]. 2019. Available from: https://files.core.ac.uk/download/pdf/198178461.pdf
5. Marder SR, Umbricht D. Negative symptoms in schizophrenia: Newly emerging measurements, pathways, and treatments. Schizophrenia Research [Internet]. 2023 Jul 28 [cited 2025 Nov];258:71. Available from: https://doi.org/10.1016/j.schres.2023.07.010
6. Barnes TRE, Drake R, Paton C, Cooper S, Deakin JFW, Ferrier IN, et al. Evidence-based guidelines for the pharmacological treatment of schizophrenia: Updated recommendations from the British Association for Psychopharmacology. Journal of Psychopharmacology [Internet]. 2019 Dec 12 [cited 2025 Nov];34(1):3. Available from: https://doi.org/10.1177/026988111988929
7. Correll CU, Demyttenaere K, Fagiolini A, Hajak G, Pallanti S, Racagni G, et al. Cariprazine in the Management of Negative Symptoms of Schizophrenia: State of the art and Future Perspectives. Future Neurology [Internet]. 2020 Nov 30 [cited 2025 Nov];15(4). Available from: https://doi.org/10.2217/fnl-2020-0012
8. Németh G, Laszlovszky I, Czobor P, Szalai E, Szatmári B, Harsányi J, et al. Cariprazine versus risperidone monotherapy for treatment of predominant negative symptoms in patients with schizophrenia: a randomised, double-blind, controlled trial. The Lancet [Internet]. 2017 Mar;389(10074):1103. Available from: http://dx.doi.org/10.1016/s0140-6736(17)30060-0
9. FDA Approves Drug with New Mechanism of Action for Treatment of Schizophrenia [Internet]. 2024. Available from: https://www.fda.gov/news-events/press-announcements/fda-approves-drug-new-mechanism-action-treatment-schizophrenia
10. Ky H, Nguyen T. Xanomeline and Trospium Debuts as the Latest Schizophrenia Drug. The Journal for Nurse Practitioners [Internet]. 2025 Nov 18 [cited 2025 Nov];22(1):105608. Available from: https://doi.org/10.1016/j.nurpra.2025.105608
11. Ostojić D, Silić A, Šagud M, Savić A, Karlović D, Rojnić Kuzman M, et al. Hrvatske smjernice za liječenje shizofrenije i drugih psihotičnih poremećaja  [Internet]. 2023. Available from: https://psihijatrija.hr/wp-content/uploads/2025/09/Smjernice-shizofrenija-i-drugi-psihoticni-poremecaji.pdf
12. Mosolov S, Yaltonskaya PA. Primary and Secondary Negative Symptoms in Schizophrenia. Frontiers in Psychiatry [Internet]. 2022 Jan 3 [cited 2025 Nov];12:766692. Available from: https://doi.org/10.3389/fpsyt.2021.766692
13. Barabássy Á, Dombi ZB, Csehi R, Djuric D. Navigating Schizophrenia Treatment: Balancing Symptom Relief and Long-Term Needs. In: IntechOpen eBooks [Internet]. IntechOpen; 2024 [cited 2025 Oct]. Available from: https://doi.org/10.5772/intechopen.1005488
14. Galderisi S, Kaiser S, Bitter I, Nordentoft M, Mucci A, Sabé M, et al. EPA guidance on treatment of negative symptoms in schizophrenia. European Psychiatry [Internet]. 2021 Jan 1 [cited 2025 Nov];64(1). Available from: https://doi.org/10.1192/j.eurpsy.2021.13
15. Bègue I, Kaiser S, Kirschner M. Pathophysiology of negative symptom dimensions of schizophrenia – Current developments and implications for treatment. Neuroscience & Biobehavioral Reviews [Internet]. 2020 Jun 10 [cited 2025 Nov];116:74. Available from: https://doi.org/10.1016/j.neubiorev.2020.06.004
16. Correll CU, Schooler NR. <p>Negative Symptoms in Schizophrenia: A Review and Clinical Guide for Recognition, Assessment, and Treatment</p>. Neuropsychiatric Disease and Treatment [Internet]. 2020 Feb 1 [cited 2025 Nov];519. Available from: https://doi.org/10.2147/ndt.s225643
17. Striebel JM. What is schizophrenia – symptomatology. CNS Spectrums [Internet]. 2024 Dec 2 [cited 2025 Nov];30(1). Available from: https://doi.org/10.1017/s1092852924000622
18. Marder SR, Galderisi S. The current conceptualization of negative symptoms in schizophrenia. World Psychiatry [Internet]. 2017 Jan 26 [cited 2025 Nov];16(1):14. Available from: https://doi.org/10.1002/wps.20385
19. Howes O, Fusar‐Poli P, Osugo M. Treating negative symptoms of schizophrenia: current approaches and future perspectives. The British Journal of Psychiatry [Internet]. 2023 Jun 5 [cited 2025 Nov];223(1):332. Available from: https://doi.org/10.1192/bjp.2023.57
20. Wolpe N, Fernández-Egea E. The structural stability of negative symptoms over time. BJPsych Open [Internet]. 2023 Nov 1 [cited 2025 Nov];9(6). Available from: https://doi.org/10.1192/bjo.2023.600
21. Russo M, Repišti S, Stoilkovska BB, Jerotić S, Ristić I, Smajic EM, et al. Structure of Negative Symptoms in Schizophrenia: An Unresolved Issue. Frontiers in Psychiatry [Internet]. 2021 Dec 14 [cited 2025 Nov];12:785144. Available from: https://doi.org/10.3389/fpsyt.2021.785144
22. Chue P, Lalonde J. Addressing the unmet needs of patients with persistent negative symptoms of schizophrenia: emerging pharmacological treatment options. Neuropsychiatric Disease and Treatment [Internet]. 2014 May 1 [cited 2025 Nov];10:777. Available from: https://doi.org/10.2147/ndt.s43404
23. Boskovic DH, Smith‐Palmer J, Pöhlmann J, Pollock RF, Hwang S, Bruhn D. Systematic Literature Review of Studies Reporting Measures of Functional Outcome or Quality of Life in People with Negative Symptoms of Schizophrenia. Patient Related Outcome Measures [Internet]. 2024 Jun 1 [cited 2025 Nov];199. Available from: https://doi.org/10.2147/prom.s454845
24. Walsh‐Messinger J, Trémeau F, Antonius D, Mendelsohn E, Prudent V, Stanford AD, et al. Avolition and expressive deficits capture negative symptom phenomenology: Implications for DSM-5 and schizophrenia research. Clinical Psychology Review [Internet]. 2010 Sep 19 [cited 2025 Nov];31(1):161. Available from: https://doi.org/10.1016/j.cpr.2010.09.002
25. Kirkpatrick B, Cohen AS, Bitter I, Strauss GP. Primary Negative Symptoms: Refining the Research Target. Schizophrenia Bulletin [Internet]. 2021 Jun 1 [cited 2025 Nov];47(5):1207. Available from: https://doi.org/10.1093/schbul/sbab069
26. Bitter I, Mohr P, Raspopova N, Szulc A, Samochowiec J, Micluia IV, et al. Assessment and Treatment of Negative Symptoms in Schizophrenia—A Regional Perspective. Frontiers in Psychiatry [Internet]. 2022 Feb 4 [cited 2025 Nov];12:820801. Available from: https://doi.org/10.3389/fpsyt.2021.820801
27. Kulenović AD, Mešević ES, Ribić E, Repišti S, Radojičić T, Jovanović N. Factor structure and internal consistency of the Clinical Assessment Interview for Negative Symptoms (CAINS) on a sample of persons with psychotic disorders in Bosnia and Herzegovina. Journal of Neural Transmission [Internet]. 2021 Dec 8 [cited 2025 Nov];129(7):905. Available from: https://doi.org/10.1007/s00702-021-02435-8
28. Tsapakis EM, Treiber M, Mitkani C, Drakaki Z, Cholevas A, Spanaki C, et al. Pharmacological Treatments of Negative Symptoms in Schizophrenia—An Update. Journal of Clinical Medicine [Internet]. 2024 Sep 23 [cited 2025 Nov];13(18):5637. Available from: https://doi.org/10.3390/jcm13185637
29. Kishi T, Ikuta T, Sakuma K, Okuya M, Iwata N. Efficacy and safety of antipsychotic treatments for schizophrenia: A systematic review and network meta-analysis of randomized trials in Japan. Journal of Psychiatric Research [Internet]. 2021 Apr 30 [cited 2025 Nov];138:444. Available from: https://doi.org/10.1016/j.jpsychires.2021.04.032
30. Lindenmayer J, Nasrallah HA, Pucci ML, James S, Citrome L. A systematic review of psychostimulant treatment of negative symptoms of schizophrenia: Challenges and therapeutic opportunities. Schizophrenia Research [Internet]. 2013 Apr 23 [cited 2025 Nov];147:241. Available from: https://doi.org/10.1016/j.schres.2013.03.019