Istraživači su analizirali podatke iz elektroničkih zdravstvenih kartona iz sustava Hong Kong Hospital Authority u razdoblju od 1993. do 2023. godine. U studiju je bilo uključeno gotovo 25.000 osoba sa shizofrenijom starijih od 65 godina (prosječna dob 68,02 godine; 57% žena), od kojih je 19% bilo liječeno i LAI i oralnim antipsihoticima.

Primarni ishod bio je relaps bolesti, definiran kao hospitalizacija zbog shizofrenije. Sekundarni ishodi uključivali su ukupnu smrtnost i nuspojave poput hospitalizacije zbog kardiovaskularnih problema, ekstrapiramidnih simptoma, akutnog oštećenja jetre i bubrega.

Rizici su uspoređeni između razdoblja liječenja LAI i oralnim antipsihoticima, uz prilagodbu za dob, godišnje doba, klasu antipsihotika, indeks strogosti mjera protiv COVID-19 i istodobnu primjenu drugih lijekova. Prosječno trajanje praćenja bilo je 7,9 godina.

Ključni nalazi

Nakon prilagodbe za ometajuće čimbenike, primjena LAI antipsihotika bila je povezana sa značajno manjim rizikom od relapsa bolesti i ukupne smrtnosti u usporedbi s oralnim antipsihoticima.

Antipsihotici druge generacije u obliku LAI pokazali su manji rizik od relapsa bolesti nego oni prve generacije. Iako su LAI prve generacije bili povezani sa značajno manjim rizikom od ukupne smrtnosti, to nije bio slučaj s LAI druge generacije.

Nuspojave nisu bile značajno različite, osim povećanih ekstrapiramidnih simptoma kod primjene LAI antipsihotika u usporedbi s oralnim. Taj rizik bio je značajan samo kod LAI prve generacije, dok kod druge generacije nije zabilježen.

Rano započinjanje LAI terapije, unutar dvije godine od dijagnoze, pokazalo je bolje ishode liječenja, osobito u smanjenju rizika od relapsa, oštećenja jetre i bubrega.

„Općenito, LAI antipsihotici, osobito lijekovi druge generacije, mogli bi se češće razmatrati za dugotrajnu primjenu kod ove populacije, posebno u ranoj fazi bolesti“, navode autori studije.