Domagoj Benić, dr. med., spec. psihijatar, uža specijalizacija dječja i adolescentna psihijatrija
11.10.2021.
Velika većina djece s dijagnosticiranim anksioznim poremećajima će ih prerasti, pogotovo ako odrastaju u podržavajućem okruženju ili dobiju odgovarajući tretman. Neke od češćih fobija, koje se mogu protegnuti i u odraslu dob su strah od pauka, miševa, igala, krvi, povraćanja, mraka, grmljavine, kostimiranih ljudi, zatvorenih prostora...
Anksioznost ili tjeskoba je osjećaj nalik strahu, koji se od straha razlikuje po izostanku realne opasnosti iz okoline. I trema i anksioznost i strah prezentiraju iste tjelesne (fiziološke) i psihološke simptome poput ubrzanog pulsa i disanja, mišićne napetosti i tremora, zabrinutosti, neizvjesnosti i negativnih očekivanja. Ipak, kod treme, kao blažeg oblika, i straha ti simptomi služe mobilizaciji vlastitih snaga kako bi se razriješila potencijalno opasna situacija. Dok kod anksioznosti, koja nije izazvana nekom vanjskom opasnosti i nema osnovu u stvarnom svijetu, takve reakcije izazivaju značajnu nelagodu te proizvode brojne druge smetnje koje narušavaju kvalitetu života.
Anksiozna djeca sklona su izbjegavati specifične aktivnosti, osobe i situacije; zabrinuta su negativnim ishodima većine situacija u kojima se nalaze; kod njih uplašenost perzistira unatoč uvjeravanjima odraslih osoba; ometena su u uobičajenim dnevnim aktivnostima; osjećaju smetnje spavanja (otežano usnivanje, inzistiranje na spavanju s roditeljima); te su sklona somatizacijama (tjelesnim simptomima poput glavobolje ili bolova u trbuhu, bez organskog uzroka).
Anksioznost je evolucijski determinirana, jer, kao što imamo prilike vidjeti u životinjskom svijetu, konstantna uplašenost provlači se kroz većinu životinjskih vrsta, a jača je što su niže u prehrambenom lancu. Tako možemo objasniti evolucijsku korisnost anksioznosti, jer je jedinka koja je bila više uplašena ili anksiozna imala veće šanse za preživljenje.
Prema trenutno važećim međunarodnim klasifikacijama anksiozni poremećaji koji se pojavljuju u djetinjstvu podijeljeni su u nekoliko kategorija:
1. Tjeskoba zbog odvajanja u djetinjstvu; separacijska anksioznost
2. Društvena tjeskoba u djetinjstvu; socijalna anksioznost
3. Opća tjeskoba u djetinjstvu; generalizirana anksioznost
4. Panični poremećaj
5. Specifične fobije
Srećom, velika većina djece s dijagnosticiranim anksioznim poremećajima će ih prerasti, pogotovo ako odrastaju u podržavajućem okruženju ili dobiju odgovarajući tretman.
Normalno je da se bebe i vrlo mala djeca osjećaju tjeskobno kad budu odvojeni od roditelja. No, uskoro počnu širiti krug poznatih osoba, pa im postane ugodno u blizini bake i djeda, obiteljskih prijatelja ili rođaka, dadilje, učiteljice, ili bilo koje druge osobe od povjerenja. Razviju zdravu, sigurnu privrženost i počnu se osjećati sigurno u brojnim situacijama, bez prisutnosti roditelja.
Djeca koja odrastaju u nepovoljnim okolnostima mogu razviti tjeskobu od odvajanja, koja podrazumijeva veliku zabrinutost zbog odvojenosti od roditelja ili od kuće, koja može potrajati godinama, čak i proizvoditi smetnje u odrasloj dobi. Takva djeca će različitim izgovorima pokušavati izbjeći odlaske u školu, izlete, druženja s vršnjacima ili druge aktivnosti bez roditelja. Čak će se i kod kuće osjećati ustrašeno ako roditelj ne boravi s njima u istoj prostoriji. Mogu imati poteškoća s usnivanjem ili spavanjem u vlastitom krevetu i sobi, odvojeno od roditelja.
Kod društvene tjeskobe prisutna je ekstremna zabrinutost oko tuđeg mišljenja. Takva djeca ne vole biti u centru pažnje, boje se izlaganja, zabrinuti su oko vlastitog izgleda i postupaka. Brinu se da bi mogli učiniti ili reći nešto neugodno. Zato su šutljivi, povučeni, te izbjegavaju društvene situacije u kojima se od njih očekuje nekakav oblik komunikacije s okolinom. Odgovaranje pred razredom može im predstavljati ozbiljan problem. Socijalna fobija može uzrokovati da djeca i adolescenti izbjegavaju odlazak u školu ili druženja s prijateljima.
Djeca s općom tjeskobom više su zabrinuta oko situacija ili okolnosti koje mogu brinuti i njihove vršnjake. Za razliku od drugih vršnjaka tjeskobu im dodatno izazivaju i uobičajene svakodnevne aktivnosti, o kojima većina njihovih vršnjaka ne brine.
Generalizirani anksiozni poremećaj ometa djecu u svakodnevnim aktivnostima, otežava im opuštanje i zabavu, nepovoljno utječe na apetit, spavanje i koncentraciju, te posljedično i školski uspjeh. Zbog konstantne zabrinutosti osjećaju se bolesno, uplašeno i umorno. Njihova anksioznost je perzistentna i ne povlači se na pokušaje umirivanja, odnosno razumska objašnjenja bliskih odraslih osoba.
Posebna kategorija anksioznosti je izrazito intenzivna i nagla anksioznost, koju nazivamo panika. Kod panike simptomi eskaliraju te se manifestiraju snažnim tjelesnim simptomima poput lupanja srca, boli u prsištu, gušenja, vrtoglavice i osjećaja nestvarnosti, te sekundarnog straha od smrti, gubitka kontrole ili bojazni da će poludjeti. Prolaznog su i povratnog karaktera, te kad prođu, za njima ostaje stalan strah i iščekivanje sljedećeg napada. Češći su u adolescentskoj nego u ranijoj dječjoj dobi.
Normalno je da se mala djeca boje mraka, čudovišta, velikih životinja ili glasnih zvukova poput grmljavine ili vatrometa. U većini takvih situacija, kad djeca osjećaju strah, odrasli im mogu pomoći da se ponovno osjećaju sigurno i smireno.
Strahovi uobičajeni za dob:
1. Dojenčad i mala djeca: odvojenost od roditelja ili njegovatelja, glasni zvukovi, nepoznate osobe
2. Dvije do tri godine: životinje, mrak, grmljavina, vatra, voda
3. Četiri do pet godina: gubitak bliskih osoba, čudovišta, smrt
4. Pet do sedam godina: bolest, prirodne katastrofe, škola
5. Sedam do dvanaest godina: javni nastupi, društvene situacije, provalnici i otmičari, rat
No, fobija je iracionalni strah od određenog entiteta, što ga čini intenzivnijim, ekstremnijim i dugotrajnijim. Ako se dijete s fobijom nađe u blizini izvora straha, osjećaju se prestravljeno i gotovo nemoguće ih je utješiti.
Neke od češćih fobija, koje se mogu protegnuti i u odraslu dob: strah od pauka, miševa, igala, krvi, povraćanja, mraka, grmljavine, kostimiranih ljudi, zatvorenih prostora.
