Lijek se metabolizira preko citokroma 450 1A2 i manjim djelom preko 2D6. Metabolizam lijeka može biti ubrzan (pušenje cigareta) ili usporen (primjena fluvoksamina ili ciprofloksacina).

Olanzapin se tijekom dulje kliničke primjene pokazao vrlo učinkovitim za kupiranje pozitivnih i negativnih simptoma psihotičnih poremećaja, a također i za smanjenje tjeskobe te poboljšanje raspoloženja. 

Područje primjene

Olanzapin se primjenjuje u dozi od 5 do 20 mg, najčešće u dvije doze - ujutro i navečer. U kliničkoj praksi najčešće se kombinira s benzodiazepinima, klasičnim antipsihoticima, antidepresivima, stabilizatorima raspoloženja. Rjeđa je primjena olanzapina sa drugim atipičnim antipsihoticima.

Olanzapin se najčešće primjenjuje kod bolesnika oboljelih od shizofrenije, bipolarnog poremećaja raspoloženja te bolesnika s depresijom. Kod „off-label“ indikacija olanzapin se pokazao vrlo učinkovit i kod bolesnika sa PTSP-om, nesanicom, poremećajem hranjenja, ali i kod sve većeg broja bolesnika s poremećajem ličnosti.

Kod psihotičnih poremećaja olanzapin vrlo ublažava pozitivne simptome (sumanute ideje, halucinacije), dok je za ublažavanje negativnih simptoma potrebno ipak nešto više vremena. Kod akutnih psihoza, poglavito u prvoj epizodi, olanzapin se pokazao kao brzo učinkovit lijek što otvara daljnje mogućnosti za poboljšanje suradljivosti kod takvih bolesnika. Kako su psihički poremećaji, najčešće, kroničnog oblika što znači da se terapija mora uzimati godinama, vrlo je važan inicijalni kontakt s bolesnikom i njihov prvi doživljaj psihijatrijskog liječenja jer on uvelike determinira njihov daljnji odnos prema psihijatrijskom liječenju.

U bolesnika s bipolarnim poremećajem raspoloženja, olanzapin se može koristiti na dva načina:  privremeno, pri pojavi epizoda, maničnih ili depresivnih uz neki drugi stabilizator raspoloženja ili trajno kao samostalni stabilizator. Pri korištenju u maničnim epizodama primjenom olanzapina izbjegavaju se neželjene EPS nuspojave koje su često pri korištenju klasičnih antipsihotika. Primjena olanzapina, posebno u agitiranim depresijama, koristeći se sedacijom kao nuspojavom mogu se postići vrlo dobri rezultati.

Pri liječenju depresivnih poremećaja olanzapin se dodaje kao augmentacijska terapija, pri čemu se uz pažljivu titraciju mogu izbjeći nuspojave te postići vrlo dobri rezultati.

Olanzapin se primjenjuje u dozi od 5 do 20 mg, najčešće u dvije doze - ujutro i navečer. U kliničkoj praksi najčešće se kombinira s benzodiazepinima, klasičnim antipsihoticima, antidepresivima, stabilizatorima raspoloženja. Rjeđa je primjena olanzapina sa drugim atipičnim antipsihoticima. U svim navedenim kombinacijama olanzapin se pokazao kao siguran i djelotvoran lijek. 

Podnošljivost lijeka i adherencija bolesnika

Postojanje orosolubilne forme lijeka pokazala se kao višestruko primjerena: kod nesuradljivih bolesnika (posebno u bolničkom okruženju) postiže se bolje kontrola uzimanja terapije, a kod suradljivih bolesnika (u ambulantnom tretmanu) dodatno poboljšava suradljivost pri liječenju.

Olanzapin, zahvaljujući svom receptorskom profilu ima vrlo nisku stopu pojave ekstrapiramidnih nuspojava. Najčešće nuspojave su sedacija prvih dana primjene, a pri duljem uzimanju porast apetita i tjelesne težine. Primjenom dijetetskih mjera, tjelesnom aktivnošću te edukacijom o prehrani navedeno se može vrlo dobro držati pod kontrolom. Naravno kako se u ekstremnim slučajevima (koji se vrlo rijetki) mora razmišljati i o prekidu uzimanja lijeka.

Kako je olanzapin lijek koji se najčešće uzima dulje vremena vrlo je važno postići adekvatnu suradljivost bolesnika. Olanzapin ima nekoliko karakteristika koje uvelike olakšavaju stvaranje dobre suradljivosti: osim niske stope nuspojava, važna je i jednostavnost uzimanja. Mogućnost da se lijek uzima samo jednom dnevno, najčešće navečer ostavlja bolesnicima slobodu dnevnog funkcioniranja, olakšava svakodnevno funkcioniranje i svim tim poboljšava suradljivost bolesnika. Postojanje orosolubilne forme lijeka pokazala se kao višestruko primjerena: kod nesuradljivih bolesnika (posebno u bolničkom okruženju) postiže se bolje kontrola uzimanja terapije, a kod suradljivih bolesnika (u ambulantnom tretmanu) dodatno poboljšava suradljivost pri liječenju. 

Zaključak

Najveće iskustvo psihijatri imaju s tabletama, posljednjih nekoliko godina s orodisperzibilnim tabletama. Intramuskularni dugodjelujući oblik olanazpina zbog kompliciranog načina primjene koji zahtijeva i provođenje nekoliko sati na odjelu nakon aplikacije, ali i zbog visoke cijene koštanja preparata, trebao bi u svakodnevnom kliničkom radu biti rezerviran samo za bolesnike koji su pokazali dobar terapijski odgovor na olanazpin, a izrazito su nesuradljivi u liječenju.

Prema iskustvu hrvatskih (ali i svjetskih) psihijatara olanzapin predstavlja vrlo učinkovit, siguran, jednostavno primjenjiv i ekonomičan lijek. Može se kazati kako olanzapin predstavlja prvi izbor kod većine bolesnika sa psihotičnim poremećajem, poglavito u prvoj epizodi bolesti. Kod drugih indikacija olanzapin, sam ili u kombinaciji s drugim lijekovima, može u znatnoj mjeri ublažiti simptome i pridonijeti uspješnoj rehabilitaciji oboljelih.  

Trenutno na hrvatskom tržištu olanzapin postoji u nekoliko oblika: tablete, orodisperzibilne tablete, intramuskularni dugodjelujući oblik. Najveće iskustvo psihijatri imaju s tabletama, posljednjih nekoliko godina s orodisperzibilnim tabletama. Intramuskularni dugodjelujući oblik olanazpina zbog kompliciranog načina primjene koji zahtijeva i provođenje nekoliko sati na odjelu nakon aplikacije, ali i zbog visoke cijene koštanja preparata, trebao bi u svakodnevnom kliničkom radu biti rezerviran samo za bolesnike koji su pokazali dobar terapijski odgovor na olanazpin, a izrazito su nesuradljivi u liječenju.

 

Literatura

1. Stahl SM. Stahl's essential psychopharmacology : neuroscientific basis and practical application. 4th ed. Cambridge: Cambridge University Press; 2013. p. p.
2. American Psychiatric Association., American Psychiatric Association. Task Force on DSM-IV. Diagnostic and statistical manual of mental disorders : DSM-IV-TR. 4th ed. Washington, DC: American Psychiatric Association; 2000. xxxvii, 943 p. p.
3. Komossa K. et al. Olanzapine versus other atypical antipsychotics for schizophrenia. Cochrane Database Syst Rev. 2010. Mar 17; (3)
4. Krzystanek M, Krupka-Matuszczyk I. An open, large, 6-month naturalistic study of outcome in schizophrenic outpatients, treated with olanzapine. Hum Psychopharmacol. 2011 Jan;26(1):81-5
5. Swartz MS et al. Assessing clinical and functional outcomes in the Clinical Antipsychotic Trials of Intervention Effectiveness (CATIE) schizophrenia trial. Schizophr Bull 2003;29(1):33-43.
6. Tohen M. et al. Randomised, double-blind, placebo-controlled study of olanzapine in patients with bipolar I depression. Br J Psychiatry. 2012 Nov;201(5):376-82
7. Dadić-Hero E. et al. Olanzapine treatment in anorexia nervosa: case report. Psychiatr Danub. 2009 Mar;21(1):122-5.
8. Jackson WC et al. Retrospective Study of Olanzapine in Depressive and Anxious States in Primary Care. Prim Care Companion J Clin Psychiatry. 2004;6(5):199-202.

Analiza mišljenja specijalista psihijatara o djelotvornosti i terapiji olanzapinom.

 

Dr. med Domagoj Vidović

Klinika za psihijatriju Vrapče Zagreb

Bolnička cesta 32

Zagreb