U radu je prikazana bolesnica s akutnim relapsom shizofrenije liječena antipsihotikom druge generacije - olanzapinom.
Uvod
Pad razine funkcioniranja mlade osobe okolina će uočiti kao promijenjeno ponašanje, a u pravilu isto će prije povezati s vanjskim okolnostima, naći opravdanje za isto, negoli prihvatiti da se radi o duševnoj bolesti.
Rano prepoznavanje i pravovremeno adekvatno liječenje shizofrenije bitno je za daljnji tijek bolesti i terapijski odgovor na primjenu psihofarmaka. Pad razine funkcioniranja mlade osobe okolina će uočiti kao promijenjeno ponašanje, a u pravilu isto će prije povezati s vanjskim okolnostima, naći opravdanje za isto, negoli prihvatiti da se radi o duševnoj bolesti.
Kod prikazane bolesnice uočeno je promijenjeno ponašanje i pad socijalnog funkcioniranja dvije godine prije dolaska na liječenje. U međuvremenu spontano dolazi do poboljšanja stanja i bolje organizacije života kroz određeno razdoblje prije javljanja nove epizode bolesti i prijema u stanju akutne psihotične dekompenzacije – akutnog šuba bolesti.
Prikaz bolesnice
Bolesnica rođena 1989. godine. Dopremljena je na liječenje iz policijske postaje gdje dolazi prijaviti životnu ugroženost nakon neprospavane noći.
U braku roditelja je rođeno dvoje djece. Ima mlađeg brata koji je u travnju ove godine hospitaliziran na ovom odjelu radi psihoze (1. psihoza). Bolesnica od 3. do 6. godine odrasta uz baku. To je period vezan uz domovinski rat i izbjeglištvo. Iz ratnog područja obitelj dolazi živjeti u grad. Naglo im se životne okolnosti bitno mijenjaju. Od dobrog standarda odjednom su se našli u krajnje nepovoljnoj financijskoj situaciji.
U školu je krenula na vrijeme. Odlična je učenica, a uz redovno školovanje pohađa i glazbenu školu i strane jezike. Redovno završi gimnaziju. U međuvremenu otac umire naglom smrću. Motivirana je za studij te se zapošljava u ugostiteljstvu da sama zaradi novac za nastavak školovanja. Početkom studija okolina primjećuje promjene u ponašanju djevojke: povlači se u sebe, postaje nepovjerljiva, govori da su svi protiv nje, sumnjičava je, govori da joj ljudi rade smicalice, u strahu je da je prisluškuju. Započeti studij prekida, preko ljeta opet radi i dobro funkcionira.
Naredne jeseni upisuje drugi fakultet. Postaje opet sve napetija, u strahu, govori da je prisluškuju sve više, da su joj provalili u facebook profil i da na taj način sve znaju o njoj. Ne spava, mršavi. Kod prijema na liječenje je u strahu. Navodi da znade koja je to osoba koja ju prati i prijeti njezinoj obitelji. Boji se izgovoriti to ime. Tvrdi da to traje mjesecima, od siječnja ove godine. Više to nije mogla izdržati pa je išla prijaviti policiji.
Odmah po prijemu učinjena je obrada kojom isključimo sumnju na organsku podlogu dekompenzacije psihičkog stanja zdravlja. Rezultati psihološke obrade potvrđuju psihozu paranoidnog tipa.
U početku liječenja bolesnica je u otporu, potpuno nekritična, traži na sebi nuspojave lijekova. Po prijemu prima parenteralno diazepam i haloperidol te biperiden u dnevnoj dozi od 4 mg do stišavanja tenzije i nemira.
Liječenje se nastavlja kombinacijom diazepama i olanzapina u dnevnoj dozi od 20 mg. Opserviramo provlačenje nekritičnosti i nespremnosti za suradljivost u liječenju, uz dobro podnošenje lijekova. Sporije dolazi do odmaka, pa onda i povlačenja produktivne psihopatologije - paranoidnih sadržaja dokumentiranih kod prijema. Djevojka je emocionalno topla, adekvatna, s vremenom sve realnijeg sagledavanja vlastitih životnih okolnosti i dimenzije stresa tijekom proteklih godina (smrt oca, financijske nedaće, bolest majke, psihička bolest brata), a u relaciji s vlastitim željama i planovima za nastavak studija.
Liječenjem na odjelu postignuto je djelomično poboljšanje u okviru kojeg bolesnica realno sagledava vlastite životne okolnosti, izražava želju i spremnost da uz terapiju održavanja ustraje u nastavku studija unatoč teškoj egzistencijalnoj situaciji obitelji.
Zaključak
Od shizofrenije obolijevaju mlade osobe; đaci, studenti, osobe koje žele naći partnera, formirati obitelj, biti roditelji, raditi. Očekuju da se liječenjem postigne prizdravljenje do razine za život i svakodnevno funkcioniranje na društveno uobičajeni život. Učinkovitost antipsihotika definirana je s mogućnošću intervencije kojom se postiže željeni učinak, znači učinkovitost, sigurnost i podnošljivost, te funkcioniranje i suradljivost bolesnika.
Iskustva na našem odjelu potvrđuju da je olanzapin unutar grupe antipsihotika druge generacije jedan od najučinkovitijih lijekova.
Literatura
1. Hasan A, Falkai P, Wobrock T, i sur. World Federation of Societies of Biological Psychiatry (WFSBP) Guidelines for Biological Treatment of Schizophrenia, part 1: update 2012 on the acute treatment of schizophrenia and the management of treatment resistance. World J Biol Psychiatry 2012 Jul;13(5):318-78.
2. Lalonde P. Evaluating antipsychotic medications: predictors of clinical effectiveness. Report of an expert review panel on efficacy and effectiveness. Can J Psychiatry 2003 Apr ;48(3 Suppl 1):3S-12S.
3. Restek-Petrović B, Mihanović M, Grah M, i sur. Early intervention program for psychotic disorders at the psychiatric hospital "Sveti Ivan". Psychiatria Danubina, 2012; Vol. 24, No. 3, pp 323–332.
4. Bertolote J, Mcgorry P. Early intervention and recovery for young people with early psychosis: consensus statement. Br J Psychiatry Suppl 2005 Aug;48:s116-9.
5. Marić NP, Jašović-Gašić M. Rane intervencije u psihozama- koncept, sadašnje stanje i perspektive. Engrami 32(4):5-17.