Cilj studije bio je utvrditi rizik od teške hipotenzije koja zahtijeva hospitalizaciju. U istraživanju je sudjelovalo 383 567 muškaraca srednje i starije životne dobi (40-85 godina) iz SAD-a oboljelih od benigne hiperplazije prostate liječenih tamsoluzinom ili  inhibitorom 5α reduktaze. Autori su promatrali reakcije u početku liječenja, ali i nakon četverotjedne pauze te ponovnog uzimanja lijeka. Hospitalizirano je 2562 muškaraca zbog teške hipotenzije. Incidencija teške hipotenzije bila je veća u liječenih tamsoluzinom (42.4 na 10 000 osoba-godina), nego u pacijenata liječenih inhibitorima 5α reduktaze (31.3 na 10 000 osoba-godina).

Istraživanjem je utvrđena povećana stopa teške hipotenzije u prvim tjednima liječenja, ali i nakon ponovnog početka liječenja osobe koja više tjedana nije uzimala lijek.

Kako bi se spriječila hospitalizacija, liječnici bi trebali kvalitetnije komunicirati s pacijentima, upozoriti ih na tzv. fenomen prve doze (vrtoglavica, hipotenzija) u prvih 8 tjedana liječenja te ih poticati na pridržavanje uputa o terapijskim dozama.

Benigna hiperplazija prostate vodeći je uzrok simptoma donjeg mokraćnog trakta u muškaraca – isprekidanog mokrenja, urgencije, nokturije, inkontinencije, a karakterizirana je porastom broja epitelnih  i stromalnih stanica u periuretralnom području prostate.

Tamsulozin je selektivni antagonist α_1a receptora (alfa blokator) koji se koristi u simptomatskom liječenju benigne hiperplazije prostate. Blokiranjem alfa-adrenergičkih receptora u prostati, postiže se miorelaksacija mišića prostate i vrata mokraćnog mjehura te omogućuje lakše mokrenje, no nuspojave su vrtoglavica te ortostatska hipotenzija.