Na jednostavnom primjeru moguće je istaknuti razlike između ovih struka. Mlada pacijentica dolazi u neurološku ambulantu i žali se na vidne halucinacije. Jednostavna anamneza otkriva da se radi o oblicima čitavog spektra boja koji se javljaju lijevo u vidnom polju. Vezani su uz menstruaciju. Nadalje, halucinacije su često praćene jakim glavoboljama sa mučninom i povraćanjem. Dijagnosticirana joj je migrena s aurom. Neurološki je status uredan. Neurolog će pacijenticu poslati na MR, čiji je nalaz također uredan. Prepisana joj je specifična terapija.

Da se ista pacijentica javila sa slušnim halucinacijama koje joj sugeriraju da skoči kroz prozor, dijagnoza migrene s aurom bila bi malo vjerojatna. Neurolog bi postupio jednako - neurološki pregled, MR da se isključi tumor frontalnog režnja, EEG. Psihijatru je važno da su sve patološke lezije, koje se mogu liječiti kirurški ili lijekovima, isključene. Zadatak je neurologa da isključi autoimune, endokrine, infektivne, metaboličke, paraneoplastičke, strukturalne i slične probleme, koji bi mogli uzrokovati slušne halucinacije i glavobolju.

Moglo bi se raspravljati o tome nije li većina psihijatrijskih problema zapravo neurološka, jer se temelje na nekoj neravnoteži neurotransmitora. No, raspon do kojeg će se neki neurolog baviti psihijatrijskim problemima uglavnom ovisi o njegovom interesu i iskustvu te pristupačnosti psihijatrijske pomoći.