prof. dr. sc. Mijo Nikić, psiholog
02.04.2010.
Liječnik bilo koje specijalizacije, da bi mogao pomoći pacijentu u liječenju njegove bolesti, mora se držati etičkih normi svojega profesionalnog liječničkog zvanja koje su sadržane u Hipokratovoj zakletvi.
Ona je do danas ostala osnovni etički normativ za sve zdravstvene radnike. Hipokrat je rođen 450. godine prije Krista. S pravom se smatra ocem medicine, jer je postavio temelje moderne medicine. On je uveo znanstveni princip - sustav zapažanja pojava i tumačenja zapaženih činjenica. Hipokrat je u Zakletvu unio osnovne deontološke principe koji su u to vrijeme vrijedili u Grčkoj. Prema Hipokratovoj zakletvi, svaki liječnik, a nas ovdje napose zanima psihijatar, treba posjedovati sljedeće kvalitete.
Prvi uvjet da liječnik psihijatar mogne učinkovito pomoći psihijatrijskom bolesniku jest da sam liječnik bude savjesna osoba koja će se u svome djelovanju ravnati prema etičkim i moralnim načelima tražeći prije svega dobro svojega pacijenta, a ne svoju egoističnu korist.
Uspješnost zdravstvenog radnika, u našem slučaju liječnika psihijatra, psihologa i psihoterapeuta, ovisi o stručnoj sposobnosti i profesionalnom znanju. Za ovu profesiju osnovni uvjeti za uspjeh i stvarnu pomoć bolesniku jesu znanje i savjest. Savjest bez znanja malo će koristiti bolesniku, a znanje bez savjesti može naškoditi čovjeku i ugroziti čak i njegov život. Danas su mnoge informacije o zdravlju i bolesti prisutne na internetu, što oboljelom omogućuje da sam bolje upozna narav i težinu svoje bolesti. To povećava liječnikovu obvezu da se stalno usavršava i bude informiran o svim novostima i dostignućima u medicini.
Psihijatrijski su bolesnici posebno osjetljivi kad dožive da je liječnik lakom za novcem. Takav liječnikov stav može povećati pacijentovo nepovjerenje prema liječniku i na taj način onemogućiti uspješno liječenje koje se velikim dijelom temelji na istinskom povjerenju u psihijatra ili psihoterapeuta.
Liječnik je dužan po svojoj savjesti truditi se da stekne potrebno znanje, stručnost i životnu mudrost u svojoj profesiji te da se permanentno obrazuje kako bi se mogao koristiti novim spoznajama i otkrićima te tako stalno biti na visini svojega zadatka.
U vrijeme hiperspecijalizacije opasnost je da se zapostavi sam bilesnik, a prednost se dadne nalazima, odnosno medicinskim aparatima koji sve više potiskuju i samog liječnika. Liječnik se mora truditi da mu bolesnik uvijek kao osoba, a ne njegova bolest, bude na prvome mjestu.
Sve je što se odnosi na bolesnika, od imena do dijagnoze, tajna: "Povjerena uhu, zatečena očima, naslućena umom." Profesionalna je dužnost svakog liječnika čuvati tajnu o bolesti svojega pacijenta. Psihijatrijski su bolesnici napose osjetljivi na opasnost da njihovi zdravstveni problemi postanu javni jer bi time još više porasla njihova anksioznost.