Studija, objavljena u časopisu Nature, fokusirala se na regiju mozga poznatu kao parabrahijalna jezgra. Ova jezgra prima različite vrste osjetilnih informacija iz tijela i prosljeđuje ih drugim dijelovima mozga. Istraživači su otkrili podskup neurona unutar parabrahijalne jezgre koji se aktiviraju nakon bolnog podražaja, poput ozljede živca, te ostaju aktivni i dugo nakon toga. Ti neuroni, nazvani Y1R, imaju receptore za signalnu molekulu neuropeptid Y.

Kada su znanstvenici umjetno aktivirali Y1R neurone, miševi su pokazivali ponašanja povezana s boli. No, kada su blokirali njihovu aktivnost, trajna bol se smanjila, dok su kratkotrajne reakcije na opasnost, poput dodira s vrućom površinom, ostale očuvane. To sugerira da Y1R neuroni ne uzrokuju izravno osjećaj boli, već su dio šire mreže koja vodi do te senzacije.

Zanimljivo je da su miševi s kroničnom boli, kada su bili gladni, žedni ili izloženi prijetećem podražaju (poput mirisa urina risova), pokazivali smanjenu osjetljivost na bol. Na primjer, dva tjedna nakon ozljede živca, gladni miševi nisu reagirali na ubod šape koji bi ih inače natjerao na povlačenje. Znanstvenici vjeruju da je to rezultat povećanog oslobađanja neuropeptida Y iz drugih dijelova mozga, koji se aktiviraju kada životinja ima hitne potrebe. Drugim riječima, nešto važnije od boli preuzelo je kontrolu nad ponašanjem.

Ova otkrića sugeriraju da mozak posjeduje vlastiti mehanizam za ublažavanje boli, koji se aktivira u trenucima kada su druge potrebe prioritetne. To mijenja dosadašnje shvaćanje boli kao isključivo osjetilnog podražaja i otvara mogućnosti za nove pristupe liječenju.

Ipak, neki stručnjaci, upozoravaju da ponašanje životinja nekoliko tjedana nakon ozljede možda nije dovoljno pouzdan pokazatelj kronične boli, jer se promjene koje održavaju bol mogu pojaviti i mjesecima kasnije.

Autor studije Nicholas Betley ističe da bi buduća istraživanja mogla ispitati učinke smirujućih strategija poput meditacije i akupunkture na aktivnost Y1R neurona. Također, neuropeptid Y mogao bi postati nova meta za razvoj lijekova — što bi bio značajan pomak u području koje već dugo traži učinkovita rješenja.

Kronična bol ostaje enigma, s ograničenim terapijskim mogućnostima. Sigurni lijekovi za kratkotrajnu uporabu, poput opioida, nisu prikladni za dugotrajno liječenje. Nova saznanja o neurobiološkim mehanizmima boli mogla bi dovesti do objektivnog pokazatelja kronične boli, što bi omogućilo bolje praćenje učinka terapija — čak i kod životinja koje ne mogu verbalno izraziti svoje stanje.