Standardi ljepote nikada nisu bili isti. Dok su u nekim razdobljima povijesti punašna tijela bila simbol bogatstva i zdravlja, današnji medijski prostor već dugo promovira vrlo mršav izgled kao ideal. Gotovo bismo mogli rekli da nam ga nameće.

Moda, reklame i filmska industrija desetljećima su nudile slike nedostižno vitkih modela, što je dovelo do brojnih problema, od poremećaja u prehrani do nerealnih očekivanja kod mladih ljudi.

Takvi standardi neminovno stvaraju samo pritisak na pojedince, ali i na čitavo društvo. Idealizirani izgled postaje mjerilo uspjeha, ljepote i samopouzdanja, dok se različitost tijela često zanemaruje ili ismijava.

Posljedica je začarani krug nezadovoljstva, u kojem mnogi posežu za brzim i nezdravim rješenjima, umjesto da grade održive i zdrave životne navike.

Društvene mreže donijele su novu dinamiku. S jedne strane, danas svatko može pronaći zajednicu koja promiče različite tipove tijela i naglašava važnost prihvaćanja sebe. S druge strane, algoritmi nam stalno serviraju „savršenstvo“.

Na što mislimo - filtrirane fotografije, retuširane snimke i trendovi koji nisu uvijek zdravi niti poželjni.

Taj kontrast može stvoriti zbunjenost: želimo se osjećati dobro u vlastitom tijelu, ali stalno se uspoređujemo s drugima. I vrlo često na našu štetu.

Problem nastaje kada mediji i društvene mreže odu u krajnosti.

Idealizacija mršavosti stvara pritisak i osjećaj manje vrijednosti kod onih koji ne odgovaraju tom standardu.

S druge, pak strane, normalizacija pretilosti može umanjiti svijest o tome da debljina uistinu jest ozbiljan zdravstveni problem, povezan s bolestima srca, dijabetesom tipa 2 i drugim kroničnim stanjima.

Kao i u svemu u životu, potrebna je ravnoteža. Potrebno je promovirati različitost tijela i naglašavati da ljepota nije jednaka konfekcijskom broju, ali istodobno je vrijedno i važno otvoreno govoriti o rizicima koje prekomjerna tjelesna težina donosi.

Što možemo učiniti?

• Kritički čitati medije – prepoznati manipulacije, retuširane fotografije, uratke umjetne inteligencije i nerealne standarde.
• Razgovarati s djecom i mladima – naučiti ih da tijelo vrijedi više od vanjskog izgleda.
• Učiti djecu (i odrasle) da se pretile osobe ne ismijavaju niti vrijeđaju – jer stigmatizacija ne vodi zdravlju, nego dodatnom povlačenju i osjećaju srama.
• Podržavati odgovorne kampanje – one koje promoviraju zdravlje, a ne isključivo estetiku.
• Raditi na zdravlju, a ne samo na slici u ogledalu – jer zdravo tijelo dolazi u različitim oblicima i veličinama.

Mediji nesumnjivo imaju moć oblikovati našu percepciju tijela. Mogu nas motivirati i inspirirati, ali i povrijediti i nanijeti štetu.

Zato je važno razviti kritički pogled i ne dopustiti da tuđa mjerila određuju našu vrijednost.

Na nama je da naučimo prepoznati nerealne poruke. Zdravlje, vitalnost i dobrobit moraju biti ispred slike koju vidimo na ekranu.

Umjesto jurnjave za iluzijom savršenstva, pravi cilj trebaju biti zdrave navike, unutarnja ravnoteža, briga o sebi i radost življenja.