U studiju je uključeno 102 pacijenata (prosječna dob 60 godina; 54% muškaraca; 61% nebijele rase) koji su između ožujka i svibnja 2020. bili hospitalizirani zbog teškog ili kritičnog oblika COVID-19. Svi su sudionici prošli visokorezolucijsku CT pretragu prsnog koša bez kontrasta, kako bi se utvrdila prisutnost plućnih abnormalnosti poput retikulacija, bronhiektazija, „ground-glass“ zamućenja i „honeycombing“ uzoraka.

Uz radiološke nalaze, provedene su i funkcionalne procjene pluća (spirometrija, difuzijska sposobnost za ugljični monoksid – DLCO), test hodanja na 6 minuta (6MWD), te procjene krhkosti (brzina hoda, snaga stiska, gubitak težine, razina fizičke aktivnosti i osjećaj iscrpljenosti).

Ključni nalazi

Radiološke abnormalnosti zabilježene su kod 67% ispitanika, a čak 61% imalo je fibrozne promjene, najčešće u obliku retikulacija (94%) i bronhiektazija (74%). Kod 68% pacijenata uočene su obje promjene istovremeno.

Faktori povezani s većom vjerojatnošću razvoja fibroznih promjena uključuju:

• muški spol
• niži indeks tjelesne mase (BMI)
• kraća duljina telomera
• viši SOFA (Sequential Organ Failure Assessment) skor
• dulje trajanje mehaničke ventilacije

Zanimljivo, crna rasa bila je povezana s manjom vjerojatnošću razvoja ovih promjena.

Funkcionalni parametri pluća, poput vitalnog kapaciteta i DLCO, nisu se značajno mijenjali tijekom vremena. Međutim, jedini funkcionalni pokazatelj koji je ostao značajno povezan s fibrozom bio je postotak predviđene udaljenosti u testu hodanja na 6 minuta.

Iako su fibrozne promjene tijekom vremena blago smanjene, nijedna nije potpuno nestala.

Zaključak i kliničke implikacije

Ova studija naglašava potrebu za dugoročnim praćenjem pacijenata koji su preboljeli teški COVID-19, osobito onih koji su bili na respiratoru. Fibrozne promjene na plućima mogu trajati godinama i utjecati na kvalitetu života, čak i ako se plućna funkcija čini stabilnom.